Prati nas

Mozaik

‘Uopće ne razgovaram s kćerkom, a ona me samo kritizira’

Da barem postoje neki priručnici o odnosu s odraslom djecom – sigurno ste barem nekad to pomislili. I dok savjeta o odgoju male djece ima napretek, o odnosu s odraslom djecom ne razgovara se dovoljno. A loš odnos roditelja i odrasle djece nije rijedak problem.

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: Pixabay

68-godišnja čitateljica The Guardiana nije zadovoljna odnosom s kćerkom. Čini joj se distancirana, u njezinom joj je društvu dosadno, ne razgovaraju dovoljno. Kako je riječ o čestom slučaju, njezino pismo i odgovor savjetnice Annalise Barbieri prenosimo u cijelosti:

Osjećam stalnu frustraciju i nemoć kad je u pitanju odnos s mojom kćerkom, koju inače veoma volim od dana kad se rodila. Bila je lijepa kao lutkica i već tada me nekako kritički gledala ravno u oči. Još uvijek je jako lijepa, iako tome ne pridaje neku važnost.


68 mi je godina, mojoj kćeri su 33. Ima još i sina. Svi živimo u Velikoj Britaniji. Muž mi je umro prije 20 godina. Život mi nije uvijek bio lak. Dosta smo se mučili s oskudicom, nije tu bilo nekog luksuza, putovanja. Ali nekako smo izgurali. Sad uživam u mirovini, imam i par hobija koji me drže zaposlenom.

No nesretna sam zbog svog odnosa s kćerkom. Jako je rezervirana i tiha i kaže mi stvari samo kad je baš pitam. Čini mi se da me posjećuje samo zato što misli da mora. Nikad ništa ne komentira, ni odjeću koju nosim, ni što sam skuhala. Ništa ju ne interesira. Kad, pak, ja nešto komentira , ona uglavnom bude protiv ako se uopće i udostoji odgovoriti. Ponekad izađemo u grad no i tad je takva – pristojna, ali nezainteresirana.

Silno sam ponosna na nju. Inteligentna je, vrijedno radi, a nedavno je promovirana na poslu pa je dobila i veću plaću. Vjerujem da ju brine što je jako skupo skućiti se. Ona i njen partner nikad neće moći zarađivati dovoljno, jer je život ovdje jako skup. Pomognem koliko mogu, ali to baš nije nešto. Jako me frustrira manjak komunikacije s njom i ne znam što da radim. Ne mogu si pomoći, ali čini mi se da joj uopće nisam draga. S druge strane, meni je s njom dosadno.

Da se nastavim boriti za naš odnos ili da je neko vrijeme pustim na miru? Ne želim ju opterećivati, no isto tako ne bih željela da misli kako mi nije stalo. Da barem postoje neki priručnici o odnosu s odraslom djecom.

Odgovor:

‘Prva stvar koju sam primijetila u vašem pismu,  su velika očekivanja koja ste imali, i još uvijek imate, vezano uz vašu kćer. Zanima me je li ona vaše najstarije dijete? Toliko naglašavate svoj odnos s njom, a sina jedva da ste i spomenuli. Zanima me kako je to izgledalo kad ste ju rodili? Koliko ste imali podrške i kakva ste bili majka nasuprot onome kakva ste majka željeli biti? Sve su to važna pitanja.

Prilično značajnom mi se čini vaša izjava da vas je vaša kći već tada nekako kritički gledala. Bebe ne gledaju nikoga kritički, one ne prosuđuju. One su rođene neodoljive i s tek osnovnim potrebama. No roditelji na njih mogu projicirati mnogo stvari pa im se može činiti da ih bebe ili djeca prosuđuju. A zapravo roditelji prosuđuju sami sebe.

Krivnja je čest partner samopouzdanih roditelja. Ona može smanjiti sposobnost roditelja da se ne misle na pogreške koje su napravili i koje svi radimo. Umjesto toga, mnogi sve to počnu projicirati na svoju djecu i to je trenutak u kojem počinje kritiziranje.

Je li vaša kći bila bliska s ocem? Pitam se jeste li nesvjesno željeli da ona zauzme njegovo mjesto?  Vaš je muž umro dok su djeca bila još mala. Jeste li vi ili vaša kći bili na kakvoj terapiji, razgovoru? Odnosi u obitelji se mijenjaju nakon smrti nekog člana. Zanima me kakvu je ulogu u svemu imao vaš suprug?

A što se tiče svih lijepih stvari koje ste rekli o svojoj kćerki – kažete li ikad nešto od toga njoj? Mnogi roditelji kažu: ‘ma znaju to oni!’, no iznenađujuće je kako dijete gleda na te stvari.

Možda se doista radi o tome da se ne slažete jer su vam karakteri različiti, no stekla sam dojam da ste obje zapele u tome da zamišljate što bi ova druga mogla reći ili učiniti. Mislim da među vama ima mnogo projekcije, a malo prave komunikacije.

Ponašanje vaše kćeri – to da vam ne govori stvari – možda je samo dio njezine osobnosti. No možda vam je jednom nešto rekla, a vi ste ju kritizirali i time povrijedili. Ponekad djeca prestanu roditeljima govoriti stvari kad ne dobiju reakciju kakvu očekuju.

Ako želite popraviti vaš odnos – a sigurno želite – preporučila bih savjetovanje. Pogotovo za vas, ali ako je moguće i za vašu kćerku. Mislim da bi bilo jako zanimljivo i korisno čuti i njezinu stranu priče. Doista smatram da vas približiti može samo otvorena komunikacija. Makar se događala i samo nekoliko puta mjesečno, komunikacija mora biti iskrena i autentična.

Također, razmislite i o tome kakav odnos želite s kćerkom. Ona vam nikada neće moći biti zamjena za supruga, a kažete i da vam je s njom dosadno. Možda ona to osjeća. Ono što vidimo u našoj djeci, često je odraz onoga što smo uložili – znači, dio sebe. Pokušajte se postaviti drugačije, pa će možda i reakcija biti drugačija.’

Povjerljivo

Ova tema vam je zanimljiva i voljeli biste anonimno podijeliti s drugima vlastito iskustvo te vidjeti kakva su njihova razmišljanja? Možda ćemo zatražiti i mišljenje stručnjaka. Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP