Prati nas

Mozaik

Moramo li šutjeti o problemima dok traje navijačka euforija?

‘Ne želimo slušati loše vijesti, dobro nam ide, ne kvarite nam sve!’ poruka je to koju ovih dana šalju hrvatski navijači onima koji nisu ljubitelji nogometa i onima kojima su navijačku radost zagušili egzistencijalni problemi.

Objavljeno

|

Atmosfera iz Zagreba (screenshot: Slobodna Europa/Youtube)

Hrvatsko nogometno ludilo je na vrhuncu. Potpora građana reprezentaciji je neupitna. Nogometnu idilu tek kvare oni koji ukazuju na probleme; u državi ili nogometu. Ili jednostavno ne vole nogomet i usude se to reći, piše Deutsche Welle.

„Ne želimo slušati loše vijesti, dobro nam ide, ne kvarite nam sve!” poruka je to koju ovih dana šalju hrvatski navijači onima koji nisu ljubitelji nogometa i onima kojima su navijačku radost zagušili egzistencijalni problemi. Ako niste skloni konfliktima, nenavijačko raspoloženje bolje je zadržati „unutar svoja četiri zida“, ma koliko se na svoj nenavijački način radovali uspjehu hrvatskih sportaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Jer, ni nogometno slavlje ne može proći bez traženja unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Stoga je Deutsche Welle izdvojio nekoliko činjenica o kojima ovih dana nije popularno govoriti.


Neka pati koga smeta!

Naime, kako to već biva u trenucima nacionalnog slavlja ili žalovanja u Hrvatskoj, svako odstupanje od kolektiva nije dobrodošlo. Nogometna reprezentacija dignuta je na razinu državne svetinje pa je malo razumijevanja za one koji se ne vide dijelom masovnog delirija. Oni koji pokušavaju upozoriti da su siromasi koji kopaju po kontejnerima ovih dana samo navukli „kockaste“ majice koje su, također, našli u kontejnerima  – ušutkava se na društvenim mrežama, a često im se lijepe etikete „Jugoslavena“, „sinova jugooficira“ ili „onih koji mrze Hrvatsku“. Kažu, slavi se, a za crnilo uvijek ima vremena. Iako i sami reprezentativci, miljama daleko od života prosječnih građana, u svojim izjavama nesvjesno upozoravaju na katastrofalno stanje u državi, nudeći svoje pobjede kao kompenzaciju za brige i siromaštvo na koje su oni već davno zaboravili.

foto: Kolinda Grabar-Kitarvić/Facebook

Pobjeda nad Rusima je pobjeda nad Srbijom

Navijanje je omotano celofanom nacionalizma, reći će sociolozi. No celofan je deblji ako su u pitanju Hrvatska i Srbija. Jer poseban moment u hrvatskoj nogometnoj priči su huškačke objave srpskih tabloida koji su ovih dana vrlo klikani u Hrvatskoj. Sramotni naslovi mržnje prema Hrvatima, ali i Srbima koji su otvoreno poduprli hrvatsku reprezentaciju, isprva su praćeni s podsmijehom. Potom su prihvaćeni kao relevantan indikator raspoloženja srbijanske javnosti prema Hrvatima i njihovoj reprezentaciji. S obzirom da se Srbiju i danas u Hrvatskoj doživljava kao neiskrenog susjeda, pažljivo su se pratile i ankete snimane s druge strane o navijačkim preferencijama srbijanskih građana. Vatru na ulje dolio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvoreno navijajući za Rusiju, a ne za prve susjede. Pa i ne čudi da se pobjeda nad Rusijom slavila kao i pobjeda nad Srbijom.

Koliko plavoga stane u crno?

„Hrvati igraju u crnim dresovima i to je dokaz njihovog ustaštva”, teza je koju su lansirali već spomenuti tabloidi, a na koju su se bespotrebno zakačili hrvatski mediji i dobar dio ratnika društvenih mreža. Opravdanja za „crnilo“, tražila su se u dizajnerima Nikea koji su ih „baš tako moderne i elegantne zamislili“ i pravu na modni izričaj. U žučnim raspravama u koje su se uključili komentatori i ozbiljni analitičari potpuno se zanemario argument da „crnilo“ kada predstavlja državnu momčad nadilazi modni izbor i da možda nije sretan izbor za Hrvatsku. No ove rasprave bile su sasvim jalove i pomalo nevjerojatne, jer je Hrvatska na teren istrčavala u crno-plavim dresovima. „Kockastima“, dakako.

Kolinda Grabar-Kitarović u VIP loži u Sočiju

O korupciji ćemo sutra

Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije (Transparency International) 2017. Hrvatska je na 57. mjestu. Sasvim sigurno značajan dio tog problema čini i nogomet koji je bivši ministar sporta Željko Jovanović nazvao močvarom koju treba isušiti, a u koju se slijevaju deseci milijuna javnih kuna godišnje.

No koliko je Hrvatima korupcija postala stil života govori i priča oko reprezentativca Luke Modrića o čijoj tragičnoj ratnoj priči u kojoj mu je ubijen djed, prognaničkoj prošlosti i skromnom porijeklu ovih dana intenzivno piše. Podsjetimo, protiv Modrića je podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza tijekom suđenja odbjeglom nogometnom moćniku Zdravku Mamiću. Modrić je tijekom suđenja promijenio iskaz u Mamićevu korist, jer ključnih detalja više se nije sjećao pa su društvene mreže preplavili memovi koji izruguju nogometaševu amneziju.

Nekadašnji nogometni gazda pred zatvorom je pobjegao u Međugorje u Bosni Hercegovini gdje se prepustio molitvi i duhovnoj objavi, a Modrić se iz Rusije vraća s oprostom grijeha, barem što se hrvatske javnosti tiče. „Za sve je kriv Mamić, pustite Luku na miru i vi biste zaštitili čovjeka koji vam je pomogao da stanete na noge i zaradite prve milijune“, reći će jedan komentator na društvenim mrežama. Uz odobravanje mnogih.

Do daljnjega bez pravila

Za očekivati je da će nogometna groznica jenjati krajem idućeg tjedna, nakon što se u ponedjeljak reprezentativci vrate u Zagreb koji im sprema veleban doček. Primit će odlikovanja koja im je pripremila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i odraditi medijske obveze. Do tada je izvanredno stanje sasvim prihvaćeno pa čak i dobrodošlo. Od skraćenog radnog vremena zbog utakmica, preko navijača koji zatvaraju gradske prometnice nakon pobjede i domaćih životinja obojanih u „kockice“, do populističkih navijačkih epizoda šefice države ili okretanja praseta na ražnju dvadesetak metara od glavnog zagrebačkog trga. Sve je dopušteno.

Za to vrijeme nogometni moćnici razmišljaju o milijunima dolara koje će s Prvenstva donijeti u Hrvatsku. Istovremeno političari već najavljuju gradnju velebnog nogometnog stadiona od nekoliko stotina milijuna kuna, a koji će biti dostojan nogometne velesile i „Dalićevih vitezova“. Dakako, iz džepova građana koji danas viču: „Dajte nam igara, a o kruhu ćemo misliti sutra“. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle)

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP