Prati nas

Vijesti

Trebaju li umirovljenici umrijeti na listama čekanja?

Naš zamišljeni radnik ima kakvu-takvu mogućnost u četiri rate otplatiti 2.000 kuna za magnetsku rezonanciju glave kod privatnika. No kako će do iste usluge u razumnom roku doći prosječni umirovljenik s prihodom od 2.600 kuna?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako dobiti uputnicu?
foto: Mojevrijeme.hr

Zdravstvo je sve nedostupnije siromašnim Hrvatima, u današnjem prilogu piše Deutsche Welle pa dodaje: “Iz zdravstvenih krugova često se čuje kako Hrvatska ima visok javni zdravstveni standard, daleko iznad realnih mogućnosti. No kada ga pacijent pokuša iskoristiti, kao da se nađe u basni o lisici i rodi.”

„Koristim usluge privatne poliklinike koja ima ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO). Nekad sam čekala mjesec dana, ali u srpnju 2017. godine naručili su me na pregled u svibnju ove godine. Rekli su da obavljaju onoliko pregleda koliko novca dobiju“, riječi su poduzetnice Jasminke koja nam kaže da se u proteklih godinu dana javno zdravstvo „srozalo“ pa svi oni koji žele bržu uslugu, trebaju otvoriti novčanik i platiti privatnika.


Za obično rendgensko snimanje, jednu od najjeftinijih dijagnostičkih pretraga, u Zagrebu se čeka i mjesec dana. Na magnetsku rezonancu sada se već čeka godinama. Mediji su tako izvijestili o Riječaninu koji je naručen za 2020. godinu. „Po takvu dijagnostiku najbolje je otići u Gospić. Imaju odličnu aparaturu, veliku bolnicu, a malo pacijenata pa se uopće ne čeka”, komentar je dvoje zagrebačkih obiteljskih liječnika s kojima smo razgovarali. Problem je, doznaje se od zdravstvenih radnika, što državni osiguravatelj i javnim ustanovama plaća određenu, očito nedovoljnu, količinu usluge i sve što se radi iznad toga generira gubitak. Pa je isplativije ne raditi, nego raditi i koristiti postojeće resurse.

Koliko se čeka na pregled?

foto: Mojevrijeme.hr

Beskorisne javne liste čekanja

No što zapravo može učiniti čovjek kojem obiteljski liječnik uruči uputnicu? Recimo za elektromioneurografiju (EMNG), čest pregled kod neuroloških smetnji. U većini slučajeva prepušten je sebi i traženju javne ustanove koja mu može najbrže pružiti uslugu. Ako je informatički pismen, može pogledati listu čekanja HZZO-a na kojoj stoji da se u KBC Zagreb na EMNG čeka desetak dana. Pošalje li uputnicu na za to predviđeni mail, dobit će odgovor da je pretragu moguće obaviti tek u srpnju uz ljubazno navođenje u kojim se sve drugim ustanovama može obaviti ista ta pretraga. No i tamo će naići na zatvorena vrata ili će mu reći da se javi krajem veljače kako bi se tek upisao na listu, a potom opet čekao. Iako na HZZO-ovoj listi piše da ista ta ustanova upisuje pacijente za siječanj.

Poseban su slučaj ustanove koje podatke o slobodnim terminima i narudžbe komuniciraju „isključivo osobno na šalteru, utorkom od 13:30 do 14:30 sati”, što je prepreka za one s fiksnim radnim vremenom. Dok pacijent istraži u kojoj će ustanovi najbrže dobiti uslugu, lista čekanja se protegne za još mjesec dana, piše DW.

Nejasne procedure generiraju nepovjerenje

Prijašnje su vlade pokušale ublažiti problem beskonačnog čekanja kroz takozvani „Program plus” u kojem je medicinsko osoblje simbolično nagrađivano za dobrovoljni dodatni rad. Taj program više ne postoji, baš kao ni program „72 sata” koji je za teške dijagnoze osiguravao početak liječenja u tri dana nakon dijagnosticiranja. No sadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić (HDZ) najavljuje da će teško oboljelima biti osiguran specijalist u roku od tri dana, dok bi u iduća dva tjedna trebali dobiti svu potrebnu dijagnostiku i početak liječenja.

„Podržavamo to”, u razgovoru za Deutsche Welle kaže predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Marijo Drlje. „Međutim, te prioritetne liste čekanja su najavljene u srpnju. Tada smo od ministra tražili da nam objasni kakva je procedura. Do danas nismo dobili odgovor. Taj pilot-projekt navodno namjeravaju proširiti na cijelu Hrvatsku.” Drlje kaže da ni nekim liječnicima nije jasno o čemu se radi pa dodaje: „Jednim dopisom ministar bi otklonio nejasnoće i nepovjerenje.“

Što se ostalih lista čekanja tiče, stanje nikada nije bilo gore za sve one koji nemaju novca i veze, govori naš sugovornik. „Liste su se u zadnjih godinu dana bitno produžile. Bitno je teže ostvariti zdravstvenu zaštitu na temelje osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.” I Drlje potvrđuje priču naših sugovornika da ustanove imaju tehničkih i ljudskih kapaciteta, ali ne i novca za njihovo iskorištavanje. „Kapaciteti moraju biti iskorišteni i prijepodne i poslijepodne. Dakako, ljudi se moraju adekvatno platiti. Ukinuti ‘Program plus’ i ’72 sata’ pokazali su da ljudi žele raditi pa čak i kada su simbolično plaćeni. To je bila dobrobit za obične smrtnike. Ti ljudi nisu morali dodatno raditi srijedom i subotom, ali su željeli. Je li ukidanje toga bilo tjeranje pacijenata u privatnu praksu?” Jer privatna praksa je korupcijska bolest zdravstva u Hrvatskoj pa je sasvim normalno da liječnici koji dopodne rade u javnim bolnicama, poslijepodne rade u privatnima.

Koliko se čeka na pregled?

foto: Mojevrijeme.hr

Bolovanja su krivnja sustava

Poseban su slučaj, napominje naš sugovornik, fizikalne terapije na koje ozlijeđeni moraju čekati i po nekoliko mjeseci. U slučaju zaposlenih ljudi to čekanje generira i trošak bolovanja. „Vrlo često se ljudi prozivaju zbog bolovanja, a mnogi se žele što prije vratiti na posao, jer moraju plaćati kredite, hraniti obitelj, a to s naknadom bolovanja ne mogu pokriti. I tako se ljudi preusmjeravaju u privatan sektor, a javno zdravstvo slabi.”

No je li rješenje u još više poreza, trošarina i obveznih doprinosa iz plaće radnika? Jer put je to koji zagovara resorni ministar, a s kojim se naš sugovornik ne slaže. „Uvjeren sam da se stvari mogu popraviti, a da solidarni javni sustav može funkcionirati s 23 milijarde kuna na godišnjoj razini, ako se objedini javna nabava. O njoj se u javnosti ne govori ništa. Ne može svaka bolnica imati svoju nabavu. Može, za stvari poput kruha, ali ne i za stentove, ugradbeni materijal i slično.” Time se, kaže Drlje, može uštedjeti od 600 milijuna do milijarde kuna.

Nadalje, traži da država plati oko 1,5 milijardi kuna duga prema HZZO-u, ali i da se uvede osobna odgovornost na svim razinama upravljanja sustavom. „Za sve dobre odluke treba nagraditi, a za loše poteze trebaju odgovarati osobnom imovinom.” Može li se u javnom solidarnom sustavu biti neuspješan, a istovremeno u vlastitoj privatnoj poliklinici uspješan, pitanje je koje postavlja predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata pa kaže: „Solidarni javni sustav je počeo propadati otkad je dopušteno miješanje praksi. Vrlo često neki pacijenti idu kod istog liječnika koji radi i u privatnoj praksi i u javnom zdravstvu. Imamo pravo sumnjati da se pacijenti preusmjeravaju u privatne prakse, jer znamo da su privatne poliklinike nicale kao gljive poslije kiše. Što to mogu privatne poliklinike učiniti, a da ne može Rebro? Moramo li sve javno uništiti da bi se otvorio prostor pohlepi kako bi se stvorilo novih 500 tajkuna?”

Zdravlje „na karticu”

Drlje navodi kako Hrvatskoj treba takvo javno solidarno zdravstvo u kojem će najugroženiji građani imati zajamčeno pravo na zajamčeni zdravstveni standard, sve ostalo je tajkunizacija i povratak u 19. stoljeće. „Hrvatska je druga najsiromašnija zemlje u EU i svaka tajkunizacija zdravstva vodi do toga da se većina ljudi ne mogu liječiti. Pogledajte što se dogodilo sa stomatologijom“, zaključuje.

Radnik samac iz Zagreba s neto plaćom od 6.000 kuna u javno solidarno zdravstvo svakog mjeseca izravno ubacuje 1.300 kuna, izračunao je DW. S druge strane, u ovom trenutku, prema dostupnim podacima, hrvatski pacijenti čekaju na više od 1,2 milijuna postupaka u javnom zdravstvenom sektoru. Naš zamišljeni radnik ima kakvu-takvu mogućnost u četiri rate otplatiti 2.000 kuna za magnetsku rezonanciju glave kod privatnika. No kako će do iste usluge u razumnom roku doći prosječni umirovljenik s prihodom od 2.600 kuna? „Nikako, neka umre čekajući“, odgovara ironično Jasminka s početka naše priče.

/autor: Siniša Bogdanić, Deutsche Welle/

.

Vijesti

Stiže nacionalna ‘mirovina’ od 800 kuna. Kako se prijaviti za nju?

Procjenjuje se da će u prvoj godini primjene Zakona biti oko 19.700 korisnika, a očekuje se postupni rast novih korisnika u narednim godinama. U 2022. godini proci­jenjeno je da bi bilo oko 21.500 korisnika.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kako do novca iz drugog stupa?

Pripreme za provedbu Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe teku prema utvrđenom planu.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje intenzivno radi na razvoju infor­macijskog sustava za podršku provedbi Zakona (zaprimanje zahtjeva, evidencija korisnika nacionalne naknade, donošenje rješenja, evidencija isplate nacionalne naknade), potvrdila je za Glas umirovljenika Melita Čičak, pomoćnica ministra mirovinskog sustava. Razgovor prenosimo u cijelosti.


Koje su najnovije procjene, ima li promjena u oče­kivanom broju osoba koje će primati nacionalnu naknadu?

Kod uvođenja novog instituta teško je izraditi precizne pro­jekcije o potencijalnom broju korisnika nacionalne naknade za starije osobe. Stručnjaci koji izrađuju i aktivno sudjeluju u pripremi statističkih podatka na razini Europske unije, izradili su projekcije o potencijalnom broju korisnika nacionalne naknade za starije osobe. Procjenjuje se da će u prvoj godini primjene Zakona biti oko 19.700 korisnika, a očekuje se postupni rast novih korisnika u narednim godinama. U 2022. godini proci­jenjeno je da bi bilo oko 21.500 korisnika.

Koliko će isplate nacionalne naknade koštati u prvoj godini primjene, a koliko kasnije?

Na osnovu procijenjenog broja korisnika nacionalne naknade za starije osobe predviđena sredstva u prvoj godini primje­ne Zakona, odnosno u 2021. godini iznose oko 132 milijuna kuna, a financirat će se iz općih prihoda državnog proračuna. S obzirom na to da se u narednim godinama očekuje porast broja korisnika, kao i povećanje naknade indeksacijom, bit će potrebno osigurati i veća sredstva za isplatu nacionalne naknade. Procijenjeno je da će za isplatu nacionalne naknade u 2022. godini biti potrebno osigurati oko 182 milijuna kuna, a porastom broja korisnika očekuje se i porast troškova i u narednim godinama.

Iako se očekivalo da će nacionalna naknada pogodo­vati siromašnim ženama, to je donekle upitno s obzirom da nije riječ o individualnom pravu, nego se računa obi­teljski cenzus. Konkretno, što ako obitelj ima dva člana, a mirovina muškog partnera je 1.200 kuna, da li onda žena ima pravo na nacionalnu naknadu, iako nema nikakvih prihoda? A što ako mirovina partnera prelazi 1.600 kuna?

Novim institutom nacionalne naknade za starije osobe, sukladno gospodarskim mogućnostima, osigurat će se ostva­rivanje prihoda osobama koje nisu ostvarile prihod od rada, odnosno za osobe koje nemaju nikakav prihod ili imaju ne­dovoljan prihod u starosti, neovisno o njihovom spolu. Pri procjeni prihoda potencijalnih korisnika uzet će se u obzir dohodovni, odnosno prihodovni cenzus, ali da se pri tome ne smiju zanemariti i prihodi članova kućanstva.

Ukupni prihod kućanstva najbolji je pokazatelj financijske situacije u kojoj se nalazi starija osoba. Vlasništvo nekretnine ili druge imovine nije odlučujući faktor za ostvarivanje ovog novog prava kojem je svrha poboljšanje kvalitete života starijih osoba koje tijekom radnog vijeka zbog objektivnih ili subjek­tivnih okolnosti nisu uspjele osigurati prihod za starost. Pravo na nacionalnu naknadu imat će svi oni koji uz ispunjenje općih uvjeta godina starosti i prebivališta nemaju prihod veći od utvrđenog iznosa nacionalne naknade, odnosno 800 kuna po članu kućanstva.

Ako kućanstvo ima dva člana od kojih samo jedan koristi mirovinu u iznosu od 1.200,00 kn, drugi član moći će ostvariti pravo na nacionalnu naknadu u punom iznosu, s obzirom na to da su im ukupni prihodi kućanstva manji od 800 kuna po članu. Ali, u slučaju kad bi taj član imao mirovinu veću od 1.600 kuna, drugi član ne bi ostvario pravo na nacionalnu naknadu.

Kako će se tehnički provoditi isplata nacionalne na­knade? Kako će izgledati sustav prijavljivanja, koje dokaze će starije osobe morati priložiti da bi ostvarile to pravo i kad se planira uvesti rok za prijave s obzirom da je ostalo malo više od četiri mjeseca do početka isplate?

Isplata nacionalne naknade provodit će se na jednaki način kao i mirovinska primanja i to neposredno korisniku ili putem opunomoćenika kojeg korisnik odredi na temelju posebne pu­nomoći. Pravo je moguće ostvariti najranije od dana stupanja na snagu Zakona, tj. od 1. siječnja 2021. Nacionalna naknada za starije osobe utvrđuje se u mjesečnim svotama i isplaćuje u Republici Hrvatskoj u tekućem mjesecu za protekli mjesec, što znači da će prva isplata nacionalne naknade za starije osobe biti u veljači 2021. za mjesec siječanj.

Imajući u vidu epidemiološku si­tuaciju i činjenicu da se očekuje veći broj zahtjeva, Zavod će nastojati osi­gurati preduvjete da se zahtjevi mogu podnijeti ne samo nakon 1. siječnja 2021., nego i tijekom mjeseca prosinca ove godine, neposredno u najbližu područnu službu odnosno područni ured Zavoda ili poslati poštom pre­poručeno, kao što se mogu mjesec dana ranije prije ispunjenja uvjeta za stjecanje prava podnijeti i zahtjevi za mirovinu.

Tiskanica zahtjeva koncipirana je tako da uz osnovne informacije o podnositelju zahtjeva i njegovom kućanstvu sadržava i izjave koje su sastavni dio zahtjeva, a u pojedinom slučaju su potrebne za odlučivanje o pravu. Na taj način će podnositelj popunjavanjem zahtjeva dati osnovne informacije o sebi i članovima kućan­stva, primjerice podatke o tome koju vrstu prihoda ostvaruje, je li primatelj dosmrtnog ili doživotnog uzdržavanja i je li korisnik zajamčene minimalne naknade iz sustava socijalne skrbi te odgovoriti na druga pitanja o kojima ovisi ostvarivanje prava, jer se takve stvari isključuju.

Zahtjevu će biti potrebno priložiti samo dokaze koje Zavod neće moći pribaviti službenim putem (na primjer ako je osoba primatelj doživotnog/ dosmrtnog uzdržavanja, treba priložiti presliku ugovora). Tiskanica zahtjeva bit će dostupna na internetskoj stra­nici Zavoda, a moći će se nabaviti i u Narodnim novinama.

Možete li pojasniti kakav će biti sustav indeksacije nacionalne naknade i hoće li doista pratiti rast troškova života?

Nacionalna naknada usklađivat će se svake kalendarske godine, počevši od 1. siječnja 2022., prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena, a odluku će donositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovin­sko osiguranje. S obzirom da indeks potrošačkih cijena služi kao pokazatelj stope inflacije, smatramo ovo rješe­nje usklađivanja nacionalne naknade odgovarajućim jer će osigurati rast nacionalne naknade.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP