Prati nas

Mozaik

Američki tisak: Titova diktatura, komunisti na misama pjevaju da nema boga

Za šest milijuna katolika, Tito je dopustio tiskanje samo nekoliko stotina molitvenika godišnje. Alibi mu je nestašica papira. Istovremeno se tone tiskane komunističke propagande dijele svakodnevno. I tiho završavaju u kantama ta smeće zgađene nacije.

Objavljeno

|

Tragom jučerašnje izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina kako je Washington kriv za krvavi raspad Jugoslavije, zavirili smo u prašnjavi arhiv i provjerili kako su Sjedinjene Države nekada pisale o Jugoslaviji i što su joj zamjerale. Naišli smo na zanimljiv tekst pod naslovom “Tito udara na religiju podlim trikovima”  u kojem američki novinar iz prve ruke opisuje uvijek zanimljiv odnos Crkve i države.

„Crkva postaje fokus jugoslavenskog diktatora u borbi za autonomiju“, teza je teksta Freda Sparksa, dopisnika iz Rima američkog dnevnika The Chicago Daily News, a kojeg je prenio i Watertown Daily Times. Tekst  objavljen 27. veljače 1950. godine opisuje stanje vjerskih sloboda u Jugoslaviji, onako kako su ih vidjeli Amerikanci. Tekst prenosimo u cijelosti:



Svećenicima je ulaz zabranjen

Stara i vrlo religiozna žena je umirala u sarajevskoj bolnici. Kada je liječnik potvrdio da joj nije puno vremena ostalo, oko njenog bolničkog kreveta okupila se obitelj. Njen sin je požurio prema rimokatoličkoj crkvi kako bi doveo svećenika koji joj je trebao pružiti posljednju pomast. No bolnička vrata za svećenika su bila zatvorena.

Direktor bolnice, komunist, rekao je: „Ne dopuštam religijske gluposti u ovoj ustanovi.“ Ni svećenikove molbe nisu urodile plodom, a obitelj je odlučila bolesnicu prenijeti do crkve kako bi dobila posljednji sakrament. Uzalud, umrla je na putu.

Ovo je samo jedan od načina kako komunizam maršala Tita na dnevnoj bazi napada kršćanstvo. Svećenicima nije dopušteno djelovanje u javnim institucijama. U nekim dijelovima države, pogotovo u Bosni i Hercegovini, katolicima se savjetuje da prime pomazanje prije ulaska u bolnice. Tijekom nedavnog desetodnevnog boravka u Jugoslaviji vidio sam puno sličnih i svakodnevnih zlostavljanja.

Za vrijeme dok je biskup držao misu u Zagrebu komunistički huligani su se uvukli među vjernike. Dok se odvijalo bogoslužje, zapalili su cigarete i zapjevali: „Nema boga, nema boga.“

Za vrijeme posljednje žetve, narodni komiteti su privremeno konfiscirali mnoge crkve kako bi ih pretvorili u silose. Iako je u okruženju bilo sasvim dovoljno praznih građevina.

Titovi poslušnici pokušavaju spriječiti crkvene brakove. Zbog straha od osude međunarodne zajednice, boje se zakonom zabraniti crkveni brak. Umjesto toga, neizravno napadaju vojnike i javne službenike koji su crkveno vjenčani. Oni su laka meta.

Američki tisak, 1950.

Kazna za crkveno vjenčanje – razdvajanje supružnika

Mladi poručnik je oženio djevojku u beogradskoj katedrali. Služio je u glavnom gradu Jugoslavije. Drugog dana nakon vjenčanja dobio je prekomandu na drugi kraj države. Tjedan dana nakon toga ona je dobila otkaz kao tajnica, proglašena je tehnološkim viškom. Kako bi zadržala pravo na bonove za hranu, „dopušteno“ joj je volontirati na željeznici u dobrovoljačkom bataljonu.  S obzirom da im nije dopušteno putovanje, sada su već dvije godine u braku i nisu se vidjeli od vjenčanja.

Kako bi smanjili broj vjernika na misama, lokalni komunistički vlastodršci stvaraju psihozu straha, pritiscima i raspačavanjem protuvjerske literature. Za vrijeme bogoslužja, agenti tajne policije Udbe bilježe tko ulazi u crkve. Ponekad i fotografiraju vjernike.

U Jugoslaviji je samo jedan način prosvjedovanja protiv komunizma – odlaskom u crkve. Vidio sam muslimane, protestante, rimokatoličke i pravoslavne bogomolje pune – usprkos teškom protuvjerskom teroru. Građani koji nisu nikada prije ušli u crkve sada pune klupe pred oltarima.

U Jugoslaviji nema slobode govora ili štampe, nema ni slobode udruživanja. Ono što je ostalo od ljudskog dostojanstva je pravo na ispovijed vjerovanja sa sve većim ograničenjima.

Zbog straha od općih prosvjeda i osude svijeta, Tito oklijeva sa stavljanjem lokota na sve crkve. Ali zato djeluje protiv religije na druge načine, jer se zakleo svojim marksističkim ocima da će to činiti. S vremenom broj crkava i svećenika opada, a ne dopuštaju se njihove zamjene.

Mnoge crkve su u užasnom i zapuštenom stanju, bez najosnovnijih stvari za vjersku službu. Za šest milijuna katolika, Tito je dopustio tiskanje samo nekoliko stotina molitvenika godišnje. Alibi mu je nestašica papira. Istovremeno se tone tiskane komunističke propagande dijele svakodnevno. I tiho završavaju u kantama za smeće zgađene nacije.

.

Show

Barbra slavi 77. rođendan. Publiku je osvajala talentom, a pratili su je i tračevi

Važila sam za curu iz kvarta koja dobro pjeva, ispričala je o svojim pjevačkim počecima u Brooklynu. Kada je postala slavna, pratili su je i tračevi: od toga da je biseksualna, da se podvrgla estetskim operacijama, da je varala supruga, ali i da se drogirala.

Objavljeno

|

Autor

Ako je moguće postići previše u svijetu glazbe i filma, onda je previše postigla Barbra Streisand. I baš zbog toga nećemo taksativno nizati njene glazbene i filmske uspjehe. Naime, kada ljudi iz svijeta show businessa kažu „Barbra“, jasno je da misle na ovu Amerikanku koja je najprodavanija pjevačica svih vremena, redateljicu tri filma, nositeljicu 14 nominacija za Oskara i vlasnicu 2 zlatna kipića.

Rođena je 24. travnja 1942. godine u New Yorku. “Važila sam za curu iz kvarta koja dobro pjeva”, ispričala je o svojim glazbenim počecima u Brooklynu. Isprva je pjevala na svadbama i u ljetnim kampovima, sveučilišnim događajima. Sa 16 godina već je obilazila audicije u potrazi za ulogama.



Prvi pravi posao bila joj je uvodna točka za komičarku Phyllis Diller. Na Broadwayu je debitirala 1962. godine s predstavom ”I Can Get it For You Wholesale”, a trebala joj je samo jedna godina da postane miljenica kritičara.

Barbra Streisand (foto: Al Ravenna/Wikimedia, 1962.)

Uspješnu pjevačicu pratili su i jednako uspješni tračevi; od toga da je biseksualna, da se podvrgla estetskim operacijama, da je varala supruga, ali i da se drogirala. Prošle je godine izazvala brojne kritike objavom da je dala klonirati svoju uginulu kućnu ljubimicu – ženku tulearskog psa. Postupak je, nagađali su mediji, koštao i do 100 tisuća dolara, a Barbra je dobila tri identična štenca s kojima se pohvalila na Instagramu.

View this post on Instagram

Our new basket of adorables

A post shared by Barbra Streisand (@barbrastreisand) on

Ove je godina uzbudila javnost komentiranjem dokumentarca “Leaving Neverland”, a koji pred kamere dovodi navodne žrtve pedofilskog nagona Michaela Jacksona. “Njegove seksualne potrebe su njegove seksualne potrebe i dolaze iz toga kako je njegovo djetinjstvo izgledalo ili mu je to u genima”, kazala je Streisand.

1963. godine udala se za glumca Elliota Goulda, a brak je potrajao do 1971. godine. S njim ima sina Jasona koji je također u filmskoj industriji. Kada se 1981. godine Jason izjasnio homoseksualcem, Barbra je izjavila: “Nikada ne bi poželjela da je drugačiji. On je vedra i osjećajna osoba, darovit je glumac i filmaš. Što bih mogla više očekivati od njega? Blagoslovljena sam!” Od 1998. godine udana je za glumca, producenta i redatelja Jamesa Brolina. Nazivaju ih i najmoćnijim parom Hollywooda.

View this post on Instagram

The Way We Were. #tbt

A post shared by Barbra Streisand (@barbrastreisand) on

“Volim jednostavne stvari. Vesele me hlače na lastiku da mogu jesti”, jedan je od njenih slavnih citata. Između ostalog o svojoj je pjevačkoj karijeri rekla: “Počela sam pjevati, jer nisam mogla dobiti posao kao glumica.”

Nastavi čitati