Prati nas

Mozaik

Hrvatice se potužile na nemoguće bake i ponekog djeda

Opet sam saznala da je objavljivala slike od male. I to ne jednu već 15 komada sa rošendana. Vidi dijete jednom u nekoliko mjeseci, a onda se ja igram sa njom dok ona slika, priča na glupi mobitel i viče kako voli svoju malu ljubav. Ide mi na živce.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Ne želim se osjećati krivom.
foto: BigStock

Uloge baka i djedova su se stubokom promijenile u proteklih nekoliko desetljeća. Dok su u ruralnim područjima bake sve do nedavno bile „gazdarice u kući“, danas moraju iznova naći svoju “rolu” u proširenoj obitelji pri čemu je redatelj najčešće snaha ili kćerka. A taj je redatelj sklon dodijeli epizodnih uloga.

Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta, tvrde psiholozi. Toga moraju biti svjesni i roditelji i bake i djedovi. No bakama je sve teže uklopiti se u novi odgoj djeteta koji se drastično razlikuje od odgajanja vlastite djece. Pri tome često dolazi do “iskrenja”, jer su bake sklone ulozi žrtve, a snahama i kćerkama nedostaje iskustva i mudrosti u obiteljskoj dinamici. U nastavku pročitajte na što su se sve potužile majke u raspravi na najvećem hrvatskom forumu.


Stalno opominje dijete

Imamo dvoje djece, kćer 4 godine i sina od 8 mjeseci. Moja mama stalno opominje malu zbog nečeg. Ono, nemoj ovo, nemoj ono. Katastrofa! Nitko to više ne može slušati. Pokušali smo lijepo popričati no nade se uvrijeđena i ode.

Natječe se s unukom za sinovu ljubav

Ono što mi je najgore od svega je kad stojim pokraj male i gledam što radi i ne reagiram, jer nije potrebno. Ona doleti niotkud i počne nabrajanje. Halo kaj sam ja tu? Prozirna? Ili kad mala lupka muža, onako bezveze, a ona viče: „Nemoj lupat tatu,  to ga boli!“ Mislim gle, ako ga boli, reći će joj sam.

Samo slika unuku i objavljuje na Fejsu

Opet sam saznala da je objavljivala slike od male. I to ne jednu, već 15 komada s rođendana. Vidi dijete jednom u nekoliko mjeseci, a onda se ja igram sa njom dok ona slika, priča na glupi mobitel i viče kako voli svoju malu ljubav. Ide mi na živce. Jer kao prvo, to je moje dijete i ja je volim najviše na svijetu. Može biti jedino ljubav bakina i ništa drugo. Najbitnije joj je da svi na Facebooku vide da ona ima prekrasnu unuku. Mislim, napravi si kontakt sa njom, a nemoj skupljat lajkove na slike.

Uči djecu glupostima

Puno puta sam čula što im govore. Na primjer, kada ih uče da se boje pasa, umjesto da ih nauče da su oprezni i da uvijek moraju tražiti dozvolu vlasnika. Danas deda govori svom dvoipogodišnjem unuku: „Sljedeće godine ćeš ti biti veliki pa ćeš moći drugu djecu šutnuti.“

Duri se kad se postave granice

Moja mama se nadurila. Osjećam “ton” na telefonu i kuži se preko poruka. Rekla sam joj da mali može biti na ručku, doći na igranje, ali spavati neće. Bilo je i situacija s hranom, ali nije ništa sto ga ugrožava zdravstveno. Spada u kategoriju argumenta “to smo i mi jeli pa nam nije ništa”, ali ja mu doma to ne dajem.

Povjerljivo

I vi biste voljeli anonimno podijeliti s drugima vlastito iskustvo te vidjeti kakva su njihova razmišljanja? Imate li problema s roditeljima vašeg unuka ili unuke? Što im zamjerate? Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.

Držala bi djecu na kruhu i vodi

Moja mama ima u glavi da su djeca štetočine i napasti. Njoj je sve glupost i pomodarstvo; i trokolica na guranje, i igračke, ma sve! O opremi neću ni govoriti. Dala bi djetetu krevetić i to je to. Koja kolica? Nosi na rukama, nije ti ni baba kolica imala!

Daju igračke, ali ne i sebe

Baka i djed vrlo su darežljivi. Daruju sve osim vremena. Dijete mi je takvo da ga igračke uopće ne zanimaju. Ne zanima ga lijepa robica, jer je premalo za to. A i karakterom će vjerojatno uvijek biti takvo da će ga ljudi zanimati puno više nego stvari. Takva sam i sama. Svejedno, baka i djed mu non-stop uvaljuju hrpu igračaka i odjeće i čudom se čude kako magično ne prestane plakati kad ima medu u ruci i prekrasnu kapicu na glavi. Kao da nikad djecu nisu imali.[/zutiboxx]

[zutibox]

Jednostavno je naporna

I za mene su to babetine. Najpametniji je onaj koji ode kilometrima i kilometrima što dalje od svekrva i matera pa ih viđa samo za praznike, i to one malo veće. A kako te žene mogu bit naporne i dosadne. Bože te sakloni! Nekad mi toliko idu na živce da ih ne mogu gledat od bijesa!

Brine oko gluposti, ne vidi pravi problem

Jednom se beba ispovraćala od adaptiranog mlijeka. Jedan jedini put kad ga je popila. Oni su bili tu i rekli mi da paranoiziram i da „sva djeca bljuckaju“. Dijete je bilo mokro od glave do pete – nije bljucnulo. Njima je to bilo normalno. Ali ne dao bog da je obučeno u boju koja pripada suprotnom spolu!

 

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP