Samoubojstva: Zašto izlaz tražimo u smrti?

Svakoga dana možemo u novinama, na portalima ili „usmenom predajom“ saznati, željeli mi to ili ne, o nekom novom samoubojstvu. Ljudi vole raspravljati o razlozima jednog takvog čina i često unose mnogo subjektivnih elemenata u objašnjavanje uzroka. Razbijaju glavu kako su te osobe trebale riješiti svoj problem, a da ne dođe do samoubojstva, piše psihologinja Biserka Budigam za Glas umirovljenika – glasilo Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Ponekad imam osjećaj da ljudi upravo raspravom o načinu i razlozima počinjenog samoubojstva, djelomično rješavaju i podsvjesno neke svoje probleme i dileme vezane uz vlastiti život. Pretjerano zanimanje ponekad nas oslobađa „krivnje“ za neka razmišljanja o vlastitom samoubojstvu.

Statistike su različite, ali ono što sada postaje češće i što je za nas zabrinjavajuće su samoubojstva starijih osoba, jer više od 40 posto samoubojstava počine osobe starije od 65 godina.

Nadina priča

Evo jedne priče. Gospođa Nada (tako ćemo je nazvati) ostala je udovica, u mirovini je, ima veliku kuću i samo jednu kćerku, udanu, unuka i zeta, s kojima ne komunicira. Osamljena je. Uključila se u udrugu da može s prijateljima i susjedi ma odlaziti na druženja,  na izlete i ono što je najviše voljela na druženja uz glazbu i ples.

Pričala je često prijateljima o svojim problemima u komunikaciji s kćerkom, o nesporazumima koji traju već godinama, o potajnom praćenju i promatranju unuka izdaleka, o trajnom nastojanju da s kćerkom uspostavi kontakt i da se pomire. Isto tako je često govorila o rješavanju problema samoubojstvom.

Rođaci su znali da je zbog psihičkih problema prije nekoliko godina odlazila na psihijatrijske tretmane, ali je samovoljno prestala odlaziti prije otprilike dvije godine. Prijateljice i prijatelji, pa i mnogi susjedi i rođaci znali su za njenu suicidalnu ideju, tim više što je u posljednje vrijeme sve više o tome otvoreno govorila.

Jedne subote u  gradu je slučajno srela kćerku i pokušala je s njom razgovarati, na što ju je ona ignorirala i otišla svojim putem. Iste je večeri otišla na druženje uz glazbu u svoju  podružnicu  i poslušala pjesmu na koju je reagiral vrlo emotivno i otišla kući. Ujutro je zvala kolegicu na kavu koja nije imala vremena. Potom je popila solnu kiselinu, nazvala hitnu pomoć, izašla na dvorište. Umrla je nakon par sati. Sprovod su organizirali rođaci.

Glavni razlog ovog samoubojstva, a i većine samoubojstava starijih osoba je neslaganje s mlađim članovima obitelji. Zapravo je to nerazumijevanje mladih ljudi za probleme starih. Starost donosi veću emocionalnu osjetljivost i nesigurnost. Uloge su sada obrnute; mladi su tijekom djetinjstva i mladosti tražili podršku i razumijevanje od roditelja, a sada su pomalo obrnute uloge i stariji žele sigurnost i poštovanje svoje djece.

Svi smo odgovorni za samoubojstva

Gospođa Nada nije imala više bliskih rođaka i nije mogla podnijeti odbacivanje kćerke. Prijatelji nisu znali pročitati „pozive u pomoć“ koje je slala. Potencijalni samoubojice često govore o samoubojstvu prijateljima i poznanicima čime zapravo šalju poruku „pomozite mi, ja mislim ozbiljno!“ Možda je netko mogao utjecati i na ponašanje kćerke i na pomirenje s majkom. I Nadi je trebalo savjetovati da u vezi s dugogodišnjom krizom u odnosima s kćerkom i svojom psihičkom labilnošću potraži ponovno pomoć psihologa ili psihijatra.

Je li se doista htjela ubiti? Ne znam je li užasna bol od popijene kiseline djelovala ili je možda Nada željela pozivom Hitnoj pomoći doista spasiti život? Mora  se priznati da je sigurno do smrti bila svjesna. Svojoj kćerki je poslala najstrašniju poruku, ali se bojim da ju ona nije razumjela.

Strašna je to poruka i svima nama upravo zbog ovog užasnog načina izvršenja. Ona je umirala pred nama, a mi to nismo pravovremeno prepoznali i zaustavili je. Svakog čovjeka koji govori o suicidu treba shvatiti ozbiljno i treba mu pomoći. Treba razgovarati s njim osobno, s osobama koje izazivaju frustracije, ali i sa stručnim osobama, jer svatko od nas je potencijalni samoubojica, samo svi ne „iskoriste svoju priliku“. Ali, i svatko je odgovoran za samoubojstvo čovjeka iz svoga okruženja.

I, na kraju, zašto starije osobe sve više vrše samo- ubojstva? Jedan od razloga velik je međugeneracijski jaz, no stari su često i žrtve prijevara, ili pak naglo osiromaše odlaskom u mirovinu ili po smrti partnera. Neizlječive bolesti i tjelesna patnja također su česti razlozi za samoubojstvo. No, do toga ne mora doći. Zaustavite negativne misli.