Čuvanje staraca u Italiji
foto: Pixabay

Palijativna sedacija: Kako smrtno bolesnima olakšati muke?

Autor: • 17. 07. 2018. • Kolaž, Zdravlje497 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Konačni stadij terminalne bolesti je težak i bolan. Liječnici imaju načina kako bolesniku olakšati bolove a de pritom ne izgubi njegova lucidnost, no za mnoge je ta agonija previše, piše Daily Mail. To je razlog zašto je diljem svijeta u porastu kontroverzni pokret koji poziva na legalizaciju asistiranog samoubojstva čime bi se bolesnikov život završio i prije prirodnog kraja.

No dok traje debata o etičnosti takvog postupka, liječnici u 50 američkih država pribjegavaju terapiji koja često ima vrlo sličan učinak. Taj tretman poznat pod imenom „palijativna sedacija“ pri čemu se smrtno bolesnim pacijentima daju lijekovi od kojih ovi gube svijest nakon čega obično ubrzo umiru ili ostaju u komi do prirodne smrti. No ima li zapravo razlike između asistiranog samoubojstva i palijativne sedacije?



U palijativnoj sedaciji pacijentu se daje dovoljna količina lijeka da on izgubi svijest. Cilj je olakšati mu muke i bolove, iako su vrlo česti slučajevi da se pacijenti nikada ne probude. Neki to povezuju s asistiranim samoubojstvom prilikom kojega doktor svjesno i namjerno propisuje ili daje smrtonosnu dozu lijeka pacijentu kojemu je ostalo najviše šest mjeseci života. Tako asistirano samoubojstvo trenutno je legalno u samo sedam država SAD-a: Kaliforniji, Koloradu, Havajima, Montani, Oregonu, Vermontu i Washingtonu.

Religijski aktivisti su protiv

No takvom zakomu se snažno protive religijske grupe kao i neki profesionalci koji se boje da bi se takva praksa mogla proširiti na invalidne osobe kao i one s kroničnim bolestima. Neki palijativnu sedaciju ne smatraju ništa drugačijom, unatoč tome što je legalna u čak 50 država SAD-a.

“Palijativna sedacija izaziva sumnju jer kad god da nekom dajete snažne sedative, postoji mogućnost da se više ne probudi i da ubrzavate njihovu smrt”, kaže doktor Anthony Back iz Centra za palijativnu skrb Sveučilišta u Washingtonu. “To je jedna od posljednjih stvari o kojoj razgovaramo s pacijentima. Često se radi o odluci donesenoj u posljednji čas i posljednjih dana života, no može pomoći onima koji trpe neizdrživu bol. No to nije isto kao i asistirano samoubojstvo, postoji razlika.”

Nije eutanazija, ali nije ni daleko od nje

Doktor Back pojašnjava da trenutno nema dokaza da palijativna sedacija skraćuje život niti postoji mnogo studija na tu temu. No kaže i kako liječnici mogu postupati tako da se ne čini da pacijentima jednostavno daju sve više i više lijekova. “Postoje načini da se pacijente pregleda, vidi koliko su responzivni i slično”, kaže doktor Back. Osim toga, u Washingtonu gdje radi doktor Back, pacijenti koji žele primiti palijativnu sedaciju, moraju to dva puta verbalno zatražiti od liječnika te potpisati formular te biti u dovoljno dobrom stanju da sami mogu uzeti lijek. “Stručnjaci palijativne skrbi moraju biti sigurni da je pacijent primio adekvatne konzultacije kao i nadgledati čitav proces. Osim toga, o takvim se odlukama raspravlja i unutar obitelji pacijenta koji moraju biti informirani što mogu očekivati.”

Iako liječnici ne mogu biti posve sigurni da je palijativne sedacija doista ublažila pacijentove muke, mogu se voditi jednim pouzdanim markerom. “Ne možemo znati kakvo je nečije unutarnje iskustvo kad je sediran, no pacijenti često imaju retrogradnu amneziju i ne sjećaju se puno toga”, kaže doktor Back. Napominje i da je takva vrsta sedacije namijenjena pacijentima koji trpe toliku bok da više ne mogu podnijeti biti svjesni. “Često se pitam jesmo li poduzeli doista sve da pacijentu olakšamo bol. Neki ljudi smatraju da ih je snašla zaslužena božja kazna u kojim slučajevima preporučujem da popričaju sa svećenikom. Pokušavamo sve što je u našoj moći. No ako smatram da smo potrošili sve opcije, predlažemo pacijentu palijativnu sedaciju te mu omogućujemo da se prije toga pozdravi s obitelji.”

Ključne riječi Sve o temi: , ,


Imate komentar?

Dobronamjerni, argumentirani i pristojni komentari nas vesele. Ostale brišemo. To je naš doprinos higijeni javnog prostora i kulturi komuniciranja.

Povezane teme

Comments are closed.