Prati nas

Mozaik

Hrvatice se potužile na nemoguće bake i ponekog djeda

Opet sam saznala da je objavljivala slike od male. I to ne jednu već 15 komada sa rošendana. Vidi dijete jednom u nekoliko mjeseci, a onda se ja igram sa njom dok ona slika, priča na glupi mobitel i viče kako voli svoju malu ljubav. Ide mi na živce.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Ne želim se osjećati krivom.
foto: BigStock

Uloge baka i djedova su se stubokom promijenile u proteklih nekoliko desetljeća. Dok su u ruralnim područjima bake sve do nedavno bile „gazdarice u kući“, danas moraju iznova naći svoju “rolu” u proširenoj obitelji pri čemu je redatelj najčešće snaha ili kćerka. A taj je redatelj sklon dodijeli epizodnih uloga.

Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta, tvrde psiholozi. Toga moraju biti svjesni i roditelji i bake i djedovi. No bakama je sve teže uklopiti se u novi odgoj djeteta koji se drastično razlikuje od odgajanja vlastite djece. Pri tome često dolazi do “iskrenja”, jer su bake sklone ulozi žrtve, a snahama i kćerkama nedostaje iskustva i mudrosti u obiteljskoj dinamici. U nastavku pročitajte na što su se sve potužile majke u raspravi na najvećem hrvatskom forumu.


Stalno opominje dijete

Imamo dvoje djece, kćer 4 godine i sina od 8 mjeseci. Moja mama stalno opominje malu zbog nečeg. Ono, nemoj ovo, nemoj ono. Katastrofa! Nitko to više ne može slušati. Pokušali smo lijepo popričati no nade se uvrijeđena i ode.

Natječe se s unukom za sinovu ljubav

Ono što mi je najgore od svega je kad stojim pokraj male i gledam što radi i ne reagiram, jer nije potrebno. Ona doleti niotkud i počne nabrajanje. Halo kaj sam ja tu? Prozirna? Ili kad mala lupka muža, onako bezveze, a ona viče: „Nemoj lupat tatu,  to ga boli!“ Mislim gle, ako ga boli, reći će joj sam.

Samo slika unuku i objavljuje na Fejsu

Opet sam saznala da je objavljivala slike od male. I to ne jednu, već 15 komada s rođendana. Vidi dijete jednom u nekoliko mjeseci, a onda se ja igram sa njom dok ona slika, priča na glupi mobitel i viče kako voli svoju malu ljubav. Ide mi na živce. Jer kao prvo, to je moje dijete i ja je volim najviše na svijetu. Može biti jedino ljubav bakina i ništa drugo. Najbitnije joj je da svi na Facebooku vide da ona ima prekrasnu unuku. Mislim, napravi si kontakt sa njom, a nemoj skupljat lajkove na slike.

Uči djecu glupostima

Puno puta sam čula što im govore. Na primjer, kada ih uče da se boje pasa, umjesto da ih nauče da su oprezni i da uvijek moraju tražiti dozvolu vlasnika. Danas deda govori svom dvoipogodišnjem unuku: „Sljedeće godine ćeš ti biti veliki pa ćeš moći drugu djecu šutnuti.“

Duri se kad se postave granice

Moja mama se nadurila. Osjećam “ton” na telefonu i kuži se preko poruka. Rekla sam joj da mali može biti na ručku, doći na igranje, ali spavati neće. Bilo je i situacija s hranom, ali nije ništa sto ga ugrožava zdravstveno. Spada u kategoriju argumenta “to smo i mi jeli pa nam nije ništa”, ali ja mu doma to ne dajem.

Povjerljivo

I vi biste voljeli anonimno podijeliti s drugima vlastito iskustvo te vidjeti kakva su njihova razmišljanja? Imate li problema s roditeljima vašeg unuka ili unuke? Što im zamjerate? Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.

Držala bi djecu na kruhu i vodi

Moja mama ima u glavi da su djeca štetočine i napasti. Njoj je sve glupost i pomodarstvo; i trokolica na guranje, i igračke, ma sve! O opremi neću ni govoriti. Dala bi djetetu krevetić i to je to. Koja kolica? Nosi na rukama, nije ti ni baba kolica imala!

Daju igračke, ali ne i sebe

Baka i djed vrlo su darežljivi. Daruju sve osim vremena. Dijete mi je takvo da ga igračke uopće ne zanimaju. Ne zanima ga lijepa robica, jer je premalo za to. A i karakterom će vjerojatno uvijek biti takvo da će ga ljudi zanimati puno više nego stvari. Takva sam i sama. Svejedno, baka i djed mu non-stop uvaljuju hrpu igračaka i odjeće i čudom se čude kako magično ne prestane plakati kad ima medu u ruci i prekrasnu kapicu na glavi. Kao da nikad djecu nisu imali.[/zutiboxx]

[zutibox]

Jednostavno je naporna

I za mene su to babetine. Najpametniji je onaj koji ode kilometrima i kilometrima što dalje od svekrva i matera pa ih viđa samo za praznike, i to one malo veće. A kako te žene mogu bit naporne i dosadne. Bože te sakloni! Nekad mi toliko idu na živce da ih ne mogu gledat od bijesa!

Brine oko gluposti, ne vidi pravi problem

Jednom se beba ispovraćala od adaptiranog mlijeka. Jedan jedini put kad ga je popila. Oni su bili tu i rekli mi da paranoiziram i da „sva djeca bljuckaju“. Dijete je bilo mokro od glave do pete – nije bljucnulo. Njima je to bilo normalno. Ali ne dao bog da je obučeno u boju koja pripada suprotnom spolu!

 

.

Mozaik

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP