Prati nas

Nema predaje

Sve što trebate znati o šećernoj bolesti

Dobro pojedeš pa se izvališ pred televizor! Iako neki tako zamišljaju idilu, ovo je prije opis skorog dijabetesa. A šećerna bolest je baš to – bolest koju je čovječanstvo dobilo zahvaljujući svom stilu života ispunjenog obiljem hrane i minimalnim kretanjem.

Objavljeno

|

Što izaziva dijabetes? Što izaziva šećernu bolest?
foto: BigStock

„Šećerna bolest prava je globalna epidemija jer broj oboljelih osoba u svijetu raste na razine koje su bile nezamislive prije samo nekoliko desetljeća. Procijenjuje se da u Hrvatskoj od dijabetesa boluje svaka deseta osoba“, kaže dr.sc. Mario Šekerija iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. „Više je razloga za ovu pojavu, no najznačajnija je promjena načina života koju karakterizira veći unos visokokalorične hrane i niska razina tjelesne aktivnosti.“

Donosimo deset najvažnijih pitanja o dijabetesu, jednoj od najčešćih bolesti današnjice:


1. Što je dijabetes?

Dijabetes ili šećerna bolest je poremećaj kod kojeg dolazi do povećane razine šećera u krvi zbog nepravilnog rada žlijezde gušterače koja proizvodi hormon inzulin. Kod dijabetičara, gušterača djelomično ili potpuno prestane proizvoditi inzulin ili pak on nije djelotvoran u organizmu. Tada stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Za bolest postoji genetska predizpozicija, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti, povećava se 50 posto ako je osoba pretila.

2. Koliko ljudi boluje od dijabetesa?

Procijenjuje se da u svijetu oko 415 milijuna ljudi u dobi od 20 do 79 godina ima dijabetes. U Europi od šećerne bolesti boluje 60 milijuna osoba. Što se tiče Hrvatske, oko 260.000 punoljetnih osoba ima postavljenu dijagnozu dijabetesa, no istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj tek 60% oboljelih osoba zna da boluje od dijabetesa zbog čega se smatra da je da je ukupan broj oboljelih veći od 400.000. Na području Europe, šećerna bolest je najčešća u Turskoj i zemljama istočne Europe. Hrvatska je negdje na sredini liste, uz bok Švicarskoj, Poljskoj i Lihtenštajnu.

3. Zašto broj oboljelih od dijabetesa raste?

Broj oboljelih raste zbog načina života koji uključuje lošu nezdravu prehranu i nedovoljno kretanje. Dijabetes se naziva “bolešću zapadnjačkog načina života”, a to znači prevelik unos visokokalorične hrane bogate ugljikohidratima i šećerima te sjedilački način života i nedovoljna tjelesna aktivnost. Upravo zato što je dijabetes bolest stila života, da bi liječenje bilo uspješno moraju se promijeniti mnoge životne navike.

4.  Što je dijabetes tipa 1?

Šećerna bolest tip 1 je kad gušterača uopće ne proizvodi inzulin. Riječ je zapravo o autoimunoj bolesti kad organizam počinje stvarati antitijela kao odgovor na vlastitu gušteraču. Zbog toga ona ne može izlučivati inzulin, a na kraju i potpuno propadne. Dijabetes tipa 1 zahtijeva liječenje inzulinom pa se još naziva i inzulin ovisnom šećernom bolesti. Obično se pojavljuje kod mlađih osoba s genetskom predispozicijom, često nakon djelovanja nekih virusa koji potaknu autoimuni proces.

5.      Kako prepoznati dijabetes 1?

Šećerna bolest tipa 1 uglavnom se javlja naglo, najčešće nakon neke virusne infekcije koju je pratila povišena temperatura, slabost i pojačani osjećaj žeđi. Simptomi su vrlo su izraženi i pojavljuju se iznenada:

– učestalo mokrenje
– izražena žeđ i glad
– neobjašnjivi umor
– iznenadni gubitak težine
– smetnje vida
– česte i ponavljane infekcije

Zbog potpunog nedostatka inzulina može se javiti i ketoacidoza, odnosno “zakiseljavanje krvi”, te se često javlja i ubrzano disanje uz zadah po acetonu, mučnina, povraćanja, bolovi u trbuhu – zbog tih simptoma često se posumnja na neku akutnu bolest probavnog sustava.

6. Što je dijabetes tipa 2?

Najčešći tip dijabetesa je onaj tipa 2, od kojeg zapravo boluje oko 90% svih osoba s dijabetesom. Ovaj tip dijabetesa obično se javlja u odrasloj dobi, najčešće nakon četrdesete godine. Kod osoba s dijabetesom tipa 2, gušterača proizvodi inzulin, ali u nedovoljnim količinama ili je tijelo postalo otporno na njegovo djelovanje. Ova se bolest naziva i „bolest zapadnjačkog načina života“ kojeg karakterizira prehrana bogata ugljikohidratima i mastima (fast food), bezalkoholna pića bogata šećerom (soft drinks), sjedilački način života, odnosno slaba tjelesna aktivnost, što sve vodi do povećanja tjelesne mase i pretilosti. Kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, pojavljuje se neosjetljivost stanica na inzulin, zbog čega šećer glukoza ne može ući u stanicu i tamo stvarati energiju, već ostaje u krvi i uzrokuje povišenu koncentraciju šećera. Gušterača na to reagira sa sve većim izlučivanjem inzulina u krv, zbog čega se s vremenom iscrpi i više nije u stanju proizvoditi dovoljnu količinu inzulina za održavanje normalne razine glukoze u krvi.

7. Kako prepoznati dijabetes 2?

Šećerna bolest tip 2 razvija kroz dulji niz godina, a simptomi su u početku blagi i slabo zamjetni, pa ljudi često ni ne znaju da imaju dijabetes. Zbog toga do postavljanja dijagnoze može proći i nekoliko godina te češće nastaju komplikacije. Simptomi se javljaju sporo i u početku ih je teško razaznati:

– pojačana žeđ
– učestalo mokrenje
– suhoća usta
– neobjašnjivi umor
– sporo zarastanje rana
– česte infekcije koje se ponavljaju
– veća sklonost gljivičnim infekcijama
– zamućen vid
– impotencija
– trnci u rukama i nogama

8. Što oboljeli moraju znati?

Kod osoba sa šećernom bolešću može se pojaviti hipoglikemija, odnosno stanje u kojemu je koncentracija šećera u krvi preniska. Početni znakovi hipoglikemije su opća slabost, osjećaj gladi, vrtoglavica, smetenost, drhtavica, glavobolja, ubrzan rad srca, smetnje vida, poteškoće u govoru i slično, a osoba može i potpuno izgubiti svijest.  Rani simptomi se obično mogu ukloniti konzumiranjem 15 do 20 grama brzih ugljikohidrata poput bombona, voćnih sokova ili pak tableta glukoze jer su to namirnice koje se lako pretvaraju u šećer u tijelu. Ako ste skloni hipoglikemičkim napadajima, imajte uvijek uz sebe tablete glukoze, bombone ili malo šećera. Svakako upozorite vašu obitelj i prijatelje da vam ponude nešto slatko ako se budete neobično ponašali ili pokazivali neke druge simptome.

9. Kako se dijabetes liječi?

Dijabetes 1 zahtijeva liječenje inzulinom. Što se tiče dijabetesa tipa 2, danas postoji čitav niz lijekova za sniženje razine glukoze u krvi u obliku tableta i injekcija. Kako s trajanjem bolesti gušterača izlučuje sve manje inzulina, na kraju je često za liječenje potrebna primjena tog hormona. Uz lijekove, nužno je usvajanje zdravih prehrambenih navika i više tjelesne aktivnosti.

10. Kakva je veza tjelesne aktivnosti i dijabetesa?

Poznato je da tjelesna aktivnost pomaže kod šećerne bolesti, radi čega se i provodi u kombinaciji s pravilnom prehranom, lijekovima antidijabeticima ili inzulinom. Naime, tijekom povećane tjelesne aktivnosti, dolazi do bolje iskoristivosti glukoze iz krvi. Poznati su primjeri kad je intenzivna tjelesna aktivnost pomogla osobama oboljelima od dijabetesa značajno smanjiti dnevni unos inzulina injekcijom. No, ponekad je dovoljna i umjerena tjelesna aktivnost poput šetnji, hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plivanja, planinarenja i sličnog da bi se popravilo opće stanje organizma.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Umor, valunzi, smanjena spolna želja? Dr. Krnić kaže da ste možda ušli u andropauzu

‘Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke.’

Objavljeno

|

Kronični umor, poremećaj koncentracije i spavanja, smanjen spolni nagon, razdražljivost, valunzi… Ako ste ove simptome odmah povezali s menopauzom, niste baš puno pogriješili. Jer doista se radi o simptomima menopauze – no oni su prisutni i kod muškaraca.

I muškarci imaju “svoju menopauzu” koja se zove andropauza. Naime, i žene i muškarci oko pedesete godine prolaze kroz hormonalnu promjenu uslijed koje njihov organizam počne lučiti manje hormona što dovodi do raznih promjena u tijelu.


Sama riječ “andropauza” dolazi od grčkih riječi andras (muškarac) i pause (prestanak). Ova promjena naziva se i “muška menopauza”, “muški klimakterij”, “androkliza”, “smanjenje androgena u starijih muškaraca”, “sindrom starećeg muškarca”, “hipogonadizam kasnoga nastupa”, itd. i nipošto se ne treba brkati s krizom srednjih godina.

I dok je menopauza kod žena malo naglija pa su i simptomi izraženiji, andropauza kod muškaraca nastupa postupno pa često prođe “ispod radara”. Osim toga, s obzirom da andropauza dovodi i do određenih poteškoća na seksualnom planu, muškarci o tome nerado govore.

No andropauzu nipošto ne treba zanemarivati jer se radi o promjeni kroz koju prolaze svi muškarci. Zato smo porazgovarali s doktorom Mladenom Krnićem, endokrinologom iz KBC-a Split koji nam je pojasnio o kakvoj je promjeni riječ, kako je prepoznati i, u konačnici, kako kroz nju što bezbolnije proći.

Dr. Mladen Krnić (screenshot: Dedal/Youtube)

O menopauzi se govori, iako možda ne toliko koliko bi trebalo, no o andropauzi se ne govori uopće. Prolaze li baš svi muškarci kroz promjenu?

Svima se postupno smanjuje razina testosterona. Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1.2% godišnje. Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50% muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Ne doživljavaju, međutim, svi muškarci jednaki pad, a i vrlo različito reagiraju na, načelno, jednaki pad testosterona.

Može li se govoriti o nekoj određenoj dobi kad nastupa andropauza ili je to individualno?

Starenjem, mijenja se proizvodnja više hormona, što dovodi do disharmonije cijelog endokrinog sustava. Ove hormonske promjene imaju različite utjecaje na tjelesne funkcije, a točan nastup simptoma nije predvidiv. Tradicionalno se dob iznad 50. godine života označava kao vrijeme kad započinju promjene, ali to je zaista krajnje individualno, a i primjetne su promjene u kronobiologiji ljudi pa se starija dob sve više “pomiče”. Moraju biti prisutni i simptomi i razina testosterona ispod određene razine da bi se posegnulo za liječenjem.

Koji su najčešći simptomi andropauze?

Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su naravno smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i “fumade” (valunge) u blažem obliku. Ukratko, simptomi dosta slični onima u perimenopauznih žena.

Obraćaju li se muškarci liječniku zbog andropauze? Što kažu, što ih najviše muči?

Moglo bi se reći da raste svijest o ovom problemu, ali vrlo sporo. Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke (andrologijom se bave endokrinolozi i urolozi). Dobar dio muškaraca probleme koje osjećaju jednostavno prihvaća kao neumitni danak dobi, a često su ovi problemi potisnuti u drugi plan drugim, po život opasnijim bolestima (vlastitim ili partneričinim). Relativno je niska razina svijesti o deficitu testosterona i među liječnicima koji se ne bave usko ovom problematikom pa se zaboravlja da nije samo spolna funkcija ta koja je pogođena manjkom testosterona, već se, barem dijelom, i drugi problemi (anemija, osteoporoza, neuropsihološke tegobe…) javljaju kao posljedica manjka testosterona.

Mislite li da je smanjenje seksualne funkcije možda jedan od razloga zašto muškarci šute o svom klimakteriju?

Sigurno je da jest. O tome bi više mogli reći psiholozi koji se bave spolnim životom, ali jasno je da postoji nelagoda, zazor i sram kod velikog broja ljudi kad treba govoriti o spolnom životu. Puno ovisi i o partnerici (ili o partneru – ne treba zaboraviti da u andropauzu ulazi i homoseksualna populacija). Motivacija za postavljanjem dijagnoze i liječenjem vrlo često dolazi upravo s te strane. Partnerica nezainteresirana za spolni život često znači i da će pogođeni muškarac biti demotiviran da potraži pomoć.

Kod žena imamo menopauzu, kod muškaraca andropauzu, no postoji i nešto što se zove “andropauza kod žena”. O čemu je riječ?

Muški spolni hormoni su normalno prisutni i kod žena, kao, uostalom, i obratno – ženski hormoni u muškaraca. U znatno manjim koncentracijama, naravno. Ti hormoni su i kod žena (uz estrogene) odgovorni za spolni nagon, mišićnu snagu, krvnu sliku, lijep ten pa i osjećaj dobroga zdravlja. Starenjem, bolestima hipofize, ali i kirurškim uklanjanjem jajnika ili nadbubrežnih žlijezda gdje se ovi hormoni proizvode, dolazi do pada njihove koncentracije i izostanka spomenutih učinaka. Nadoknada ovih hormona kod žena još je predmet diskusije, iako su preparati DHEA(S) u Americi dostupni i bez recepta.

Kad se govori o muškim spolnim hormonima uvijek se spominje testosteron. No ima ih još, zar ne?

Regulacija proizvodnje muških spolnih hormona polazi od dijela mozga koji se zove hipotalamus. Tu se proizvodi hormon ili čimbenik koji regulira proizvodnju dvaju hormona u hipofizi. On se zove GnRH ili oslobađajući čimbenik gonadotropina. Gonadotropini su, naime, ova dva hormona iz hipofize – LH i FSH. LH (luteinizirajući hormon) u testisima pokreće oslobađanje jedne bjelančevine (akutni regulatorni protein steroida), a ova pak unosi kolesterol u stanice i započinje sintezu testosterona preko niza međuproizvoda. Testosteron se u ciljnim tkivima djelovanjem jednog enzima (5-alfa-reduktaze) pretvara u DHT (dihidro-testosteron) koji je, iako prisutan u 10 puta manjoj koncentraciji, odgovoran za većinu androgenih učinaka.

Tu su još i androstendion i DHEA koji se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi i koji imaju važnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Ne treba zaboraviti ni SHBG –protein koji na sebe veže spolne hormone i čija koncentracija značajno utječe na dostupnost slobodnih hormona organizmu.

Može li se andropauzu prolongirati? Ili barem ublažiti simptomi?

Može. Vrlo originalnim postupcima – vježbanjem, zdravim navikama i prehranom. Osobito je preporučljivo ne pušiti. Umjerena konzumacija alkohola, osobito crnog vina (a to znači do 2.5 dl dnevno) može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i kontroli težine, postoje i namirnice koje djeluju kao  prirodni anti-estrogeni (višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona), a to su kupus, cvjetača, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Unošenje dovoljno kolesterola iz kojega se testosteron stvara također je bitno, a naravno i minerala i vitamina (cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D, kalcij (riba, orašasti plodovi).

Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, previše kofeina. Nije dobro, ni u ovom smislu, imati višak kilograma. Tu su i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo. Nadalje, preporučljivo je smanjenje razine stresa što je više moguće. Hormoni stresa, naime, djeluju negativno na testosteron. S druge strane, fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi  testosteron. Zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Na koncu, ali ne i najmanje važno, dovoljno sna ima nezaobilaznu ulogu u osiguravanju optimalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.

Postoji rana menopauza. Postoji li i rana andropauza?

Naravno. To je javljanje opisanih simptoma, praćenih niskim razinama androgena ranije nego što bi se očekivalo. Ovdje nema jasno definirane dobi jer nema ni jasne granice iza koje andropauza nastupa, ali je sasvim jasno da je pojava andropauze, u primjerice 40-godišnjaka preuranjena. Ponekad je i uzrok sasvim očigledan, kao odstranjenje testisa zbog tumora ili neke druge bolesti.

Postoje li hormonalni nadomjesci za muškarce kao što postoje oni za žene? U kojim slučajevima se oni preporučuju, a kad ih je bolje zaobići?

Ima više oblika nadoknade testosterona (gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri i preparati za primjenu preko sluznice usta). Dakako, postoje kriteriji, odnosno indikacije i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razina testosterona i prisutnost simptoma (o potrebi i trenutku za primjenu kod stari(ji)h muškaraca se dosta raspravlja), a kontraindikacije su karcinom prostate, karcinom muške dojke, sklonost embolijama, popuštanje srca. Cilj je postići fiziološke (ne pretjerane) koncentracije testosterona bez nuspojava, kojih može biti.

Imaju li i muškarci određene hormonalne cikluse kao što žene imaju mjesečne cikluse? Radi li se i kod muškaraca o mjesečnim ciklusima ili možda tjednim, dnevnim… godišnjim? 

Postoje tzv. cirkadijani i cirkaanualni ritmovi izlučivanja. Već smo spomenuli da se testosteron najviše izlučuje za vrijeme REM faze spavanja, ali postoje i razlike tijekom godine. Testosteron se najviše izlučuje u jesen, iako nisu sve studije konzistentne po ovom pitanju. No valja napomenuti i da se ta ritmičnost postupno gubi starenjem.

Ako neki muškarac posumnja da je ušao u andropauzu, što mu je činiti? U kojem trenutku bi trebao posjetiti liječnika?

Ako se prepoznaje u opisanim simptomima, trebao bi se javiti svome liječniku i zatražiti provjeru hormonskog statusa. Ukoliko ima i simptome i niske razine testosterona – to je onda andropauza.

Jedan prijatelj kojemu je pedesetak godina kaže da je kod sebe primijetio da je smireniji, više se ne uzrujava kao prije, samo bi gledao serije i jeo. Spada li i to u opis andropauze? 

Moglo bi biti. Neka posjeti svog liječnika i zatraži provjeru hormona. Ipak, ako bude htio pričati o tome, upitajte ga i za spolni život. To će najbolje govoriti o tome.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP