Prati nas

Mozaik

Hrvatske bake iz pakla – unuci ih nisu voljeli

Bila je u stanju hodati za tobom po kući i gasiti svjetlo dok pričamo, jer nam za to vrijeme ne treba. Hvalila se da joj struja nikad u životu nije prešla 30 kuna. Donijela bi mi jednu napolitanku na tanjuriću i čekala da pojedem. Ako bih pojela pitala bi hoću li da mi donese još jednu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Razgovaram sama sa sobom
foto: BigStock

Bake i djedovi mogu biti drugi roditelji, najvažnije osobe u djetetovom životu nakon oca i majke. No nije uvijek tako i nije svaki odnos unuka i bake dobar. Mnogi djedovi i bake ostat će zapamćeni po svojim „uvrnutim“ navikama i načinu na koji su živjeli. O tome govore i ova svjedočenja s najvećeg hrvatskog foruma.

Baka škrtica

Moja baka je parazit svih parazita. Ona je patološki škrtac i hrčak. A i voli se uguziti kome god stigne. Primanja su im (baki i djedu, op.a.) skroz solidna i žive sami u kućerini na tri etaže. Još i svi pomažu i šalju lovu jer stalno kukaju da nemaju.


Vjerujem da ona nije niti jedan nedjeljni ručak u životu skuhala, svake nedjelje se ona i deda nekom uguze i ne daju se doma dok im sve ne pojedu i popiju. Isto je i s ljetovanjima.

S druge strane, da umireš od gladi pred njenim vratima, policiju bi ti pozvala ili te nogom gurnula da se otkotrljaš niz štenge. Da ilustriram kakva je to osoba s par anegdota:

Burazi i ja nismo nikad smjeli uzeti doma svoje rođendanske ili božićne darove. Ono što nam je ostala obitelj darovala. Sve je moralo ostati kod njih doma, u vitrini zaključano i to smo smjeli gledati kroz staklo svaki put kad bi došli. Nismo smjeli dirati da se ne potrga ili zaprlja.

Nikad nam nije dala ni 5 kuna, a da za to nije tražila da operemo prozore, pokosimo dvorište, pofarbamo joj kosu ili sto već je bilo aktualno.

Ako smo već i bili tamo u doba hranjenja, dobili bi splačine koje su ostale od prije neki dan. Ako nam je i radila nešto za jesti, to je bilo u rangu jednog jajeta. Da se ne prejedemo.

Bila je u stanju hodati za tobom po kući i gasiti svjetlo dok pričamo, jer nam za to vrijeme ne treba. Hvalila se da joj struja nikad u životu nije prešla 30 kuna.

Donijela bi mi jednu napolitanku na tanjuriću i čekala da pojedem. Ako bih pojela pitala bi hoću li da mi donese još jednu.

Jednom sam im došla čestitati Božić i donijeti darove. Sva uzlepršala i kukala kako mi nema što ponuditi i kako su teška vremena. Nakon deset minuta mi je donijela pola čaše prozirnog soka (onog što se radi od sirupa, ali je ovo bilo više kao da je čašu od soka isprala vodom) i par nekih starih i odrvenjelih keksa iz 51. godine prije Krista. Dok sam to žvakala s mukom, vratio se deda s punim pladnjem čokolade, svih mogućih kolača i keksa. Baka se sva nadurila i počela se kao iščuđavati da otkud mu sad to.

Njen fetiš na najlon vrećice. Ima pun podrum kutija natrpanih sa raznoraznim smećem koje nikome nikad neće trebati. Između ostalog, tu su i kutije pune najlon vrećica. U kuhinji ima par ladica punih najlon vrećica, uredno složenih, nafrkanih i svaka je omotana gumicom. Ali kad ti treba najlon vrećica za nešto i kreneš prema tim ladicama, panično vrisne i zatrči se i iščupa iz neke pete ladice onu staru vrećicu u kojoj se nekad mlijeko prodavalo. Ona je to uredno spremala, prala i sušila na štriku i još sada ima veliku zalihu koju troši.

Žena nije nikad u životu posjedovala rašpicu za nokte. Tvrdila je da je to bespotrebni luksuz i razbacivanje novcima. Rašpala je nokte na grubu fasadu na kuci.

Djed koji ne zna što je smeće

Moj djed je sličan, iako ne tak škrt. Ipak, ne postoji stvar koju će baciti. Smeće za njega ne postoji. Valjda bi i koru od banane pokusao iskoristiti da se tako brzo ne raspadne.

Jednom smo čistili tavan gdje je on 20 godina spremao neke gluposti koje nikad nikome neće trebati i neispravne su. To smo stari i ja stavili u prikolicu od auta, bio je onaj krupni otpad pa smo bacili. Većinom je to bila neka stara elektronika, neispravna i nikakva. Kad je djed vidio te stvari u prikolici, suze su mu na oči došle. I onda je prčkao po tome i izvukao par stvari koje će mu kao nekad trebati i da to nije za bacati.

Baka koja svara zalihe

Moja baka je isto imala naviku sakupljati neke čudnovate stvari, spremati aluminijsku foliju i čuvati papirnate vrećice u koje bi joj prodavačice iz dućana spakirale kruh ili pekarske proizvode. O posteljini da ne pričam. Kad su djed i baka umrli ispod njihovog bračnog kreveta smo našli takvu hrpu posteljine, baš prastare posteljine, deka, jastučnica koje je šivala. To je bila količina koja bi bila dovoljna za dvadesetak familija, ne samo jednu. Raščišćavali smo te njihove zalihe danima.

Mislim da im je to ostalo iz onog prijašnjeg sistema u kojem se čekalo za cement i slično. Neke stvari jednostavno nisu bile dostupne kao sad pa su ljudi više pazili.

Baka investitorica

Moja je majka isto baka od 73 godine. Ali ona nije toliko zla koliko je u k***u. Inače pati od manije investiranja u kuću. Zimi ne grije, a hrani se sa 600 kuna na mjesec. I sva mirovina ide u kuću sa 3 stana u kojoj živi sama i ne trpi podstanare.

Sada se sprema promijeniti kuhinju i staviti novu keramiku. Investicija: oko 25.000 kuna. A kuhinju koristi 10 godina sama toliko puno da joj boca plina traje 5 mjeseci.

Baka koja izdaje račune

Kad je stara rodila sestru, porodiljni je trajao par mjeseci. Jaslice nisu mogli dobiti pa je sestru čuvala baka – za lovu. Da stvar bude gora, više ju je čuvalo pola susjedstva nego ona.

Kad je ostarila, o njoj su se brinuli moji starci, ali je cak i tada stalno pričala kako su stric i strina super. Stric je dolazio k njoj samo kad je trebao love, strina nikad. Kad je umrla stari se odrekao nasljedstva, ali su ipak on i stara sami platili sahranu jer stric nije imao love.

Isto je skupljala i prala najlon vrećice, stvari je po ormarima čuvala zamotane u novinski papir. Nakon smrti je isto isplivalo nešto spremljene love u nevažećim novčanicama. Bog zna koliko toga je još završilo na smetlištu. Nije mi bilo žao kad je umrla.

Djed koji diše u slušalicu

Imam dedu kretena. Hvala bogu da ne živi sa mnom jer bih ga šesnaest puta bacila kroz prozor. Frajer je škrt k’o đubre, a ima para kao pljeve. Mrzi ženski rod i priča okolo kako se mi sve droljiramo po Zagrebu. Mlatio je baku, kćerke i unuke.

Lik nas zna usred noći zvat na telefon i diše na slušalicu bez da išta kaže. Da mi se nešto dogodi i da mu otpužem pred kućni prag, čovjek bi me polio benzinom i zapalio bez da trepne.

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP