Prati nas

Show

Mani Gotovac (78): Barbar mi nije htio stati!

Njena supatnica bila je Ruskinja Ludmila koje došla razgledati Opatiju u Zagreb. Na kraju su uzela taksi koji su čekale 30 minuta, dok se je Ludmila snebivala nad takvom uslugom javnog prijevoza u hrvatskom turističkom biseru.

Objavljeno

|

Mani Gotovac (screenshot: HRT)

Jedna od naših najpoznatijih umirovljenica, Mani Gotovac (78), požalila se autoprijevoznika čiji autobus nije stao na stanici, iako je ona kupila čak tri karte. Naime,  ova kritičarka, dramaturginja, teatrologinja, spisateljica i bivša intendantica, vraćala se s uspješne operacije u Opatiji u Zagreb u kojem živi.

„Izgleda kao znanstvena fantastika, ali nije. Jučer u 15:25 autobus prijevoznika Brioni Pula  trebao se zaustaviti na svom redovnom odredištu u Opatiji. Ali nije. Vozač je vidio da ga na stanici čekaju dvije žene i 12 kofera. Vidio, ne vidio, barbaru svejedno. Bila sam sa štapom, vraćala sam se s uspješnog liječenja u Thalassotherapiji. U postoperativnom stanju, ipak sam za taj autobus uzela tri mjesta kako bih mogla ispružiti nogu“, napisala je Gotovac. “Kada sam se sabrala, krenula sam sa štapom po uredima Autobusnog kolodvora u Opatiji. Bolje da nisam! Tamo radi jedan jedincati ured i to samo do 15 sati.” Kako je kasnije objasnila, za karte je izdvojila gotovo 350 kuna.



Njena supatnica bila je Ruskinja Ludmila koje došla razgledati Opatiju u Zagreb. Na kraju su uzela taksi koji su čekale 30 minuta, dok se je Ludmila snebivala nad takvom uslugom javnog prijevoza u hrvatskom turističkom biseru.

.

Show

Oliver Mlakar: Ako me netko ne prepozna, u njemu je greška

Stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto.

Objavljeno

|

Autor

Stare slike Olivera Mlakara

Najpoznatiji hrvatski voditelj i spiker, Oliver Mlakar (83) ni danas ne miruje. “Živim vrlo dinamično, nemam vremena za sjećanja na prošlost”, izjavio je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Iz tog intervjua izdvajamo neke akcente.

O svojoj prepoznatljivosti

Može djelovati neskromno, prepotentno, ali ako me netko ne prepozna, nikada me nije vidio, nikada čuo, onda ja kažem kako je u njemu greška. To je baš čudo veliko. Pa ako me zbog ničega drugoga ta osoba ne poznaje, onda makar zbog Kviskoteke, koja je doslovce praznila ulice. Čujte, dobar se voditelj stvara, nekada se jako puno ulagalo u svaku emisiju, tek kada bi se svaki detalj doveo do savršenstva, izlazilo se vani.



O ljubavnim ponudama

Ma bilo je tih ljubavnih ponuda, stizale su preko porukica ostavljenih na radnom stolu. Dolazile su telefonom, preko prijatelja, kolega. Ali nije tu bilo kruha, uvijek je bila i postojala samo moja Dunja. Sve te ponude, sve je to bilo u stilu – uzalud vam trud svirači. Bio sam čvrstog karaktera, neumoljiv. I tada i sada svoju sam obitelj čuvao kao kap vode na dlanu. Veliku popularnost nikada nisam koristio, ni tada ni sada. Ali, jesam, osjećao sam je.

O današnjem televizijskom programu

Baš sam neki dan pročitao nešto vezano uz jedan naš plesni show, kako je to bio reklamni niz isprekidan s nekoliko plesnih sekvencija. Bilo je reklama i u moje vrijeme, ali ne ovoliko kao danas. I stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto.

Nastavi čitati