Prati nas

Mozaik

‘Uopće ne razgovaram s kćerkom, a ona me samo kritizira’

Da barem postoje neki priručnici o odnosu s odraslom djecom – sigurno ste barem nekad to pomislili. I dok savjeta o odgoju male djece ima napretek, o odnosu s odraslom djecom ne razgovara se dovoljno. A loš odnos roditelja i odrasle djece nije rijedak problem.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: Pixabay

68-godišnja čitateljica The Guardiana nije zadovoljna odnosom s kćerkom. Čini joj se distancirana, u njezinom joj je društvu dosadno, ne razgovaraju dovoljno. Kako je riječ o čestom slučaju, njezino pismo i odgovor savjetnice Annalise Barbieri prenosimo u cijelosti:

Osjećam stalnu frustraciju i nemoć kad je u pitanju odnos s mojom kćerkom, koju inače veoma volim od dana kad se rodila. Bila je lijepa kao lutkica i već tada me nekako kritički gledala ravno u oči. Još uvijek je jako lijepa, iako tome ne pridaje neku važnost.


68 mi je godina, mojoj kćeri su 33. Ima još i sina. Svi živimo u Velikoj Britaniji. Muž mi je umro prije 20 godina. Život mi nije uvijek bio lak. Dosta smo se mučili s oskudicom, nije tu bilo nekog luksuza, putovanja. Ali nekako smo izgurali. Sad uživam u mirovini, imam i par hobija koji me drže zaposlenom.

No nesretna sam zbog svog odnosa s kćerkom. Jako je rezervirana i tiha i kaže mi stvari samo kad je baš pitam. Čini mi se da me posjećuje samo zato što misli da mora. Nikad ništa ne komentira, ni odjeću koju nosim, ni što sam skuhala. Ništa ju ne interesira. Kad, pak, ja nešto komentira , ona uglavnom bude protiv ako se uopće i udostoji odgovoriti. Ponekad izađemo u grad no i tad je takva – pristojna, ali nezainteresirana.

Silno sam ponosna na nju. Inteligentna je, vrijedno radi, a nedavno je promovirana na poslu pa je dobila i veću plaću. Vjerujem da ju brine što je jako skupo skućiti se. Ona i njen partner nikad neće moći zarađivati dovoljno, jer je život ovdje jako skup. Pomognem koliko mogu, ali to baš nije nešto. Jako me frustrira manjak komunikacije s njom i ne znam što da radim. Ne mogu si pomoći, ali čini mi se da joj uopće nisam draga. S druge strane, meni je s njom dosadno.

Da se nastavim boriti za naš odnos ili da je neko vrijeme pustim na miru? Ne želim ju opterećivati, no isto tako ne bih željela da misli kako mi nije stalo. Da barem postoje neki priručnici o odnosu s odraslom djecom.

Odgovor:

‘Prva stvar koju sam primijetila u vašem pismu,  su velika očekivanja koja ste imali, i još uvijek imate, vezano uz vašu kćer. Zanima me je li ona vaše najstarije dijete? Toliko naglašavate svoj odnos s njom, a sina jedva da ste i spomenuli. Zanima me kako je to izgledalo kad ste ju rodili? Koliko ste imali podrške i kakva ste bili majka nasuprot onome kakva ste majka željeli biti? Sve su to važna pitanja.

Prilično značajnom mi se čini vaša izjava da vas je vaša kći već tada nekako kritički gledala. Bebe ne gledaju nikoga kritički, one ne prosuđuju. One su rođene neodoljive i s tek osnovnim potrebama. No roditelji na njih mogu projicirati mnogo stvari pa im se može činiti da ih bebe ili djeca prosuđuju. A zapravo roditelji prosuđuju sami sebe.

Krivnja je čest partner samopouzdanih roditelja. Ona može smanjiti sposobnost roditelja da se ne misle na pogreške koje su napravili i koje svi radimo. Umjesto toga, mnogi sve to počnu projicirati na svoju djecu i to je trenutak u kojem počinje kritiziranje.

Je li vaša kći bila bliska s ocem? Pitam se jeste li nesvjesno željeli da ona zauzme njegovo mjesto?  Vaš je muž umro dok su djeca bila još mala. Jeste li vi ili vaša kći bili na kakvoj terapiji, razgovoru? Odnosi u obitelji se mijenjaju nakon smrti nekog člana. Zanima me kakvu je ulogu u svemu imao vaš suprug?

A što se tiče svih lijepih stvari koje ste rekli o svojoj kćerki – kažete li ikad nešto od toga njoj? Mnogi roditelji kažu: ‘ma znaju to oni!’, no iznenađujuće je kako dijete gleda na te stvari.

Možda se doista radi o tome da se ne slažete jer su vam karakteri različiti, no stekla sam dojam da ste obje zapele u tome da zamišljate što bi ova druga mogla reći ili učiniti. Mislim da među vama ima mnogo projekcije, a malo prave komunikacije.

Ponašanje vaše kćeri – to da vam ne govori stvari – možda je samo dio njezine osobnosti. No možda vam je jednom nešto rekla, a vi ste ju kritizirali i time povrijedili. Ponekad djeca prestanu roditeljima govoriti stvari kad ne dobiju reakciju kakvu očekuju.

Ako želite popraviti vaš odnos – a sigurno želite – preporučila bih savjetovanje. Pogotovo za vas, ali ako je moguće i za vašu kćerku. Mislim da bi bilo jako zanimljivo i korisno čuti i njezinu stranu priče. Doista smatram da vas približiti može samo otvorena komunikacija. Makar se događala i samo nekoliko puta mjesečno, komunikacija mora biti iskrena i autentična.

Također, razmislite i o tome kakav odnos želite s kćerkom. Ona vam nikada neće moći biti zamjena za supruga, a kažete i da vam je s njom dosadno. Možda ona to osjeća. Ono što vidimo u našoj djeci, često je odraz onoga što smo uložili – znači, dio sebe. Pokušajte se postaviti drugačije, pa će možda i reakcija biti drugačija.’

Povjerljivo

Ova tema vam je zanimljiva i voljeli biste anonimno podijeliti s drugima vlastito iskustvo te vidjeti kakva su njihova razmišljanja? Možda ćemo zatražiti i mišljenje stručnjaka. Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.

.

Mozaik

Protiv znanosti: Teorije urote nisu teorije; to su mitovi, priče i zatvorene ideologije

Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Ne, pandemiju koronavirusa nije smislio Bill Gates kako bi implantirao mikročipove svjetskoj populaciji. Većina ljudi svrstava takve tvrdnje u teorije zavjere. Ali postoje i bolji izrazi za to, piše Deutsche Welle.

Tijekom pandemije koronavirusom znanstveni rad je dobio više pozornosti javnosti – prije izbijanje epidemije bilo bi nezamislivo da se veliki vodeći mediji danima bave znanstvenom raspravom o nekoj virološkoj studiji.


Istovremeno, nastaju specijalne “teorije” koje nemaju ništa zajedničko sa znanstvenim empirizmom. Tako se navodi da je novi koronavirus izmišljen ili da su ga namjerno stvorili ljudi. Istraživanje provedeno sredinom svibnja u sklopu studije Sveučilišta u Erfurtu i partnera pokazalo je da jednoj od ove dvije tvrdnje vjeruje po 17 posto ispitanika – dok 10 posto njih čak vjeruje u obje tvrdnje. Postoji još više tvrdnji, od koji se ljudima diže kosa na glavi, na primjer da IT milijarder i filantrop Bill Gates želi implantirati mikročipove ljudima u sklopu obveznog cijepljenja kako bi ih mogao kontrolirati. Takve tvrdnje uglavnom spadaju u kategoriju “teorija zavjere” – ali s jezičnog stajališta postoje prikladniji izrazi za to.

“Teorija zavjere”

Da bi se opisao ovaj fenomen, nijedan termin na njemačkom jeziku nije toliko raširen kao “teorija zavjere”. Ali, to je pogrešno. “Koncept teorije znači da imate pretpostavku zasnovanu na činjenicama”, kaže socijalna psihologinja Pia Lamberty sa Sveučilišta u Mainzu. “Ako činjenice ne odgovaraju teoriji, teorija će se u nekom trenutku morati prilagoditi ili će biti odbačena”, kaže Lamberty za DW. “A to se ne događa s pričama o zavjeri.”

Politički savjetnik Johannes Hillje piše na Twitteru da pojam “teorija” ima gotovo “znanstveni prizvuk, kojim ne treba uzdizati ovu glupost”. Hillje se boji da bi pojam “teorija zavjere” mogao dovesti do toga da se oni koji ga šire osjećaju kao zagovarači “protuznanosti”.

“Mit zavjere” ili “priča o zavjeri”

Pia Lamberty, čija se stručna knjiga o toj temi našla na raznim bestseler-listama, u svojim raspravama pravi razliku između “mita zavjere” i “priče o zavjeri”: “Priča o zavjeri su konkretne priče, kada ljudi pretpostave da je napad od 9. rujna 2001. došao “iznutra” (što bi značilo da su za napad odgovorni zavjerenici iz krugova američke vlade, op. ur.) ili da je princeza Diana još živa. S druge strane mit zavjere je više apstraktni, prevladavajući motiv, nešto poput ‘zavjere Židova protiv cijelog svijeta’. Taj motiv se može naći u konkretnim pričama o uroti i on se također društveno prilagođava, tj. ažurira.”

Kao primjer Pia Lamberty navodi priče o zavjeri koje se odnose na mađarsko-američkog milijardera Georgea Sorosa, koje se temelje na antisemitskim mitovima o navodnoj svjetskoj zavjeri Židova. Zajedničko za oba ova pojma je to da se često prenose i shodno tome neprekidno dopunjuju i mijenjaju.

“Ideologija zavjere”

Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija: na dobro posjećenim forumima za diskusiju u SAD-u širi se tvrdnja da tajna skupina urotnika drži na tisuće otete djece zarobljene u tamnicama, da pije njihovu krv kako bi ostali mladi, navodi Deutsche Welle.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump je za pristaše ove ideologije osloboditelj, dok se Trumpov prethodnik Barack Obama i njegova suparnica u izbornoj kampanji 2016. Hillary Clinton smatraju članovima zavjere. Ova ideologija je svoje ime dobila od anonimnog navodnog zaposlenika američke administracije sigurnosnog koda “Q” – “QAnon”.

Drugi primjer za ideologiju zavjere daju takozvani “građani Rajha” u Njemačkoj, koji u biti vjeruju da njemački Rajh i dalje postoji i da stoga institucije SR Njemačke nemaju legitimnost. Građani Rajha često zastupaju krajnje desničarsko-ekstremističke pozicije, a postoji i određeno preklapanje s “prepper-scenom”, čije se pristaše pripremaju na scenarije rata i smaka svijeta (enl. to prepare – pripremati). Na primjeru građana Rajha dobro se vidi koliko opasne mogu biti ideologije zavjere: u listopadu 2016. je teško naoružani muškarac, predmnijevani pripadnik te skupine, ubio jednog policajca.

Dok samoproglašeni građani Rajha zajedno s drugim pripovjedačima zavjere i ekstremistima, ali i bezopasnim demonstrantima, prosvjeduju protiv ograničenja povezanih s borbom protiv pandemije koronavirusom, savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer je prvi put zabranio jednu skupinu građana Rajha.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP