Prati nas

Nema predaje

Jesu li baš petokraka i kukasti križ isto?

HDZ-ova zastupnica u Europarlamentu napominje da ne postoji totalitarni režim koji zaslužuje biti amnestiran samo zato što pobjednici pišu povijest. Time se je jasno referirala na nedemokratsku Jugoslaviju.

Objavljeno

|

Je li komunizam bio loš?
foto: Pixabay

IDS-ov europarlamentarac Ivan Jakovčić u pokušava u Strasbourgu progurati zabranu nacističkih i fašističkih slogana i simbola u cijeloj Europi. Pokrenuo je stoga raspravu u Europskom parlamentu na tu temu, no nije naišao na potporu kolegica iz Hrvatske. Naime, Ruža Tomašić iz Hrvatske konzervativne stranke i Dubravka Šuica iz Hrvatske demokratske stranke traže da se uz bok fašizmu i nacizmu stavi i – komunizam.

Šuica tako objašnjava da je za zabranu predloženih totalitarizama, uz dodatak komunizma, dok Tomašić kaže da je licemjerno tek djelomično braniti simbole totalitarističkih režima. „Znate li što komunisti, fašisti i nacisti imaju zajedničko? Zadnja četiri slova: isti“, teza je ove bivše članice Hrvatske stranke prava i Hrvatske stranke prava – Ante Starčević.


Šuica protiv komunista u Europarlamentu

Podsjetimo, Šuica  je već jednom bivšu slovensku premijerku, kada se je ista takmičila za mjesto potpredsjednice Europske komicije, optužila da je – komunistkinja. I to zbog video snimke na kojoj se vidi da pjeva antifašistima dragu borbenu pjesmu „Bandiera Rossa“. „Kada ćete se odreći komunizma“, pitala je Šuica. „To je slovenska antifašistička pjesma“, odgovorila joj je Bratušek, što je, naknadno je izvijestila Šuica, kod nekih zastupnika izazvalo nevjericu.

“Poticaj za ovu točku dnevnog reda našeg Parlamenta našao sam u tužnoj, ali i opasnoj činjenici da se danas na ulicama europskih gradova, više nego ranijih desetljeća, okupljaju osobe koje veličaju nacizam, fašizam i njihove izvedenice u raznim državama. Vidjeli smo što se nedavno dešavalo u Varšavi, u Madridu, u Rimu, u Sofiji, u Zagrebu, u Beogradu, a nažalost i u mnogim drugim većim ili manjim mjestima. Predug je niz manifestacija mržnje oko nas da bismo mogli šutjeti”, objasnio je Jakovčić.

Kao zemlje koje su se kvalitetno obračunale sa svojom prošlošću, naveo je Njemačku i Italiju: „Nacizam je potekao iz Njemačke, ali je upravo Njemačka, prva i na najbolji način, odlučila kažnjavati sve one koje veličaju nacizam ili koriste njegove simbole ili slogane. Italija je to, u odnosu prema fašizmu, učinila na sličan način. Nažalost, još uvijek ima zemalja i vlasti u Europskoj uniji koje se prema simbolima i sloganima nacizma, fašizma ili ustaštva i četništva odnose bez ozbiljnih sankcija i čvrstih reakcija.“

Nije prošlo u Saboru, hoće li u Europarlamentu?

„Nacistički i fašistički simboli nisu dobrodošli u javnom prostoru, ali nisu bome ni komunistički! Žalosno je što neki koriste EU institucije kako bi na silu progurali ono što nije prošlo u nacionalnim parlamentima. To je antidemokratsko ponašanje koje vodi u novi totalitarizam“, komentirala je Jakovčićevu inicijativu Tomašić.

Šuica pak upozorava da hrvatski građani različito tumače prošlost te da ne postoji sveobuhvatno njegovanje kulture sjećanja na kršenje ljudskih prava i otpor nedemokratskim režimima. „Ni aktualna upravna ni sudska praksa po pitanju isticanja simbola nedemokratskih sustava nije ujednačena. Zato je Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem osnovala Vijeće za suočavanje s prošlošću koje ima zadatak predložiti Vladi preporuke i pravno reguliranje isticanja sadržaja kojima se veličaju nedemokratski režimi. Potrebno je nadići podjele u društvu i izbjeći manipulacije u tumačenju.“

HDZ-ova zastupnica u Europarlamentu napominje da ne postoji totalitarni režim koji zaslužuje biti amnestiran samo zato što pobjednici pišu povijest. Time se je jasno referirala na nedemokratsku Jugoslaviju. „Europa, pa tako i europska Hrvatska s jednakom osudom trebaju gledati na sve režime koji su provodili ili provode diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, koji su odgovorni za političke progone, pojedinačna ili masovna ubojstva te represiju nad osnovnim pravima i slobodama.“

“Tražim od Komisije i od svih nas, da ovaj saziv Parlamenta usvoji posebnu rezoluciju i druge akte kojima će se oštro kazneno suprotstaviti svima onima koji veličaju i koriste simbole i slogane poraženih zločinačkih režima”, zaključio je Jakovčić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.  

.

Mozaik

Nakon onog s roditeljima, djeca imaju najčvršći odnos upravo s bakama i djedovima

Unuke i bake i djedove veže poseban odnos koji djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe.

Objavljeno

|

“Mislila sam da nema veće ljubavi od one prema vlastitoj djeci, no onda su stigli unuci”, kaže gospođa Barbara (68) iz Zagreba. “Ivan ima pet godina, a Maja Lena dvije i to su moje dvije najveće sreće u životu. Unuci se vole na poseban način. Ne znam što je u pitanju. Možda to što smo, kad su naša vlastita djeca mala, zaposleni, opterećeni, pod stresom… A kad stignu unuci, imamo više vremena, opušteniji smo, ne odgajamo ih, zapravo, mi, nego ih možemo i razmaziti. Unuci su stvarno posebna vrsta ljubavi.”

Ovakav ili sličan odgovor dobit ćemo od gotovo svih baka i djedova, ali nisu oni jedini koji profitiraju od takvog odnosa. Vrijeme provedeno s bakama i djedovima jako je dobro i za samu djecu, kazala nam je prof.dr.sc. Jasna Krstović, pedagoginja i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci.


“Nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i djedovima je najčvršći. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.). Kornhaber tu vezu naziva ‘čistom ljubavlju’, odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta.”

Međugeneracijsko učenje

“Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva jer djeca su ‘premlada’, a bake i djedovi ‘prestari’. Takav odnos djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.

No, baš kao i kad su u pitanju svi drugi odnosi, i odnosi baka i djedova s unucima može biti opterećen potencijalnim nesporazumima između samih baka i djedova i njihove djece, odnosno roditelja njihovih unuka koji bakama i djedovima mogu prigovoriti “miješanje u odgoj”. Kako nadvladati takve probleme?

“Međugeneracijski nesporazumi mogu nastati zato što bake i dedovi ponekad zaboravljaju da su roditelji primarni odgajatelji svoje djece, ne  uvažavaju  samostalnost odrasle djece i načine na koje oni odgajaju svoju djecu, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli, zadržavaju ulogu roditelja umjesto da prihvate uloge bake i djeda ta, na koncu, žele biti  bolja verzija sebe iz roditeljskih dana te s unucima nastoje nadoknaditi one važne stvari koje su propustili u odnosu s vlastitom djecom dok su bila malena”, govori naša sugovornica pa dodaje:

“Pridržavanju norme neuplitanja, znači  prihvatiti svoju ulogu bake/djeda, pritom se pridržavati određenih granica, ponašati se u skladu sa svojom ulogom u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece. Važno je da bake i djedovi prihvate svoju ulogu bake/djeda, ali da se pritom pridržavaju određenih granica, te da se ne ponašaju i dalje kao da su u ulozi roditelja.”

Dok brinu o unucima, djedovi i bake trebali bi to činiti u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece, navodi profesorica Krstović. “Neuplitanje u to kako roditelji odgajaju djecu značajno je za održavanje međusobnih dobrih odnosa, jer je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima. Umjesto ‘uplitanja’ svakako se preporučuje  – suradnja.”

Bake i djedovi imaju više vremena za svoje unuke nego što su imali za svoju djecu. Kako je najbolje iskoristiti to vrijeme? „Osim što imaju više vremena, nemaju egzistencijalnu odgovornost  te su zato u opušteniji u obavljanju ove uloge u odnosu na roditeljsku, više uživaju u provođenju zajedničkog vremena s unucima nego što su s vlastitom djecom.”

Bake i djedovi unucima daju ono što roditelji ne mogu

“Odnos baka i djedova prema unucima karakterizira upravo nesebičnost i požrtvovnost s njihove strane, iskazivanje razumijevanja prema njima,  održavanje danih obećanja, udovoljavanje njihovim različitim zahtjevima u određenim granicama. Zbog toga  bake i djedovi mogu dati svoj doprinos njihovom odgoju na potpuno drugačiji način. Kroz zajedničke aktivnosti djeca mogu steći posebna iskustva koja njihovi roditelji ne bi mogli prenijeti na njih zbog dobi u kojoj se nalaze, drugačije odgojno-obrazovne uloge koju kao roditelji imaju i slično”, navodi ova istaknuta pedagoginja.

“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Baka i djed predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. Zaogrnuti posebnom vrstom odnosa osjećaju se nesputana, oslobođena tenzija i napetosti karakterističnih za suvremeno djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP