Prati nas

Zdravlje

Revolucionarna metoda: Matične stanice liječe staračko sljepilo

Revolucionarna nova metoda liječenja u kojoj se koriste matične stanice koje mogu ‘stvoriti’ bilo koji oblik tkiva u našem tijelu, pokazala se vrlo učinkovitom kod liječenja sljepoće i slabovidnosti uzrokovane degeneracijom žute pjege.

Objavljeno

|

Kako sačuvati vid?
foto: Pixabay

Slijepim i slabovidnim osobama mogao bi biti vraćen vid zahvaljujući novoj metodi liječenja u kojoj su korištene matične stanice za ponovni rast stanica oka odgovornih za detaljan vid, piše Independent. Dvoje pacijenata, muškarac u osamdesetim i žena u šezdesetim godinama, prvi koji su podvrgnuti ovoj metodi liječenja, sada ponovno mogu čitati bez ikakvih poteškoća. Oboje pacijenata patili su od velikih problema s vidom uzrokovanih makularnim degeneracijom (degeneracijom žute pjege) povezanom sa starenjem (AMD). No nakon nove metode liječenja, vid im se značajno popravio u samo 12 mjeseci.

Iako je metoda zasad ispitana tek na malom broju pacijenata, rani testovi pokazuju obećavajuće rezultate koji bi mogli utjecati i na liječenju drugih bolesti koji uzrokuju slabovidnost i sljepilo. ‘Ova studija predstavlja napredak u regenerativnoj medicini i otvara vrata novim mogućnostima liječenja osoba s makularnom degeneracijom’, kaže profesor Pete Coffey sa Sveučilišta UCL. ‘Nadamo se da će ovo rezultirati svima dostupnom terapijom unutar sljedećih pet godina.’


Inače, AMD je jedan od vodećih uzroka sljepila u razvijenim zemljama, a samo u Velikoj Britaniji pogađa oko 600.000 ljudi. Uslijed te bolesti, pogoršava se središnji vid zbog čega osoba ne može izoštriti tekst ili manje objekte, zatim se počnu gubiti boje, a na kraju osoba ne može razaznavati ni lica. Iako periferni vid nije oštećen, osobe s AMD-om se jako teško snalaze same te su ovisne o tuđoj pomoći.

“Nekoliko mjeseci prije operacije vid mi se jako pogoršao. Na desno oko nisam skoro uopće vidio. Sve mi je bilo mutno, čak i stvari koje su vrlo blizu2, kaže Douglas Waters (86) iz Croydona, jedan od dvoje pacijenata u Moorfields očnoj bolnici. “Nakon operacije vid mi se poboljšao do te mjere da sad mogu bez problema čitati novine i pomagati ženi oko vrta. Sjajno je što su liječnici uspjeli napraviti i čast mi je što sam bio dio projekta.”

Gubitak vida u ovakvim slučajevima, uzrokovan je odumiranjem tankog sloja stanica mrežnice u stražnjem dijelu oka osjetljivih na svjetlost. To područje zove se makula ili žuta pjega. Svi pacijenti u ovom pokusu patili su od uznapredovalog oblika bolesti i vid im se rapidno pogoršao u samo nekoliko dana ili tjedana. U eksperimentu su nove stanice makule izrasle iz matičnih stanica – koje mogu stvoriti bilo koji oblik tkiva u tijelu – i pričvršćene  na posebnu plastičnu zakrpu koja oponaša oblik i strukturu oka. Ta zakrpa se onda postavi na mjesto gdje su bile odumrle stanice makule, a pacijentima se vid popravi do te mjere da su ponovno u stanju pročitati i najsitniji tekst.

Ovaj eksperiment je opisan u časopisu Nature Biotechnology. Znanstvenici se nadaju da će ova metoda liječenja utrti put liječenju i ostalih bolesti oka koje uzrokuju sljepilo.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP