Prati nas

Aktivno starenje

Seniore više nije moguće ignorirati na Facebooku

Društvene mreže postale su svakodnevnim dijelom naših život. Facebook ima trećina svih starijih od 65 godina, a ta je dobna skupina ujedno i najbrže rastuća skupina na toj mreži. Facebook im, između ostalog, pomaže u borbi protiv depresije.

Objavljeno

|

foto: BigStock

„Jasno da imam Facebook. Mislim, u današnje vrijeme vam je to normalno. Ima zanimljivih stvari, a možete i slati poruke. Djeca su me nagovorila. Nisam znala ništa o tome, ali onda su mi pokazali da se mogu slati slike, pronaći stari prijatelji. Na Facebooku sam se upisala i u par grupa koje me zanimaju, uglavnom cvijeće. Uzgajam puno cvijeća, to mi je hobi. A i s njima (djecom) više komuniciram otkad imam Facebook. Pošalju mi poruku svaki dan, a onako kad si mogao samo nazvati, znalo je proći i po par dana da se ne čujemo. Djeca su zaposlena, ali za poruku se uvijek ima vremena“, priča nam gospođa Lidija (77), umirovljena općinska službenica iz Zagreba.

Ljudima u najboljim godinama društvene mreže više nisu nepoznanica. Zahvaljujući njima, ostaju u kontaktu s odraslom djecom i unucima, pronalaze stare prijatelje, upoznaju nove ljude, informiraju se, obrazuju se, zabavljaju i još mnogo toga.


Facebook u čitavom svijetu aktivno koristi više od dvije milijarde ljudi, od čega u Europi 307 milijuna, a njihov se broj iz dana u dan povećava. Otprilike trećina svih korisnika je između 25 i 34 godine dok je mlađih, dakle tinejdžera, u posljednje vrijeme na toj društvenoj mreži manje jer, zanimljivo, njima Facebook nije toliko zanimljiv i smatraju ga ‘društvenom mrežom za starce’. Oni više koriste Instagram, WhatsApp i Twitter. Svake sekunde kreira se čak pet novih profila. Dakako, mnogo je i onih lažnih – čak 83 milijuna. Žene vole Facebook malo više – njih 76 posto redovito se služi ovom mrežom, dok je muškaraca 66 posto. Prosječno na Facebooku provedemo 20 minuta, a svakoga se dana na Facebooku objavi čak 300 milijuna fotografija.

Kako Facebookutječe na zdravlje?

foto: Pixabay

Gdje je u svemu tome naša generacija?

Starije odrasle osobe su jedna od najbrže rastućih demografskih grupa na Facebooku. 2013. godine 27 posto osoba starijih od 65 godina služilo se Facbookom, dok je ove godine taj broj narastao na 35 posto. Starije osobe koje se služe Facebookom to čine iz istih razloga zašto su to činili studenti prije kojih desetak godina kad se Facebook tek pojavio: da ostanu u kontaktu s prijateljima i obitelji i da upoznaju nove ljude, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Penn State.

Prema toj studiji, osnovni motivi zbog kojih se stariji pridružuju Facebooku su društeno povezivanje i premošćivanje udaljenosti između korisnika i njima dragih osoba. Kad je ovo prvo u pitanju, korisnici žele ostati povezani s obitelji, starim prijateljima i rođacima. Kad je u pitanju dopiranje do drugih ljudi, korisnici se nadaju da će pronaći osobe sličnih sklonosti i stavova s kojima bi mogli razgovarati.

No ima i onih kojima Facebook služi uglavnom za svojevrsni društveni nadzor. Naime, isto je istraživanje potvrdilo nešto što smo intuitivno znali i sami, a to je da ljudi vole s vremena na vrijeme vidjeti „što ima kod drugih“ te kako im napreduju djeca i posebno unuci.

S obzirom da je sve više starijih na Facebooku, mnogi se pridružuju iz znatiželje i bez prevelikih očekivanja. Na Facebooku su značajno manje su aktivni oni koji su se mreži pridružili jer su na tome njihova djeca ili okolina inzistirali. Zanimljivo je spomenuti i kako seniori na Facebooku najviše koriste iste mogućnosti kao i višestruko mlađi korisnici, a to su slanje poruka i objavljivanje na zidu, doznaje se iz istraživanja Computers in Human Behaviour. Upravo te aktivnosti najdraže su i adolescentima.

Inženjeri iz Facebooka sad se trude učiniti iskustvo korištenja ove društvene mreže još ugodnijim starijim osobama kako bi se njihov boravak na mreži dodatno produljio. Spomenimo i kako sada starije osobe na Facebooku provode prosječno 35 minuta dnevno, što je značajno više od prosjeka svih korisnika koji iznosi 20 minuta. No nemaju inženjeri na umu samo zadovoljstvo korisnika već, dakako i zaradu. Naime, umirovljenici uglavnom ipak imaju stalni izvor prihoda za razliku od učenika i studenata, ma kako mali on bio. U planu su zato i detaljnija istraživanja navika starijih osoba na Facebooku jer su sva dosadašnja istraživanja u središte interesa stavljala uglavnom mlađe osobe. Kako broj seniora na Facebooku strelovito raste, tu grupu se više ne može i ne smije ignorirati.

Kako Facebook utječe na ljude?

foto: BigStock

Velik broj starijih na Facebooku, kako vidimo, koristan je samom Facebooku. No što stariji dobivaju od Facebooka? Zašto da mu se uopće priključe? Razloga je mnogo a mi smo nabrojali nekoliko najznačajnijih:

Ostajete povezani

Facebook je i stvoren upravo zbog povezivanja. Suvremena tehnologija i pogotovo društvene mreže, omogućuju starijim osobama da ostanu prisutni u životima svoje djece i unuka te da s njima komuniciraju na način na koji su ovi navikli – putem tehnologije. Izmjenjivanje fotografija i videa, zajedničko komentiranje ili sudjelovanje u raspravama, pa i slanje poruka, čine društvene mreže vrijednim alatom komunikacije. Osim toga, društvene mreže omogućuju pronalaženje davno izgubljenih prijatelja i kolega, stupanje u kontakt s rođacima koji žive daleko i još niz aktivnosti koje su samo prije nekoliko godina bile potpuno nezamislive.

Borite se protiv depresije

Društvene mreže nude osjećaj povezanosti s bliskim osobama čak i ako one žive daleko. Starije osobe koje koriste Facebook i slične mreže, rjeđe pate od depresije i osjećaja usamljenosti te društvene isključenosti.

Istražujete

Starije osobe koriste društvene mreže i internet općenito da istražuju stvari koje ih interesiraju. U nekim slučajevima to su hobiji i usputne zanimacije, a ponekad čak i pravi poslovi i prilike za biznis. U svakom slučaju, internet ohrabruje seniore da iskušaju nove stvari i proizvode te nauče nešto novo.

Informirate se

Online izdanja svih svjetskih medija dostupna su vam iz vašeg naslonjača. Bez obzira pratite li samo događaje iz vaše neposredne sredine ili ste u tijeku sa svjetskim zbivanjima, internet i društvene mreže omogućuju da vam ne promakne ni jedna relevantna informacija.

Dijelite

Društvene mreže vam omogućuje da podijelite s drugima svoje ideje i uspomene. Sve važne događaje, obljetnice i sjećanja možete podijeliti sa svojim prijateljima na Facebooku i tako im omogućiti da vas bolje upoznaju i postanu dijelom vašeg života.

Zabavite se

Televizija je već dugo ovdje i bit će u godinama koje dolaze. No sve više ljudi, pa i onih stariji, okreće se internetu kao primarnom izvoru zabave. Online gledanje filmova i serija, slušanje muzike, listanje portala i slične aktivnosti, i stariji sve češće obavljaju na internetu.

Zaradite

Internet je odlično mjesto da pokušate kapitalizirati svoj hobi. Bilo da kukićate, šivate, izrađujete nakit ili pečete kolače, na mreži ćete lako doprijeti do ljudi kojima će se vaša vještina svidjeti i koji će poželjeti vaše proizvode i usluge kupiti.

Upoznajete nove ljude

Društvene mreže omogućuju lakše upoznavanje ljudi sa sličnim interesima i pogledima na svijet. Stariji na Facebooku pronalaze istomišljenike, zasnivaju nova prijateljstva i druže se na jednostavan i dinamičan način.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Hrvati previše kukaju, a suprotno očekivanom – najsretniji smo pod stare dane

‘Sve studije koje se bave istraživanjem dobi i sreće pokazuju tu ‘U’ krivulju: Mladi su sretni što je normalno, onda sreća polako pada, najniža je od 35. do 50. godine i onda nakon 50. počne opet rasti i raste do samog kraja. Mogli bismo se našaliti pa reći da se pod stare dane vraćamo u mladost, kao da podjetinjimo.’

Objavljeno

|

“Najsretniji sam sada i ne bih se mijenjao za nekog mlađeg. Iako imam već puno godina i kraj je relativno blizu, najzadovoljniji sam upravo sada.” Pitate li nekog starijeg u kojem se razdoblju života najbolje osjećao i bio najsretniji, vrlo vjerojatno ćete dobiti upravo ovakav ili sličan odgovor.

Bez obzira na ono što bismo možda na prvu pomislili i unatoč svim bolestima i problemima koje donosi starost, čini se da su ljudi najzadovoljniji baš pod stare dane. Čini se neobičnim, ali to ima svoje razloge. O tome kad su ljudi najsretniji, o čemu ovisi sreća i kako se ona uopće istražuje, razgovarali smo s dr. sc. Ljiljanom Kaliterna-Lipovčan s Instituta društvenih istražiavnja “Ivo Pilar”.


Svi oduvijek teže ka sreći, no sreća se kao pojava ne istražuje baš dugo, zar ne?

To je točno. Sredinom devedesetih nastao je taj preokret u psihologiji kad se uvidjelo da se kompletna psihologija već stoljećima bavi samo problemima. Onda je jedan američki istraživač Seligman pokušao to preokrenuti. Zapravo, krenuo je analizirati koliko je znanstvenih članaka objavljeno na temu loših životnih ishoda, problema, nesreće, bolesti i sličnog, a koliko na temu nečeg pozitivnog. Ustanovio je da je disproporcija nevjerojatna i da se svega desetak posto znanstvenih radova bavi pozitivnim stvarima. Tako je nastao taj pokret pozitivne psihologije i svojevrsni zaokret u paradigmi istraživanja kad su znanstvenici ustanovili da se istraživanju sreće ne posvećuje dovoljna pažnja. Tako se počela istraživati sreća i životno zadovoljstvo te je to sad postalo uobičajeno.

Jer ljudi nisu baš uvijek nesretni…

Točno. Štoviše, češće su sretni. Sreća se mjeri ljestvicom od jedan do deset po kojoj bi pet bilo neutralno. No istraživanja pokazuju da je većina ljudi šest. Dakako, valja napomenuti da se ovakva istraživanje uvijek odnose na razvijene zemlje. Kad se ispituje sreća, jedno od standardnih pitanja je i koliko često doživljavate određene emocije. U tjedan dana, koliko ste puta doživjeli sreću, veselje, radost, a koliko ste puta doživjeli bijes, žalost, ljutnju. Sva istraživanja pokazuju da pozitivne emocije doživljavamo daleko češće. Tako da smo mi sretniji nego što zapravo mislimo. Postoji još jedan činjenica koja je biološka, a ta je da mi bolje pamtimo negativne događaje. Zato treba ljudima osvijestiti sreću. Nesreću ne treba osvijestiti jer nas ona teško pogađa i biološki su negativne emocije puno jače od pozitivnih. Kad osjetite srdžbu i fiziološki se sve pokreće. A kad osjetite radost, to se ne događa.

Za to postoji dobar razlog. Naime, negativne nas emocije štite i omogućuju nam preživljavanje. Kad osjetite strah, to je pozitivno jer se organizam priprema za obranu. Zato su negativne emocije jače. To je bilo važno kroz našu čitavu povijest. Kad vidite da vam se približava neka opasna životinja, za vas je bolje da osjetite strah ili srdžbu, nego radost pa da krenete prema njoj. No u današnje doba nema više razloga doživljavati tako jake negativne emocije, ali svejedno one su tu. Zbog toga sreću treba osvijestiti.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

No kako se uopće istražuje sreća s obzirom da se radi o subjektivnom dojmu neke osobe?

Upravo je pri kraju jedno naše istraživanje koje je trajalo četiri godine. Riječ je o Hrvatskom longitudinalnom istraživanju dobrobiti u kojem nam je cilj bio istražiti kako životni događaji utječu na sreću ljudi, odnosno utječu li životni događaji na sreću, ili sretni ljudi proizvode sretne životne događaje.

Pratili smo naše ispitanike kroz velike životne događaje poput vjenčanja, završetka fakulteta i slično. Ponudili smo ispitanicima listu od 25 pozitivnih i 25 negativnih događaja, a oni su odgovarali što im se dogodilo u te protekle 4 godine i procjenjivali koliko je događaj bio pozitivan ili negativan.

U svakom slučaju, naši ispitanici, a to je 5000 hrvatskih građana, doživjeli su u prosjeku u godini dana šest pozitivnih i dva negativna događaja. Svima nam se u životu događa puno više dobrih nego loših stvari ali toga nismo svjesni. Činjenica je da se lijepe stvari događaju. Kad sam predavala na fakultetu, ovako sam to objašnjavala studentima: “Kad čekate tramvaj i bijesni topćete jer tramvaj kasni, promislite li o tome koliko je puta došao na vrijeme? A kad tramvaj dođe na vrijeme onda ne skačete ekstatično od sreće, ali kad ne dođe, onda te preplavi bijes. Ili ako je prodavačica u dućanu neljubazna, to ćeš primijetiti. No ako je ljubazna, to ti je normalno.” To je također biološki uvjetovano da sreću ne primjećujemo, a nesreću itekako.

Što je točno pokazalo istraživanje?

Još nije gotovo, ali već sada ima naznaka da doista sretni ljudi proizvode sretne događaje. Naime, ljudima koji su 2017. kad smo ih prvi put ispitivali rekli da su sretni, i nakon godinu dana dogodilo se više pozitivnih, a manje negativnih događaja, nego onima koji su kazali da su nesretni. Ne radi se o tome da ovi primjećuju više pozitivnih događaja, jer su događaji takvi kakvi jesu, definirani unaprijed. Radi se zapravo o vodećoj teoriji koja vlada u pozitivnoj psihologiji, a to je da pozitivne emocije izazivaju uzlaznu spiralu sreće. Što se bolje osjećate, to vam se bolje stvari događaju. Onda se zbog toga osjećate još bolje pa vam se događaju još bolje stvari. To je spirala sreće.

No postoji i negativna spirala. Kad se uglavite u neku nevolju, onda vam je sve gore i gore. Postoje američka istraživanja koja prate studente kroz dugi niz godina i oni koji su kao studenti bili sretni, kasnije su imali bolje poslove i veće plaće. Vjerojatno su baš zbog svog optimizma i pozitivnog stava u životu bolje prošli. Ljudi vole biti okruženi sretnim ljudima pa više volimo one koji su vedri, pričaju viceve i slično, nego one koji su mrgudi.

Zanimljiva je distribucija sreće kroz životna razdoblja. Unatoč tome što bismo mogli prvo pomisliti, ljudi su najsretniji upravo kasnije u životu.

Sve studije koje se bave istraživanjem dobi i sreće pokazuju tu “U” krivulju: Mladi su sretni, što je normalno. Onda sreća polako pada. Najniža je od 35. do 50. godine i onda nakon 50. počne opet rasti i raste do samog kraja. Mogli bismo se našaliti pa reći da se pod stare dane vraćamo u mladost, kao da podjetinjimo. No za to postoje objašnjenja… Jedno od najbanalnijih je da smo u srednjoj dobi najopterećeniji, najviše brinemo o poslu, kreditima, djeci… To je doba s najviše stresa. A kad se riješimo svega toga, djeca odu iz kuće, u penziji smo, sreća opet počinje rasti, jer sad konačno radimo ono što želimo.

Posebno je zanimljivo da su najsretnije upravo najstarije dobne skupine. Postoji jedna socioemocionalna teorija starenja koja objašnjava kako to da stariji ljudi kod kojih je odlazak vrlo blizu, zapravo najsretniji. Naime, oni više nemaju vremena biti nesretni, ništa drugo im ne preostaje nego biti sretni. To je još jedno od objašnjenja zašto kod starijih sreća raste. Ali to vrijedi za ove dobne skupine iznad 75 ili 80 godina.

Kod mlađih sreća, naravno raste, zato što smo se riješili briga, ali kod ovih doista starih ljudi, sreća raste jer smo počeli maksimalizirati ono pozitivno. Jedno istraživanje je pokazalo da negativni događaji smanjuju sreću u mlađoj i srednjoj dobi, no na najstariju dobnu skupinu uopće ne utječu. Pozitivni povećavaju sreću (recimo vjenčanje unuka), no negativni događaji neće smanjiti sreću starijih. To smo objasnili upravo tom teorijom socio-emocionalne regulacije.Jako stari ljudi naprosto maksimaliziraju pozitivno.

Svi smo u potrazi za srećom. Može li se sreća nekako uvježbati?

Pa teško da se može uvježbati nekim vježbama, ali ako čovjek osvijesti da doista nema oko čega biti nesretan i prigovarati, onda se slika svijeta može promijeniti. Na primjer, da svaki dan zapišete tri dobre stvari koje su vam se toga dana dogodile, da se natjerate da se sjetite dobrih stvari, jer ljudi imaju tendenciju dobro zaboraviti. Tako se možete natjerati da mislite pozitivnije. Mislim da možda čak ima nešto i u onim vježbama i grupama smijanja, jer smijeh čisto fiziološki pozitivno djeluje, zarazan je i dobro se osjećamo. No važno je osvijestiti da nam je dobro.

Važna je i tzv. samoregulacija emocija odnosno što sve činimo kako bi se osjećali bolje. Pokazalo se da su efikasni načini izlaska iz lošeg raspoloženja distrakcija, tj. baviti se nečim drugim. Uvijek se savjetuje da izađete van s prijateljima. Sigurno će vam biti bolje. Sve te aktivne strategije izlazaka iz lošeg raspoloženja su uspješne i efikasne. No razmišljanje o uzroku problema ili piće i droge – tu nikakve koristi nema.

Kolegica i ja radile smo istraživanje o strategijama regulacija emocija. Jedna od tih strategija je da si pomisliš kako je nekome drugome teže pa će tebi biti lakše. Kod nas niti jedan posto ispitanih zamišljanje tuđe nevolje nije zaokružio kao mogućnost, a Amerikancima je baš taj način samoregulacije emocija bio najčešći. Amerikanci su više individualni, vrlo su izražene te kulturološke razlike.

Bez obzira što nam možda i nije baš tako loše, čini li se i vama da Hrvati jako puno kukaju?

Mislim da Hrvati i nisu baš toliko depresivni koliko nam se možda čini, no što se kukanja i prigovaranja tiče, čini mi se da je to stvarno jako prisutno. Ne znam ima li istraživanja koja su baš to proučavala i uspoređivala različite zemlje, no uvjerena sam da mi previše kukamo. A zapravo nam je bolje nego što mislilmo. Ponekad kao da inzistiramo da tome da je sve loše, a kad nas netko pokuša uvjeriti u suprotno, naljutimo se na njih. Kao da nam oduzimaju pravo na kuknjavu što nas ljuti.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP