Prati nas

Nema predaje

Sve što trebate znati o šećernoj bolesti

Dobro pojedeš pa se izvališ pred televizor! Iako neki tako zamišljaju idilu, ovo je prije opis skorog dijabetesa. A šećerna bolest je baš to – bolest koju je čovječanstvo dobilo zahvaljujući svom stilu života ispunjenog obiljem hrane i minimalnim kretanjem.

Objavljeno

|

Što izaziva dijabetes? Što izaziva šećernu bolest?
foto: BigStock

„Šećerna bolest prava je globalna epidemija jer broj oboljelih osoba u svijetu raste na razine koje su bile nezamislive prije samo nekoliko desetljeća. Procijenjuje se da u Hrvatskoj od dijabetesa boluje svaka deseta osoba“, kaže dr.sc. Mario Šekerija iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. „Više je razloga za ovu pojavu, no najznačajnija je promjena načina života koju karakterizira veći unos visokokalorične hrane i niska razina tjelesne aktivnosti.“

Donosimo deset najvažnijih pitanja o dijabetesu, jednoj od najčešćih bolesti današnjice:


1. Što je dijabetes?

Dijabetes ili šećerna bolest je poremećaj kod kojeg dolazi do povećane razine šećera u krvi zbog nepravilnog rada žlijezde gušterače koja proizvodi hormon inzulin. Kod dijabetičara, gušterača djelomično ili potpuno prestane proizvoditi inzulin ili pak on nije djelotvoran u organizmu. Tada stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Za bolest postoji genetska predizpozicija, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti, povećava se 50 posto ako je osoba pretila.

2. Koliko ljudi boluje od dijabetesa?

Procijenjuje se da u svijetu oko 415 milijuna ljudi u dobi od 20 do 79 godina ima dijabetes. U Europi od šećerne bolesti boluje 60 milijuna osoba. Što se tiče Hrvatske, oko 260.000 punoljetnih osoba ima postavljenu dijagnozu dijabetesa, no istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj tek 60% oboljelih osoba zna da boluje od dijabetesa zbog čega se smatra da je da je ukupan broj oboljelih veći od 400.000. Na području Europe, šećerna bolest je najčešća u Turskoj i zemljama istočne Europe. Hrvatska je negdje na sredini liste, uz bok Švicarskoj, Poljskoj i Lihtenštajnu.

3. Zašto broj oboljelih od dijabetesa raste?

Broj oboljelih raste zbog načina života koji uključuje lošu nezdravu prehranu i nedovoljno kretanje. Dijabetes se naziva “bolešću zapadnjačkog načina života”, a to znači prevelik unos visokokalorične hrane bogate ugljikohidratima i šećerima te sjedilački način života i nedovoljna tjelesna aktivnost. Upravo zato što je dijabetes bolest stila života, da bi liječenje bilo uspješno moraju se promijeniti mnoge životne navike.

4.  Što je dijabetes tipa 1?

Šećerna bolest tip 1 je kad gušterača uopće ne proizvodi inzulin. Riječ je zapravo o autoimunoj bolesti kad organizam počinje stvarati antitijela kao odgovor na vlastitu gušteraču. Zbog toga ona ne može izlučivati inzulin, a na kraju i potpuno propadne. Dijabetes tipa 1 zahtijeva liječenje inzulinom pa se još naziva i inzulin ovisnom šećernom bolesti. Obično se pojavljuje kod mlađih osoba s genetskom predispozicijom, često nakon djelovanja nekih virusa koji potaknu autoimuni proces.

5.      Kako prepoznati dijabetes 1?

Šećerna bolest tipa 1 uglavnom se javlja naglo, najčešće nakon neke virusne infekcije koju je pratila povišena temperatura, slabost i pojačani osjećaj žeđi. Simptomi su vrlo su izraženi i pojavljuju se iznenada:

– učestalo mokrenje
– izražena žeđ i glad
– neobjašnjivi umor
– iznenadni gubitak težine
– smetnje vida
– česte i ponavljane infekcije

Zbog potpunog nedostatka inzulina može se javiti i ketoacidoza, odnosno “zakiseljavanje krvi”, te se često javlja i ubrzano disanje uz zadah po acetonu, mučnina, povraćanja, bolovi u trbuhu – zbog tih simptoma često se posumnja na neku akutnu bolest probavnog sustava.

6. Što je dijabetes tipa 2?

Najčešći tip dijabetesa je onaj tipa 2, od kojeg zapravo boluje oko 90% svih osoba s dijabetesom. Ovaj tip dijabetesa obično se javlja u odrasloj dobi, najčešće nakon četrdesete godine. Kod osoba s dijabetesom tipa 2, gušterača proizvodi inzulin, ali u nedovoljnim količinama ili je tijelo postalo otporno na njegovo djelovanje. Ova se bolest naziva i „bolest zapadnjačkog načina života“ kojeg karakterizira prehrana bogata ugljikohidratima i mastima (fast food), bezalkoholna pića bogata šećerom (soft drinks), sjedilački način života, odnosno slaba tjelesna aktivnost, što sve vodi do povećanja tjelesne mase i pretilosti. Kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, pojavljuje se neosjetljivost stanica na inzulin, zbog čega šećer glukoza ne može ući u stanicu i tamo stvarati energiju, već ostaje u krvi i uzrokuje povišenu koncentraciju šećera. Gušterača na to reagira sa sve većim izlučivanjem inzulina u krv, zbog čega se s vremenom iscrpi i više nije u stanju proizvoditi dovoljnu količinu inzulina za održavanje normalne razine glukoze u krvi.

7. Kako prepoznati dijabetes 2?

Šećerna bolest tip 2 razvija kroz dulji niz godina, a simptomi su u početku blagi i slabo zamjetni, pa ljudi često ni ne znaju da imaju dijabetes. Zbog toga do postavljanja dijagnoze može proći i nekoliko godina te češće nastaju komplikacije. Simptomi se javljaju sporo i u početku ih je teško razaznati:

– pojačana žeđ
– učestalo mokrenje
– suhoća usta
– neobjašnjivi umor
– sporo zarastanje rana
– česte infekcije koje se ponavljaju
– veća sklonost gljivičnim infekcijama
– zamućen vid
– impotencija
– trnci u rukama i nogama

8. Što oboljeli moraju znati?

Kod osoba sa šećernom bolešću može se pojaviti hipoglikemija, odnosno stanje u kojemu je koncentracija šećera u krvi preniska. Početni znakovi hipoglikemije su opća slabost, osjećaj gladi, vrtoglavica, smetenost, drhtavica, glavobolja, ubrzan rad srca, smetnje vida, poteškoće u govoru i slično, a osoba može i potpuno izgubiti svijest.  Rani simptomi se obično mogu ukloniti konzumiranjem 15 do 20 grama brzih ugljikohidrata poput bombona, voćnih sokova ili pak tableta glukoze jer su to namirnice koje se lako pretvaraju u šećer u tijelu. Ako ste skloni hipoglikemičkim napadajima, imajte uvijek uz sebe tablete glukoze, bombone ili malo šećera. Svakako upozorite vašu obitelj i prijatelje da vam ponude nešto slatko ako se budete neobično ponašali ili pokazivali neke druge simptome.

9. Kako se dijabetes liječi?

Dijabetes 1 zahtijeva liječenje inzulinom. Što se tiče dijabetesa tipa 2, danas postoji čitav niz lijekova za sniženje razine glukoze u krvi u obliku tableta i injekcija. Kako s trajanjem bolesti gušterača izlučuje sve manje inzulina, na kraju je često za liječenje potrebna primjena tog hormona. Uz lijekove, nužno je usvajanje zdravih prehrambenih navika i više tjelesne aktivnosti.

10. Kakva je veza tjelesne aktivnosti i dijabetesa?

Poznato je da tjelesna aktivnost pomaže kod šećerne bolesti, radi čega se i provodi u kombinaciji s pravilnom prehranom, lijekovima antidijabeticima ili inzulinom. Naime, tijekom povećane tjelesne aktivnosti, dolazi do bolje iskoristivosti glukoze iz krvi. Poznati su primjeri kad je intenzivna tjelesna aktivnost pomogla osobama oboljelima od dijabetesa značajno smanjiti dnevni unos inzulina injekcijom. No, ponekad je dovoljna i umjerena tjelesna aktivnost poput šetnji, hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plivanja, planinarenja i sličnog da bi se popravilo opće stanje organizma.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP