Prati nas

Zdravlje

Jesu li pipači kruha problem i kako ih zaustaviti?

‘Stariji čovjek, otuširao se zadnji put prije 2 tjedna, otvorio staklo od kruha, dobrano se nakašljao po njemu i svaki kruh ispipao rukom i onda zatvorio staklo bez da je išta uzeo. Ma fuj!’ jedno je svjedočanstvo iz popularnog trgovačkog lanca ostavljeno na internetskom forumu.

Objavljeno

|

Pipkanje kruha u trgovini
foto: Pixabay

Trebaju li kruh prodavati samoposlužno, tako da ga kupci uzimaju sami s polica i iz vitrina? Ili trgovine trebaju imati radnika koji će kruh s polica izimati, pakirati i uručivati kupcu? Ako je pitati trgovačke lance, jasno je da će se odlučiti za jeftiniju varijantu, a na žalbe odgovoriti da su upravo zbog toga osigurali jednokratne rukavice za kupce. Kao da to jamči da će ih svi kupci koristiti.

Pipači kruha posebna su kategorija o kojima su snimljeni i brojni „dokumentarci“. Često se za „pipkanje“ optužuju baš starije osobe koje će, legenda kaže, ispipati dvadeset štruca kako bi odabrali onu savršenu. “Stariji čovjek, otuširao se zadnji put prije 2 tjedna, otvorio staklo od kruha, dobrano se nakašljao po njemu i svaki kruh ispipao rukom i onda zatvorio staklo bez da je išta uzeo. Ma fuj!” jedno je svjedočanstvo iz popularnog trgovačkog lanca ostavljeno na internetskom forumu.


S ovom se temom pozabavio i Glas Slavonije objavljujući iskustva kupaca koji jednostavno žele viši higijenski standard i kruh koji do njihovog stola nije prošao tridesetak ruku.

Uronio je kruh u bradu i vratio ga u vitrinu

„Uvijek sam kupovao pekarske proizvode u Kauflandu, ali nakon svega što sam vidio – više nikada! Ljude koji dva puta vraćaju u kašete kajzericu koja im je pala na pod, a sebi u vrećicu stavljaju drugu, ne razmišljajući pritom da će onu koju su s poda stavili na policu netko drugi kupiti i pojesti. One koji golom rukom prepipaju deset štruca kruha dok ne odaberu onu koju će kupiti. No najgore mi je bilo vidjeti gospodina duge i guste brade koji je, u ovoj sezoni divljanja virusa i bakterija, uzeo kruh u ruke i prinio ga licu, uronio ga u tu svoju bradu, dobro pomirisao i onda vratio u vitrinu i otišao!?“ ispričao je Glasu Slavonije Zvonimir.

„Od njih deset za rukavicom za uzimanje kruha posegnula je samo jedna osoba, a samo se polovina njih poslužila hvataljkom. Skupina školaraca bez pardona je slagala pecivo u vrećice uzimajući ga golim rukama, a jednu sam gospođu vidjela kako je na policu vratila pecivo koje joj je prethodno palo na pod!“ prisjetila se neimenovana Osječanka.

Građani se mogu javiti Sanitarnoj

„Smatramo da bi trgovački centri trebali obratiti pozornost na problem s upitnim higijenskim uvjetima u vezi s pekarskim proizvodima te ih u samoposlužnoj prodaji prethodno upakirati ili uposliti djelatnika u pekarnici koji bi ih pakirao prema odabiru kupca a da kupac s proizvodom ne dolazi u neposredan kontakt. Za kontrolu takvih proizvoda nadležna je sanitarna inspekcija pa joj građani mogu uputiti prijavu posumnjaju li u upitnost higijene određenog proizvoda“, kaže Dunja Mak iz pravnog savjetovališta “Potrošačkog foruma”.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP