Prati nas

Mozaik

Moramo li šutjeti o problemima dok traje navijačka euforija?

‘Ne želimo slušati loše vijesti, dobro nam ide, ne kvarite nam sve!’ poruka je to koju ovih dana šalju hrvatski navijači onima koji nisu ljubitelji nogometa i onima kojima su navijačku radost zagušili egzistencijalni problemi.

Objavljeno

|

Atmosfera iz Zagreba (screenshot: Slobodna Europa/Youtube)

Hrvatsko nogometno ludilo je na vrhuncu. Potpora građana reprezentaciji je neupitna. Nogometnu idilu tek kvare oni koji ukazuju na probleme; u državi ili nogometu. Ili jednostavno ne vole nogomet i usude se to reći, piše Deutsche Welle.

„Ne želimo slušati loše vijesti, dobro nam ide, ne kvarite nam sve!” poruka je to koju ovih dana šalju hrvatski navijači onima koji nisu ljubitelji nogometa i onima kojima su navijačku radost zagušili egzistencijalni problemi. Ako niste skloni konfliktima, nenavijačko raspoloženje bolje je zadržati „unutar svoja četiri zida“, ma koliko se na svoj nenavijački način radovali uspjehu hrvatskih sportaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Jer, ni nogometno slavlje ne može proći bez traženja unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Stoga je Deutsche Welle izdvojio nekoliko činjenica o kojima ovih dana nije popularno govoriti.


Neka pati koga smeta!

Naime, kako to već biva u trenucima nacionalnog slavlja ili žalovanja u Hrvatskoj, svako odstupanje od kolektiva nije dobrodošlo. Nogometna reprezentacija dignuta je na razinu državne svetinje pa je malo razumijevanja za one koji se ne vide dijelom masovnog delirija. Oni koji pokušavaju upozoriti da su siromasi koji kopaju po kontejnerima ovih dana samo navukli „kockaste“ majice koje su, također, našli u kontejnerima  – ušutkava se na društvenim mrežama, a često im se lijepe etikete „Jugoslavena“, „sinova jugooficira“ ili „onih koji mrze Hrvatsku“. Kažu, slavi se, a za crnilo uvijek ima vremena. Iako i sami reprezentativci, miljama daleko od života prosječnih građana, u svojim izjavama nesvjesno upozoravaju na katastrofalno stanje u državi, nudeći svoje pobjede kao kompenzaciju za brige i siromaštvo na koje su oni već davno zaboravili.

foto: Kolinda Grabar-Kitarvić/Facebook

Pobjeda nad Rusima je pobjeda nad Srbijom

Navijanje je omotano celofanom nacionalizma, reći će sociolozi. No celofan je deblji ako su u pitanju Hrvatska i Srbija. Jer poseban moment u hrvatskoj nogometnoj priči su huškačke objave srpskih tabloida koji su ovih dana vrlo klikani u Hrvatskoj. Sramotni naslovi mržnje prema Hrvatima, ali i Srbima koji su otvoreno poduprli hrvatsku reprezentaciju, isprva su praćeni s podsmijehom. Potom su prihvaćeni kao relevantan indikator raspoloženja srbijanske javnosti prema Hrvatima i njihovoj reprezentaciji. S obzirom da se Srbiju i danas u Hrvatskoj doživljava kao neiskrenog susjeda, pažljivo su se pratile i ankete snimane s druge strane o navijačkim preferencijama srbijanskih građana. Vatru na ulje dolio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvoreno navijajući za Rusiju, a ne za prve susjede. Pa i ne čudi da se pobjeda nad Rusijom slavila kao i pobjeda nad Srbijom.

Koliko plavoga stane u crno?

„Hrvati igraju u crnim dresovima i to je dokaz njihovog ustaštva”, teza je koju su lansirali već spomenuti tabloidi, a na koju su se bespotrebno zakačili hrvatski mediji i dobar dio ratnika društvenih mreža. Opravdanja za „crnilo“, tražila su se u dizajnerima Nikea koji su ih „baš tako moderne i elegantne zamislili“ i pravu na modni izričaj. U žučnim raspravama u koje su se uključili komentatori i ozbiljni analitičari potpuno se zanemario argument da „crnilo“ kada predstavlja državnu momčad nadilazi modni izbor i da možda nije sretan izbor za Hrvatsku. No ove rasprave bile su sasvim jalove i pomalo nevjerojatne, jer je Hrvatska na teren istrčavala u crno-plavim dresovima. „Kockastima“, dakako.

Kolinda Grabar-Kitarović u VIP loži u Sočiju

O korupciji ćemo sutra

Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije (Transparency International) 2017. Hrvatska je na 57. mjestu. Sasvim sigurno značajan dio tog problema čini i nogomet koji je bivši ministar sporta Željko Jovanović nazvao močvarom koju treba isušiti, a u koju se slijevaju deseci milijuna javnih kuna godišnje.

No koliko je Hrvatima korupcija postala stil života govori i priča oko reprezentativca Luke Modrića o čijoj tragičnoj ratnoj priči u kojoj mu je ubijen djed, prognaničkoj prošlosti i skromnom porijeklu ovih dana intenzivno piše. Podsjetimo, protiv Modrića je podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza tijekom suđenja odbjeglom nogometnom moćniku Zdravku Mamiću. Modrić je tijekom suđenja promijenio iskaz u Mamićevu korist, jer ključnih detalja više se nije sjećao pa su društvene mreže preplavili memovi koji izruguju nogometaševu amneziju.

Nekadašnji nogometni gazda pred zatvorom je pobjegao u Međugorje u Bosni Hercegovini gdje se prepustio molitvi i duhovnoj objavi, a Modrić se iz Rusije vraća s oprostom grijeha, barem što se hrvatske javnosti tiče. „Za sve je kriv Mamić, pustite Luku na miru i vi biste zaštitili čovjeka koji vam je pomogao da stanete na noge i zaradite prve milijune“, reći će jedan komentator na društvenim mrežama. Uz odobravanje mnogih.

Do daljnjega bez pravila

Za očekivati je da će nogometna groznica jenjati krajem idućeg tjedna, nakon što se u ponedjeljak reprezentativci vrate u Zagreb koji im sprema veleban doček. Primit će odlikovanja koja im je pripremila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i odraditi medijske obveze. Do tada je izvanredno stanje sasvim prihvaćeno pa čak i dobrodošlo. Od skraćenog radnog vremena zbog utakmica, preko navijača koji zatvaraju gradske prometnice nakon pobjede i domaćih životinja obojanih u „kockice“, do populističkih navijačkih epizoda šefice države ili okretanja praseta na ražnju dvadesetak metara od glavnog zagrebačkog trga. Sve je dopušteno.

Za to vrijeme nogometni moćnici razmišljaju o milijunima dolara koje će s Prvenstva donijeti u Hrvatsku. Istovremeno političari već najavljuju gradnju velebnog nogometnog stadiona od nekoliko stotina milijuna kuna, a koji će biti dostojan nogometne velesile i „Dalićevih vitezova“. Dakako, iz džepova građana koji danas viču: „Dajte nam igara, a o kruhu ćemo misliti sutra“. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle)

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP