Prati nas

Mozaik

Treba li nositi crninu u koroti i koliko dugo?

Neki će svećenici reći da prema tradiciji crninu treba nositi najmanje 40 dana nakon smrti pokojnika,  no to se može produžiti i na duži period, ovisno o tome žali li se za starom ili mladom osobom, djetetom, roditeljem ili suprugom.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Koliko dugo nositi crninu?
foto: Pixabay

Treba li nositi crnu odjeću kao znak žalosti za pokojnikom i koliki je propisani minimum nošenja? Riječ je o običaju koji se polako gubi pa nije ni čudno da pravih odgovora na ovo pitanje – nema.

Prema onome što je zabilježila Hrvatska enciklopedija, “intenzitet žalovanja obično određuje stupanj srodstva s pokojnikom i društveni položaj pojedinca koji žaluje; u najstrožoj je koroti obično udovica, a ženski članovi zajednice općenito su više uključeni nego muški. Osobe koje su u koroti vidljivo se razlikuju od ostalih članova društva”.


Ta se razlika ostvaruje odijevanjem pa osobe koje žaluju nose potpuno crnu ili jako tamnu odjeću i obuću, a žene nerijetko pokrivaju glavu crnim maramama. Time odaju počast preminulom, ali i okolini daju jasan signal da pate, da im nije dopušteno zabavljati se ili veseliti. Ovaj se običaj gubi u gradovima, a striktno nošenje crnine zadržalo se u ruralnim područjima, posebice u Dalmatinskoj zagori ili Lici gdje i danas starije udovice ne skidaju crnu odjeću do kraja života. Zanimljiv je i fenomen prilagodbe modernim tehnologijama pa se je na selu nerijetko na godinu dana gasio televizor (uz obavezno crno pokrivalo) ili radijski prijemnik, što je bio najveći dokaz predanosti žalovanju.

Neki će svećenici reći da prema tradiciji crninu treba nositi najmanje 40 dana nakon smrti pokojnika,  no to se može produžiti i na duži period, ovisno o tome žali li se za starom ili mladom osobom, djetetom, roditeljem ili suprugom.

Sukob tradicije i modernog načina života možemo uočiti i na internetskim forumima na kojima se opsežno raspravlja o ovom problemu.

„Nisam nosila crninu za tatom. Ne zato što ga nisam voljela ili da nisam žalila, već što sam znala da on to sigurno ne bi htio za mene. Kad ti osjetiš da si dovoljno nosila crninu, slobodno ju skini, bez obzira na sve druge“, komentar je jedne forumašice na priču djevojke koja ne želi nositi crninu, ali je prisiljena zbog okoline.

Druga je pak iznijela ovo iskustvo: „Meni je baka umrla nedavno i njezina želja je bila da ne nosimo crninu na sprovodu niti nakon sprovoda. Tako da smo mi svi nosili bijele košulje i majice. Jedino su bile tamne hlače i suknje. To je bila njena posljednja želja i mi smo to poštovali. Mislim da se crninom ne odražava nečije tugovanje za izgubljenom osobom, bitno je što osjećaš u srcu.“

„Crnina je takva da vas uvlači u crno. Znam to iz vlastitog iskustva. Što ju duže nosite, teže ćete ju skinuti. Zato pazite!“ misli treća komentatorica.

.

Mozaik

Danas je Cvjetnica, ovo su narodni običaji vezani uz nju

Ove godine vjernici će Cvjetnicu proslaviti u svojim domovima, bez javnih okupljanja i svečanih procesija, a zbog epidemije koronavirusa.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Cvjetnica, Cvjetna nedjelja, Palmenica, Uličnica ili Nedjelja muke Gospodnje) pučki je naziv za posljednju korizmenu nedjelju, uoči Uskrsa. Kršćanski običaj ophoda s grančicama, u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, primjenjivan od IV. st., u latinskoj crkvi uobičajen je od kraja prvog tisućljeća, piše Hrvatska enciklopedija.

U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj). Bilju, blagoslovljenomu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja).


Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme.

Nadalje, umivalo se u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito (dalmatinsko zaobalje, Lika; Hrvati u Bosanskoj Posavini i Bačkoj), s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost.

U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke. Osnova su tim postupcima pretkršćanski proljetni obredi vezani uz obnovu prirode. Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude, preuzeto je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP