Prati nas

Mozaik

Hrvatske bake iz pakla – unuci ih nisu voljeli

Bila je u stanju hodati za tobom po kući i gasiti svjetlo dok pričamo, jer nam za to vrijeme ne treba. Hvalila se da joj struja nikad u životu nije prešla 30 kuna. Donijela bi mi jednu napolitanku na tanjuriću i čekala da pojedem. Ako bih pojela pitala bi hoću li da mi donese još jednu.

Objavljeno

|

Razgovaram sama sa sobom
foto: BigStock

Bake i djedovi mogu biti drugi roditelji, najvažnije osobe u djetetovom životu nakon oca i majke. No nije uvijek tako i nije svaki odnos unuka i bake dobar. Mnogi djedovi i bake ostat će zapamćeni po svojim „uvrnutim“ navikama i načinu na koji su živjeli. O tome govore i ova svjedočenja s najvećeg hrvatskog foruma.

Baka škrtica

Moja baka je parazit svih parazita. Ona je patološki škrtac i hrčak. A i voli se uguziti kome god stigne. Primanja su im (baki i djedu, op.a.) skroz solidna i žive sami u kućerini na tri etaže. Još i svi pomažu i šalju lovu jer stalno kukaju da nemaju.


Vjerujem da ona nije niti jedan nedjeljni ručak u životu skuhala, svake nedjelje se ona i deda nekom uguze i ne daju se doma dok im sve ne pojedu i popiju. Isto je i s ljetovanjima.

S druge strane, da umireš od gladi pred njenim vratima, policiju bi ti pozvala ili te nogom gurnula da se otkotrljaš niz štenge. Da ilustriram kakva je to osoba s par anegdota:

Burazi i ja nismo nikad smjeli uzeti doma svoje rođendanske ili božićne darove. Ono što nam je ostala obitelj darovala. Sve je moralo ostati kod njih doma, u vitrini zaključano i to smo smjeli gledati kroz staklo svaki put kad bi došli. Nismo smjeli dirati da se ne potrga ili zaprlja.

Nikad nam nije dala ni 5 kuna, a da za to nije tražila da operemo prozore, pokosimo dvorište, pofarbamo joj kosu ili sto već je bilo aktualno.

Ako smo već i bili tamo u doba hranjenja, dobili bi splačine koje su ostale od prije neki dan. Ako nam je i radila nešto za jesti, to je bilo u rangu jednog jajeta. Da se ne prejedemo.

Bila je u stanju hodati za tobom po kući i gasiti svjetlo dok pričamo, jer nam za to vrijeme ne treba. Hvalila se da joj struja nikad u životu nije prešla 30 kuna.

Donijela bi mi jednu napolitanku na tanjuriću i čekala da pojedem. Ako bih pojela pitala bi hoću li da mi donese još jednu.

Jednom sam im došla čestitati Božić i donijeti darove. Sva uzlepršala i kukala kako mi nema što ponuditi i kako su teška vremena. Nakon deset minuta mi je donijela pola čaše prozirnog soka (onog što se radi od sirupa, ali je ovo bilo više kao da je čašu od soka isprala vodom) i par nekih starih i odrvenjelih keksa iz 51. godine prije Krista. Dok sam to žvakala s mukom, vratio se deda s punim pladnjem čokolade, svih mogućih kolača i keksa. Baka se sva nadurila i počela se kao iščuđavati da otkud mu sad to.

Njen fetiš na najlon vrećice. Ima pun podrum kutija natrpanih sa raznoraznim smećem koje nikome nikad neće trebati. Između ostalog, tu su i kutije pune najlon vrećica. U kuhinji ima par ladica punih najlon vrećica, uredno složenih, nafrkanih i svaka je omotana gumicom. Ali kad ti treba najlon vrećica za nešto i kreneš prema tim ladicama, panično vrisne i zatrči se i iščupa iz neke pete ladice onu staru vrećicu u kojoj se nekad mlijeko prodavalo. Ona je to uredno spremala, prala i sušila na štriku i još sada ima veliku zalihu koju troši.

Žena nije nikad u životu posjedovala rašpicu za nokte. Tvrdila je da je to bespotrebni luksuz i razbacivanje novcima. Rašpala je nokte na grubu fasadu na kuci.

Djed koji ne zna što je smeće

Moj djed je sličan, iako ne tak škrt. Ipak, ne postoji stvar koju će baciti. Smeće za njega ne postoji. Valjda bi i koru od banane pokusao iskoristiti da se tako brzo ne raspadne.

Jednom smo čistili tavan gdje je on 20 godina spremao neke gluposti koje nikad nikome neće trebati i neispravne su. To smo stari i ja stavili u prikolicu od auta, bio je onaj krupni otpad pa smo bacili. Većinom je to bila neka stara elektronika, neispravna i nikakva. Kad je djed vidio te stvari u prikolici, suze su mu na oči došle. I onda je prčkao po tome i izvukao par stvari koje će mu kao nekad trebati i da to nije za bacati.

Baka koja svara zalihe

Moja baka je isto imala naviku sakupljati neke čudnovate stvari, spremati aluminijsku foliju i čuvati papirnate vrećice u koje bi joj prodavačice iz dućana spakirale kruh ili pekarske proizvode. O posteljini da ne pričam. Kad su djed i baka umrli ispod njihovog bračnog kreveta smo našli takvu hrpu posteljine, baš prastare posteljine, deka, jastučnica koje je šivala. To je bila količina koja bi bila dovoljna za dvadesetak familija, ne samo jednu. Raščišćavali smo te njihove zalihe danima.

Mislim da im je to ostalo iz onog prijašnjeg sistema u kojem se čekalo za cement i slično. Neke stvari jednostavno nisu bile dostupne kao sad pa su ljudi više pazili.

Baka investitorica

Moja je majka isto baka od 73 godine. Ali ona nije toliko zla koliko je u k***u. Inače pati od manije investiranja u kuću. Zimi ne grije, a hrani se sa 600 kuna na mjesec. I sva mirovina ide u kuću sa 3 stana u kojoj živi sama i ne trpi podstanare.

Sada se sprema promijeniti kuhinju i staviti novu keramiku. Investicija: oko 25.000 kuna. A kuhinju koristi 10 godina sama toliko puno da joj boca plina traje 5 mjeseci.

Baka koja izdaje račune

Kad je stara rodila sestru, porodiljni je trajao par mjeseci. Jaslice nisu mogli dobiti pa je sestru čuvala baka – za lovu. Da stvar bude gora, više ju je čuvalo pola susjedstva nego ona.

Kad je ostarila, o njoj su se brinuli moji starci, ali je cak i tada stalno pričala kako su stric i strina super. Stric je dolazio k njoj samo kad je trebao love, strina nikad. Kad je umrla stari se odrekao nasljedstva, ali su ipak on i stara sami platili sahranu jer stric nije imao love.

Isto je skupljala i prala najlon vrećice, stvari je po ormarima čuvala zamotane u novinski papir. Nakon smrti je isto isplivalo nešto spremljene love u nevažećim novčanicama. Bog zna koliko toga je još završilo na smetlištu. Nije mi bilo žao kad je umrla.

Djed koji diše u slušalicu

Imam dedu kretena. Hvala bogu da ne živi sa mnom jer bih ga šesnaest puta bacila kroz prozor. Frajer je škrt k’o đubre, a ima para kao pljeve. Mrzi ženski rod i priča okolo kako se mi sve droljiramo po Zagrebu. Mlatio je baku, kćerke i unuke.

Lik nas zna usred noći zvat na telefon i diše na slušalicu bez da išta kaže. Da mi se nešto dogodi i da mu otpužem pred kućni prag, čovjek bi me polio benzinom i zapalio bez da trepne.

.

Aktivno starenje

Centri za kulturu i otvorena učilišta pozivaju umirovljenike: ‘Dođite na radionice!’

Centri za kulturu i otvorena učilišta u Zagrebu užurbano se pripremaju za jesen. Osmišljene su i brojne radionice posebno kreirane za osobe treće životne dobi. Pogledajte što se sve nudi i naučite ove jeseni neki strani jezik, opustite se uz slikanje ili zabavite uz radionicu origamija.

Objavljeno

|

Centar za kulturu Prečko nudi radionicu ljekovitog bilja (foto: Jean Lakosnyk /Unsplash)

“Nisam još odabrala što ću uzeti ove godine. Prošle sam tu u Pučkom otvorenom učilištu išla u likovnu radionicu. To je bilo jako lijepo. Tečaj je vodila krasna jedna mlada pedagoginja. Vidim da se za nas penziće nudi i fotografija, ali ne znam. Možda ću ipak ove godine odabrati nešto skroz drugo, neko vježbanje ili tako nešto. A možda i vježbanje i još nekakav tečaj. Tu se dobije dosta dobar popust ako upišeš dvije radionice, tako da ti jedna dođe skoro u pola cijene”, govori nam gospođa Alena (74) umirovljenica iz Zagreba.

Na tečajeve je krenula prije nekoliko godina zahvaljujući nagovoru prijateljice. Isprva se malo nećkala, ali joj se dopalo i sad svake jeseni upiše naku radionicu.


“Tečajevi su jako zanimljivi sami po sebi. Na likovnoj radionici smo i crtali i slikali ali i naučili jako puno o tome kako stvarati ali i gledati likovno djelo. Ali možda je i najvažnije druženje. Nađemo se dva puta tjedno i dobro se zabavljamo pa penzionerski dani brže prođu.”

Pitamo je kako si to, uz malu mirovinu, može priuštiti? “Gledajte, radionice koštaju po 500, 600 ili 700 kuna. Nije to mali novac. Ali kako traju po četiri mjeseca, ispada da mjesečno platiš oko 150 kuna. To se već da preživjeti. Živim skromno, pazim koliko trošim na hranu, ne pušim, a novu odjeću skoro više uopće na kupujem, jer mi ne treba. Zato si mogu priuštiti ovako nekakav tečaj. Ali postoje i besplatni tečajevi za nas penziće, tako da bi svatko mogao ići – samo treba malo volje i vremena. A barem vremena svi imamo”, zaključuje Alena kroz smijeh.

Slikanje možete učiti na nekoliko mjesta (foto: Sandro Bura)

Najbogatiji program u Pučkom otvorenom učilištu

Za one koji nađu vremena i volje, spomenuto Pučko otvoreno učilište i za ovu je godinu pripremilo zanimljiv program. Za početak, 26. rujna organizira Dan otvorenih vrata gdje će se svi zainteresirani moći informirati o tome koje se radionice i tečajevi nude.

Između 10 i 12 sati vrijeme je rezervirano za prezentaciju tečajeva za treću životnu dob gdje će eventualnim novim polaznicima o radionicama govoriti voditelji, ali i bivši polaznici, dakle oni koji su ih već prošli i znaju kako sve to izgleda.

Za školsku godinu 2019./2020. pripremljeni su tako tečajevi engleskog, njemačkog, talijanskog i francuskog jezika, informatička radionica i kreativne radionice fotografije i slikanja. No posebno su zanimljive radionice psihofizičkog zdravlja i opće kulture.

Ova prva nudi tečaj joge i thai-chia te reumatsko-vertebralošku školu u sklopu koje će se razgovarati o etiologiji bolesti kralježnice, važnosti rane dijagnostike, prepoznavanju tegoba, metodama liječenja i rehabilitacije, a program uključuje i prezentaciju vježbi za pojedinu tegobu putem videoprojekcija i praktičnih vježbi.

U sklopu radionica možete naučiti igrati i bridž, kartašku igru koju s razlogom zovu “gimnastikom za mozak”, dok će se radionica iz psihologije baviti brojnim zanimljivim pitanjima s kojima se susrećemo u svakodnevnome životu.

Što se pak tiče radionica opće kulture, polaznici će moći naučiti ponešto o starim civilizacijama, hrvatskoj arheologiji, hrvatskim književnicima 19. stoljeća, operi, gradu Zagrebu, povijesti umjetnosti i najvećim slikarima, prošlosti Zemlje i svemira i mnogim drugim zanimljivostima.

U Pučkom otvorenom učilištu naučite bridž (foto: Sabine van Erp/Pixabay)

Informatika, jezici i razgibavanje na istoku grada

Interesantan program osmišljen je i u Narodnom sveučilištu Sesvete. Ravnateljica sveučilišta Aida Vidović Krilanović opisala nam je što se sve nudi osobama treće životne dobi.

“Među radionicama osmišljenim posebno za starije osobe i umirovljenike i ove godine imamo tečajeve stranih jezika i informatičke radionice. Vrlo su popularne i umjetničke radionice poput izrade etno nakita, izrade dizajnerskog nakita od metala te tečaj krojenja i šivanja koje ponovno postaje popularno među svim generacijama. Ono što je našim polaznicima uvijek vrlo zanimljivo i korisno su i radionice joge za kralježnicu te radionica korektivne gimnastike. Tečajevi i radionice počinju sredinom listopada.”

Narodno sveučilište Dubrava također u ponudi ima posebne programe namijenjene seniorima, a to su informatička radionica, rekreacija za treću životnu dob te radionice hrvatske narodne tradicije. Prva vježbanja u Dubravi počela su još 1999. kad se na jutarnjem razgibavanju skupilo tek pet žena. Grupa je, malo po malo, rasla i postala prilično popularna, pa sada osim klasičnog vježbanja postoji i radionica joge i pilatesa gdje se izvode vježbe koje je posebno za ovu dobnu skupinu osmislila fizioterapeutica Sonja Biondić.

Što se radionica hrvatske tradicije tiče, istaknimo one izrade sunčane (slavonske) i paške čipke te radionicu nakita od staklenih perlica gdje se izrađuje suvremen nakit od staklenih perlica prema predlošcima nakita iz prošlosti.

Jadranka Kerin iz Centra za kulturu i informacije Maksimir opisala nam je kako su se ondje pripremili za jesen.

“Programi kreću u listopadu, no već je sada sve spremno. Našim seniorima predložila bih uvijek popularne likovne radionice za odrasle te slikarsko-kiparske radionice koje se već tradicionalno održavaju u  Domu za starije osobe Maksimir. Spremamo i poseban program rekreacija za starije osobe koje su se prije uvijek održavale jednom tjedno. Ako interes bude veći, možda otvorimo još termina”, kaže Jadranka Kirin.

U Susedgradu naučite origami (foto: Soroush Zargar/Unsplash)

Origami i ljekovito bilje na zapadu grada

I Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad osobama treće životne dobi nudi rekreaciju i tjelovježbu te likovne radionice, no posebno bismo istaknuli radionicu origamija koju vodi predsjednica Hrvatskog origami društva Sanja Srbljinović-Čuček.

“Origami je vještina, tehnika ili umjetnost oblikovanja papira presavijanjem. Cilj ove kreativne radionice je popularizacija origamija za odrasle i u smislu umjetničkog izražavanja, ali i kao element team building igara ili igara povjerenja. Osim toga, radni terapeuti otkrili su još 1990-ih da savijanje papira pomaže zaboraviti duševne i fizičke boli, a ujedno je izvanredna mentalna i fizikalna terapija koja omogućava kreativnost te pruža osobito zadovoljstvo. Kako ova aktivnost aktivira obje hemisfere mozga, istovremeno je i odlična mentalna gimnastika2, kaže Srbljinović-Čuček.

I naposljetku, svratit ćemo do Centra za kulturu Prečko u sklopu Centra za kulturu Trešnjevka gdje se i ove jeseni jednom tjedno možete družiti uz starogradske napjeve u amaterskom zboru “Melisa” te naučiti ili ponoviti već naučene korake standardnih plesova poput dvokoraka, valcera, jivea, cha cha cha ili foxtrota te latinoamerički ples tango.

Za one koji bi radije slobodno vrijeme provodili u prirodi, naročito je zanimljiva besplatna radionica prikupljanja i raspoznavanja ljekovitog bilja. Na ovoj radionici, koju je osmislila voditeljica Gruda Špicer, naučit ćete koje biljke i kako valja brati te kako ih sušiti i pripremati za izradu biljnih ljekovitih pripravaka.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP