Prati nas

Zdravlje

Debljanje nakon četrdesete zapravo nema veze s metabolizmom

Zasigurno ste čuli teoriju da s godinama metabolizam usporana te da se zato počnu nakupljeti prekomjerni kilogrami. Bilo bi lijepo za sve okriviti godine, no to zapravo nije točno. S godinama se debljamo zato što se manje krećemo i to je čitava istina.

Objavljeno

|

Utječe li debljina na dužinu života?
foto: BigStock

Vjerojatne ste već čuli (a možda i iskusili) da nakon četrdesete počinju problemi s viškom kilograma te da je za to kriv metabolizam koji usporava nakon što dođemo u neke godine. No, imamo dobru vijest! Metabolizam s godinama doista usporava, no vrlo, vrlo malo. Premalo da bismo to uopće mogli primijetiti. Većina problema s nagomilanim kilogramima uopće nema veze s metabolizmom.

Pa o čemu se onda radi?

Kile se s godinama gomilaju, jer što smo stariji, manje smo fizički aktivni. I to je cijela filozofija. Iako vam možda zvuči depresivno, to je zapravo jako dobra vijest jer mi sami možemo učiniti mnogo toga da zaustavimo kile. No prvo, evo nekoliko osnovnih informacija o tome što je to zapravo metabolizam.


Kako tijelo sagorijeva energiju?

Izraz “metabolizam u mirovanju” označava koliko energije potrošimo kad ne radimo ništa. Koliko energije potrošimo za “hladni pogon”, ovisi o mnogo faktora: o visini, spolu, genima koje ste dobili od roditelja… I ne može se puno mijenjati, bez obzira što činili. Osim toga, naše tijelo prolazi kroz još tri različite faze trošenja kalorija ovisno o tome što radimo. To su tipovi metabolizma o kojima ljudi govore kad kažu da im se metabolizam ubrzava, npr. kad jedu začinjenu hranu ili vježbaju.

Većina stvari za koje ljudi kažu da im ubrzava metabolizam, to zapravo ne čini

Kad jedemo, potrošimo neku malu količinu kalorija, oko 10 posto ukupne potrošene energije. To se zove “termičkim efektom hrane” i prva je od ranije spomenute tri faze metabolizma. Toplinu koja se oslobađa prilikom jela, možemo malo povećati, primjerice pijući stimulanse poput kave ili unoseći velike količine proteina. No konzumiranje velike količine zelenog čaja, kofeina ili ljutih papričica, neće nam pomoći da brže smršavimo.

Umjesto toga – pokrenite se

Najvažnija aktivnost kojom se možemo baviti kad je u pitanju trošenje kalorija je upravo to – aktivnost. Bez obzira na to koristite li stepenice umjesto lifta, pijete li kavu stojećke umjesto sjedeći ili se preznojavate vježbajući – u svim tim situacijama trošite energiju. Znanstvenici tu drugu fazu metabolizma zovu “potrošnja energije”.

Nakon naporne vježbe, nastavljamo trošiti energiju čak i kad se odmaramo, a to je ujedno i treća faza “povećana potrošnja kisika nakon vježbanja”. Kad govorimo o skidanju kila, najvažnije su ove posljednje dvije faze koje uključuju fizičku aktivnost. Najbolji način da potrošite kalorije je da povećate razinu fizičke aktivnosti.

Nadalje, mnogi ljudi misle da su dizanje utega i vježbe snage najbolji način trošenja kalorija. Nisu! Dizanje utega ne ubrzava metabolizam jer mišići na taj način ne sagorijevaju baš puno kalorija. Što se količine kalorija tiče, vaš je mozak najveći potrošač među organima. ‘Na aktivnost mozga odlazi oko 20 posto ukupne energije kad smo u stanju mirovanja’, kaže doktorica Claude Bouchard, genetičarka i nutricionistica sa Sveučilišta Louisiana. “Sljedeći organ po potrošnji kalorija je srce čije kucanje troši daljnjih 15-20 posto kalorija, a zatim jetra koja u stanju mirovanja troši otprilike isto toliko. Onda imate bubrege, pluća i ostala tkiva, a mišići potroše preostalih 20 do 25 posto energije u stanju mirovanja.”

Iako su vježbe snage korisne za tijelo i imaju pozitivan učinak na ravnotežu i okretnost, neće baš puno ubrzati vaš metabolizam. “Ideja da pola kile mišića troši dodatnih nekoliko stotina kalorija dnevno je obični mit”, kaže Gary Foster, znanstvenik u Weight Watchersima i profesor na Sveučilištu Pennsylvania.

Razmišljajte o onome što jedete

Osim što s godinama postajemo manje aktivni, čini se i da postajemo nepažljiviji kad je hrana u pitanju. Naši mehanizmi kontrole otupljuju, pa je dobra ideja zavarati se manjim porcijama na manjem tanjuru umjesto da pred sebe stavimo ogromnu porciju i jedemo dk ne ispraznimo tanjur bez obzira jesmo li u međuvremenu prestali osjećati glad. “Ako čitavo vrijeme ostanemo aktivni i jedemo manje porcije zdrave hrane kilogrami nam neće predstavljati nikakav problem”, kaže Bouchard.

Jednostavno je, zar ne? Pa zašto je onda ipak tako teško?

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP