Prati nas

Zdravlje

Zdravstvena katastrofa

Gripa španjolica je ubila 50 milijuna ljudi, u Zagreb su je donijeli vojnici

Kako si siromašnije obitelji nisu mogle priuštiti liječnika, a ni mrtvozornika, a bolest je isprva dijagnosticirana kao upala pluća, pouzdanih i cjelovitih podataka o smrtnosti u tada nevelikoj hrvatskoj metropoli nema.

Objavljeno

|

Tko je umro od gripe?

Ove se godine obilježava stota obljetnica jedne od najgorih zaraza svih vremena koja je 1918. godine zarazila svakog trećeg stanovnika Zemlje. Bila je to gripa u narodu zapamćena kao španjolica, španjolka, španjola ili španjolska gripa, koja je u grob potjerala najmanje 50 milijuna ljudi, dok demografi gornju granicu pomora stavljaju na 100 milijuna.

Danas znamo da je 1918. kružio podtip takozvanog virusa ptičje gripe – H1N1.  A kako je bila riječ o ratnim godinama, rasijavanje virusa potpomoglo je kretanje vojske koje je beznačajno u usporedbi s današnjim kretanjima civila.


Pandemija je nadirala u valovima i bila je toliko jaka da je samo u Sjedinjenim Državama uprosječen životni vijek pao za 12 godina; na 36,6 godina za muškarce i 43,2 godine za žene. Stoga ne čudi da se smatra da je riječ o jednoj od najvećih katastrofa koju je ljudski rod doživio.

Španjolska bolest u Zagrebu

Munjevitom brzinom stala se posebna vrsta influence širiti Evropom… No prekjučer, nenadano je posjetila ta pošast i Zagreb. Ukoliko za sad saznajemo, pregledao je jedan ovdašnji vojnički liječnik prije tri dana amo stigli vojnički bolestnički transport, te je ustanovio simptome te bolesti kod dvadesetsedmorice vojnika. Sam liječnik obolio je također naknadnog dana, te leži u jakoj groznici od 40 gradi vrućine. Isto tako stigao je iz Beča prekjučer u Zagreb jedan gospodin, koji je odmah nakon putovanja također obolio na žestokoj groznici uz sve simptome španjolske bolesti. (Jutarnji list, 4. srpnja 1918.)

“Sitni uzročnici napadaju”

„Bolest se nažalost sve više širi, a naročito se osjeća u gradjanstvu nestašica liječnika, jer je gotovo polovica zagrebačkih liječnika u vojsci. Liječnici sada imadu toliko mnogo posla, da ni iz daleka ne mogu obići sve bolestnike“, pisao je Obzor 15. listopada 1918. godine. „Sadašnja epidemija zarazna je bolest, koja je prouzrokovana još pobliže nepoznatim sitnim uzročnicima različite virulencije, te modus infekcije ide kroz trag respiracije“, tumačio je Liječnički vjesnik najnovije medicinske spoznaje.

Od pojave prvih simptoma do smrti, prolazilo je kratko vrijeme, ponekad mjereno u satima pa su liječnici nerijetko opisivali situacije kada su čitave obitelji ili radnici u pogonima jedan za drugim padali mrtvi. O svemu svjedoče kamene ploče pod kojima su završili ostaci cijelih obitelji na starijim hrvatskim grobljima.

Kako si siromašnije obitelji nisu mogle priuštiti liječnika, a ni mrtvozornika, a bolest je isprva dijagnosticirana kao upala pluća, pouzdanih i cjelovitih podataka o smrtnosti u tada nevelikoj hrvatskoj metropoli nema. No objedinjeni podaci pokazuju da je samo od rujna do prosinca usmrtila gotovo tisuću Zagrepčana. Grad je debelo podcijenio opasnost situacije, iako je organizirao pomoć za siromahe, a liječnicima dao na korištenje gradske fijakere. Ukupan broj poginulih u Hrvatskoj nije poznat zbog nedostatka podataka, no mogao bi biti između 15 i 20 tisuća, većinom umrlih u listopadu 1918. godine.

Španjolicu je pratio visoki mortalitet među ranije zdravim pučanstvom. Umirali su ljudi između 20. i 40. godine života, što je netipično, jer je ranije gripa kosila ili vrlo mlade ili jako stare ljude.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP