Prati nas

Mozaik

Kako postići bliskost s unucima?

Sve bake i djedovi žele biti bliski sa svojim unucima, no ipak ne postižu to svi. Ponekad su u pitanju objektivne okolnosti poput života u različitim gradovima, no čak ni to ne bi trebalo biti prepreka da svojim unucima budete omiljeni rođaci.

Objavljeno

|

Briga o starima diljem svijeta
foto: Pixabay

Jeste li se ikada pitali kako neki djedovi i bake imaju bliske odnose sa svojim unucima dok neki drugi to ne postižu? To nije nikakva misterija. Istraživanje nam je otkrilo tajne, ali one su još uvijek nepoznate mnogim djedovima i bakama, piše portal Very Well FamilyMerril Silverstein i Vern L. Bengtson proučavali su, između ostalih, ideju koju nazivaju „međugeneracijska solidarnost“ te su identificirali šest faktora koji utječu na nju.

Neki od ovih faktora su pod našom kontrolom, dok neki drugi nisu. Ove informacije vjerojatno neće biti od koristi djedovima  i bakama koji su već izgubili kontakt sa svojom unučadi. Ili onima koji su opterećeni duboko ukorijenjenim obiteljskim konfliktima koji bi zahtijevali terapiju kako bi se razriješili. Ali za sve ostale, ove informacije bi mogle biti od vitalne važnosti.


1. Fizička blizina

Očekivano, fizička blizina je jedan od najvećih preduvjeta bliskosti djedova i baka s unucima. Ovaj faktor može biti izvan kontrole nekih djedova i baka, iako postoje primjeri u kojima su oni pokazali volju da se presele kako bi bili bliže svojih unuka. Druge stvari, poput zdravlja ili financijskog statusa nekima mogu biti ograničavajući faktor. Geografska udaljenost nije veliki problem za djedove i bake koji su u formi, zdravi i financijski sposobni plaćati trošak čestih putovanja posjete unucima.

Iako se djedovi i bake slažu da nema zamjene za osobni kontakt i druženje, tehnologija je olakšala mogućnosti povezivanja s unucima na daljinu. Mnogi djedovi i bake kontaktiraju sa svojim unucimma na dnevnoj bazi putem Skypea, Whatsappa ili neke treće platforme za video chat. Stariji unuci će cijeniti tekstualne poruke sročene s ljubavlju, dok god one nisu prečeste. Facebook i ostale društvene mreže također su dobar alat za komuniciranje s unucima u predtinejdžerskoj, tinejdžerskoj i mlađoj punoljetnoj dobi. Sve se svodi na to da će djedovi i bake koji vole svoje unuke naći način da prebrode udaljenost.

foto: Pixabay

2. Učestalost susreta

Djedovi i bake koji su često u kontaktu sa svojim unucima imaju bliskije odnose, iako fizička udaljenost nije jedina prepreka u njihovom odnosu. Razvod roditelja obično ima drastičan učinak na odnose djedova i baka s unucima. Češće se viđaju s unucima baka i djed na strani roditelja koji je dobio skrbništvo. Ali s druge strane, djed i baka na strani roditelja koji ne dobija skrbništvo često se prestaju viđati sa svojim unucima.

S obzirom da žene dobivaju skrbništvo puno češće od muškarca, većina razvoda rezultira time da djedovi i bake s majčine strane postaju bliskiji s unucima nakon razvoda, dok se djedovi i bake s očeve strane udaljavaju od unučadi. Naravno, sve više očeva dobija skrbništvo, osim toga i zajedničko skrbništvo je u porastu. Možda u skoroj budućnosti razvodi više neće toliko radikalno utjecati na odnose djedova i baka s unucima kao što je to slučaj danas.

3. Uloga djedova i baka u obitelji

Djedovi i bake koji imaju svoje unuke na čuvanju te oni koji postanu skrbnici ili surogat roditelji svojim unucima imaju veću šansu da se s njima povežu. Ipak, mnogi djedovi i bake koji ispunjavaju ove uloge više bi voljeli da mogu biti obični djedovi i bake umjesto da obavljaju roditeljsku ulogu. Također, istraživanje je pokazalo da redovito prisustvo djedova i baka stvara bliskost, a ne funkcije ili uloge koje oni obavljaju. Bilo da ste djed ili baka koji preuzima brigu o unučadi, ili ste cool djed ili baka koji se uglavnom igra s njima, možete se zbližiti sa svojom unučadi.

foto: Pixabay

4. Ideja normalnosti

Obitelji koje njeguju snažne odnose među generacijama ih obično imaju. To je zbog toga što se članove obitelji od malena uči kako članovi obitelji dijele obaveze. Ove obaveze mogu uključivati brigu za djecu i starije, financijsku pomoć kao i generalno dijeljenje poslova. Pomoć se pruža u oba smjera – mladi pomažu starijima, stari pomažu mladima. Obitelji koje njeguju ovu vrstu kulture češće ostvaruju bliske odnose djedova i baka s unucima u usporedbi s obiteljima koje kao vrline najviše vrednuju individualnost i neovisnost. Takve obitelji usvajaju obrasce koji čine njihove proširene obitelji povezanijima i bliskijima.

5. Emocionalno zbližavanje

Iako djedovi i bake često imaju blizak odnos s unucima, oni će ipak ustanoviti veću razinu bliskosti nego njihovi unuci. Ovo je potpuno prirodno. Kada sve u obiteljima funkcionira normalno, djeca su najbliža sa svojim roditeljima te braćom i sestrama. Djedovi i bake su obično u njihovom drugom krugu ili u drugom redu emocionalne bliskosti. Kako djeca rastu, njihovi krugovi se povećavaju, a njihovi vršnjaci postaju od vitalne važnosti. Djed i baka bi mogli još više pasti u drugi plan.

S druge strane, djedovi i bake često žive u svijetu u kojem se ti krugovi smanjuju, dok njihovi vršnjaci i rodbina umiru, sele se ili pate od ozbiljnih zdravstvenih problema. Njihova djeca i unuci mogli bi zauzimati sve veće prostore u njihovim životima, nipošto manje. Doduše važno je istaknuti da će djedovi i bake koji uspostave ranu emocionalnu povezanost sa svojim unucima često ustanoviti da je ta povezanost trajna. Takva povezanost obično odoli testu vremena i mnogih promjena kroz koje prolaze obje generacije. Istraživanje također pokazuje da je srednja generacija od vitalne važnosti kod postizanja bliskosti. Ako su djed i baka u dobrom odnosu sa svojom odraslom djecom, bliskost s unucima dolazi prirodno i s lakoćom.

Trebaju li bake čuvati djecu?

foto: BigStock

6. Postizanje konsenzusa po pitanju vrijednosti

Unuci često usvajaju svoje rane vrijednosti od roditelja kao i djedova i baka. Ipak, kako postaju zreliji, sve je veća šansa da će razviti i vlastiti set vrijednosti. Obitelji su najbliže kad dijele vrijednosti, ali malo obitelji će ikad postići potpuni konsenzus po svim pitanjima. Istraživanja pokazuju da se generacijski jaz ponekad razvije kad mlađe generacije počinju primjećivati da su starije generacije nedovoljno tolerantne pa čak i licemjerne. Djedovi i bake ne bi trebali napustiti svoje vrijednosti i standarde, ali osluškivanje mladih generacije bi im moglo itekako puno pomoći. Svi bi se oni trebali pobrinuti da se ponašaju u skladu s onim što propovijedaju drugima.

Zaključak

Iako ovih šest faktora utječu na odnose djedova i baka s unucima, njihov stav često je najvažniji faktor. Istraživanja pokazuju da ljubav za djeda i baku nije nužno ugrađena u odnos. Drugim riječima, unuci ne cijene automatski svoje djedove i bake. Umjesto toga, oni ih se uče cijeniti kao što uče cijeniti način na koji oni obavljaju svoju ulogu. Odsutni ili neangažirani djedovi i bake teško će pronaći svoje počasno mjesto u obiteljskom krugu. S druge strane, djedovi i bake koji stvaraju dramu i izazivaju konflikte također neće biti cijenjeni članovi obitelji. Sve u svemu, oni djedovi i bake koji su odlučni u tome da izgrade snažan i dugotrajan odnos s unucima su oni koji će najvjerojatnije uspjeti.

.

Mozaik

Upoznajte hrvatske gradonačelnike s brojnim obiteljima

Raditi odgovoran gradonačelnički posao nije lako, a poseban danak uzima od obiteljskog života. Kako onda uspijevaju svoje roditeljske i obiteljske obaveze pomiriti s političkim i gradskim dužnostima gradonačelnice i gradonačelnici koji imaju velike obitelji?

Objavljeno

|

Autor

Raditi odgovoran gradonačelnički posao nije lako, a poseban danak uzima od obiteljskog života, piše Gradonačelnik.hr. Kako onda uspijevaju svoje roditeljske i obiteljske obaveze pomiriti s političkim i gradskim dužnostima gradonačelnice i gradonačelnici koji imaju velike obitelji, pokušali smo saznati od nekoliko njih koji imaju najviše djece.

Ugled profesije političara u Hrvatskoj možda i nije na najvišoj razini, no nitko ne može osporiti da obnašanje javnih dužnosničkih funkcija oduzima jako puno vremena, dapače, da radno vrijeme gotovo i ne postoji te da funkcija ne prestaje izlaskom iz ureda. Raditi odgovoran gradonačelnički posao nije lako, a poseban danak uzima od obiteljskog života. Kako onda uspijevaju svoje roditeljske i obiteljske obaveze pomiriti s političkim i gradskim dužnostima gradonačelnice i gradonačelnici koji imaju velike obitelji, pokušali smo saznati od nekoliko njih koji imaju najviše djece.


Gordana Lipšinić, gradonačelnica Ozlja, majka četvero djece i udomiteljica djevojčice

Kada je postala gradonačelnica Ozlja, najmlađe dijete u obitelji Gordane Lipšinić imalo je 13 godina, dok su ostalo troje djece već bili poodrasli. Zato kaže da je težinu dnevnih briga oko djece iskusila na ranijim poslovima na kojima je radila, među ostalima i kao direktorica savjetodavnog centra Erste banke u Karlovcu. Osim vlastite četvero djece, Lipšinići su svojedobno i udomili djevojčicu od osam godina, koja je s njima živjela do svoje 18. godine, a danas se i udala, no i dalje je ravnopravan član obitelji.

Lipšinić je ispričala da joj je u dva ranija izborna ciklusa nuđeno da prihvati da bude kandidatkinja za gradonačelnicu, no odlučila je prihvatiti tek prije sedam godina, naravno, kako kaže, nakon što se konzultirala s obitelji, sa suprugom i djecom. “Tek kad sam dobila njihovu bezrezervnu podršku sam to prihvatila”, kazala je. “To mi je bilo jako važno. Brinula me ona uzrečica o tome da ‘vlast kvari ljude’ – nisam željela da se to meni dogodi. Obitelj me ohrabrila tvrdnjom da sam se u dotadašnjoj karijeri uspjela etablirati kao osoba i stručnjak i da je upravo to jamstvo da se to meni neće dogoditi”, kazala nam je.

“Bez obzira što su odrasli, naravno da obitelj treba majku i nekoga tko će brinuti o kućanskim poslovima. Imam priličnu radnu energiju, a i cijeli život sam radila na poslovima koji su zahtijevali angažiranost i puno više od radnog vremena – za drugi način ni ne znam. Uspijevam uz pomoć obitelji, naročito supruga koji je preuzeo puno toga oko prehrane obitelji”, kaže Lipšinić i dodaje da bi joj vjerojatno bilo nešto teže kao ženi, kada bi u njihovoj kući postojala stroga podjela na muške i ženske poslove, no da to kod njih nikad nije bilo tako. Gradonačelnica Lipšinić ima i unuke koji su prije četiri godine odselili u inozemstvo s roditeljima, liječnicima koji su “otišli za zelenijim pašnjacima”, kako se izrazila, te ih ne viđa koliko bi voljela, ali se tješi da je kvaliteta zajednički provedenog vremena važnija od kvantitete.

Ivan Budalić: Uz petero djece i posao ključna podrška supruge

Gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić ponosni je otac petero djece, odreda sinova, Josipa (23), Tonija (22), Anđelka (21), Ivana (18) i najmlađeg, trogodišnjeg Mihaela (3), kako kaže gradonačelnik Budalić, mezimca cijele obitelji.

“Kao i svaki roditelj, uvijek balansirate rad i obiteljski život te se uvijek trudite dati svoj maksimum i na jednoj i na drugoj strani. I upravo zato je važno da u supružniku imate nadopunu, podršku i partnerstvo – u svakom smislu te riječi. Sretan sam što uz sebe imam suprugu koja razumije zahtjevnost ovog posla te smo i u roditeljstvu i podjeli obveza oko djece u potpunosti zajedno. Sretan sam što mi je u svemu obitelj uvijek podrška. A u mom poslu, oni su moja inspiracija i pokretač da radim i borim se dalje”, kaže Budalić, koji kaže da je za njega posao gradonačelnika jako sličan roditeljstvu.

“To je posao koji nema radnog vremena, koji podrazumijeva predanost, koji traži odgovornost i koji direktno utječe na budućnost treće strane. Tako da vam odgoj petorice sinova uvelike pomogne u izdržljivosti, ustrajnosti i proaktivnosti u poslu. I to je taj segment za koji kažem da je moja obitelj uistinu moja inspiracija u poslu.”

Budalić kaže da kada se nešto voli, onda se pronađe vremena posvetiti se i uskladiti i obitelj i posao.

“Svaki roditelj zna da je ključna stvar određivanje prioriteta. Roditeljstvo vas nauči da nemate vremena za nebitne stvari, već da svojoj obitelji trebate biti u potpunosti posvećeni. Iako je u vođenju grada zapravo nemoguće ‘ne nositi posao kući’, ja se trudim kod kuće u potpunosti biti posvećen obitelji. Sinovi su već veliki i oni sada grade svoje putove i svoju budućnost i znaju da u svemu imaju podršku roditelja. No, supruga i ja uživamo u pažnji i odgoju našeg mezimca Mihaela, koji je sreća i smijeh svih ukućana”, ispričao nam je Budalić.

“Kada ste otac, a posebno otac petero djece, tada stalno mislite na budućnost i na skrb, razvoj i napredovanje. Iako djeci dajem slobodu u gradnji njihove budućnosti, moja želja je, naravno, da prepoznaju Imotski i Imotsku krajinu kao svoj dom, te mjesto gdje će i oni graditi obitelj. To je moj cilj i moja misija za moje sinove, ali i za sve mlade ljude u Imotskom. Mislim da je Imotski idealan grad u kojem je moguće raditi, ali i imati predivan obiteljski život te ovako velike obitelji. Upravo zato želim mladima dati prilike i perspektive i moja misija je da doprinesem tim mogućnostima i da ostvarimo priliku i potencijal za našu djecu”, zaključuje Budalić.

Antonija Jozić: “Bez podrške obitelji ne bih mogla obnašati ovako odgovornu i zahtjevnu dužnost”

Antonija Jozić, gradonačelnica Pleternice, ima četvoro djece, dva sina od 8 i 22 godine i dvije kćeri od 11 i 16 godina. “Velika obitelj je veliki blagoslov uz sve izazove njihovog odrastanja. Naravno da mi je obitelj velika podrška, od supruga, mame i naravno djece i da nije njihove podrške teško da bih mogla obnašati ovako odgovornu i zahtjevnu dužnost koja često podrazumijeva i višednevna putovanja, obveze 24 sata na dan, sedam dana u tjednu i nepostojanje privatnog života. Da je lako, nije, no vjerujem da je tako svakome neovisno o tome je li muškarac ili žena na političkoj funkciji ili npr. privatnom biznisu”, kaže Jozić.

Gradonačelnica Pleternice dodaje jednu osobnu opasku o izazovima i problemima s kojima se suočavaju političari: “Kad ljudi na društvenim mrežama ružno komentiraju političare, njihove poteze, izgled i slično čisto sumnjam da itko od tih komentatora razmišlja da ta piskaranja možda čitaju i naša djeca u različitim razvojnim fazama. Ona naravno prolaze i sve pozitivne, ali i sve negativne strane moje dužnosti. Znam da su ponosni, ali isto tako kao njihova majka znam i da im nije lako. Različito komentiraju moju dužnost i kako odrastaju tako je različito i proživljavaju.”

Najstariji sin, kaže ona, najviše komentira dnevne političke događaje i pokazuje interes za sve oko njezinog posla. “Cure su manje-više fokusirane na projekte koje radim, a najmlađi sin jedino pita što ću mu kuhati subotom kad sam slobodna. Njemu je sasvim uobičajeno da je mama gradonačelnica jer se rodio u vrijeme dok sam obnašala dužnost zamjenice gradonačelnika”, otkriva Jozić.

Kaže da je motiv njenog ulaska u politiku bila želja da se neke stvari promijene i naprave, a konkretno je to bila škola u naselju u kojem živi u trenutku kada je već postala majkom jednog djeteta. Škola je, naime, bila u derutnom stanju. “Željela sam svojim radom i angažmanom potaknuti njenu obnovu2, što je i učinjeno u vrijeme dok je bila zamjenica gradonačelnika.

“Je li mi teže nego muškim kolegama? Ne znam, ne volim stvari gledati kroz muško-žensku prizmu, no želim vjerovati da svaki gradonačelnik ili svaka gradonačelnica želi najbolje za svoj grad i da taj mandat za koji su nam građani dali povjerenje maksimalno iskoristimo za osiguravanje boljih gospodarsko-društvenih uvjeta u našim gradovima”, zaključuje.

Branko Dukić: “Djeca prigovore gradonačelniku iznose direktno za ručkom. I imaju manje razumijevanja od oporbe”

Gradonačelnik Zadra Branko Dukić ima četvero djece, Bornu (21 g.), Luciju (19 g.), Nikolinu (17 g.) i Katarinu (10 g.). U razgovoru za naš portal kaže da mu nije problem usklađivati obiteljske i političke, odnosno gradske obaveze.

“Nije se nešto bitno promijenilo u životu moje obitelji u tom segmentu. Posao liječnika i obveze koje sam imao kroz rad u udrugama, mjesnom odboru i ostale aktivnosti tražile su svakodnevno balansiranje”, kaže Dukić, koji ipak priznaje da mu obitelj i nije najsretnija zbog toga što se odlučio za karijeru u politici. “Nisu baš najsretniji, ali poštuju i podržavaju moju odluku. Funkcija na koju sam izabran izložila je i njih javnosti. Mi smo ista obitelj i oni su ista djeca, samo dvije godine starija nego kad sam se odlučio prihvatiti kandidaturu za gradonačelnika, a osjećaju neke promjene, no to je isto dio života. S druge strane koriste često priliku pa svoje želje i prigovore iznose direktno za gradonačelniku za ručkom. Nekad pokazuju manje razumijevanja od oporbe”, šali se Dukić.

Zadarski gradonačelnik kaže kako to što ima četvero djece jest utjecalo na to što se odlučio ući u politiku. 2Nisam poseban po tome što volim svoju djecu i što im želim osigurati poštenu šansu da postanu zdravi, samostalni ljudi i zasnuju svoje obitelji, ako je moguće u Zadru. Koliko god sam vezan za svoju obitelj potreba za doprinos zajednici u kojoj živim je postojala i ranije. Prije je to bilo vezano uz Stanove, gradsku četvrt u kojoj sam se rodio i u kojoj i danas živim. Želio samo poboljšati uvjete i kvalitetu života svima nama koji smo tamo odrastali i koji živimo s tim kvartom iz dana u dan. Isti motiv vodio me i dalje kada se ta želja prenijela na razvoj cijeloga grada. Želim da moja djeca budu ponosna na mene, a to što sam otac njih četvero pomaže mi da možda malo bolje razumijem druge roditelje i potrebe koje imaju. Nadam se da se to osjeća kroz moj rad i prioritete koje smo postavili. Sve što radim ima za cilj da Zadrani ostaju ovdje, da žive, rade i zasnivaju obitelji i da nemaju potrebu odlaziti u druge gradove u zemlji ili izvan nje. Kao otac bih htio da su mi moja djeca bliže, ali na kraju oni će biti ti koji će odlučiti gdje i kako žele živjeti”, dodaje na kraju Dukić. (Dalibor Dobrić, Gradonačelnik.hr)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP