Prati nas

Zdravlje

Palijativna sedacija: Kako smrtno bolesnima olakšati muke?

‘Odlazak s ovoga svijeta nikada nije lak, no ipak je najteže ako je uslijed neke teške bolesti pacijent u konstantnoj boli i agoniji. Sve više država ozakonjuje tzv. ‘asistirano samoubojstvo”, no čak i u onim zemlje koje to ne dozvoljavaju, postoji ‘palijativna sedacija’.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Čuvanje staraca u Italiji
foto: Pixabay

Konačni stadij terminalne bolesti je težak i bolan. Liječnici imaju načina kako bolesniku olakšati bolove a de pritom ne izgubi njegova lucidnost, no za mnoge je ta agonija previše, piše Daily Mail. To je razlog zašto je diljem svijeta u porastu kontroverzni pokret koji poziva na legalizaciju asistiranog samoubojstva čime bi se bolesnikov život završio i prije prirodnog kraja.

No dok traje debata o etičnosti takvog postupka, liječnici u 50 američkih država pribjegavaju terapiji koja često ima vrlo sličan učinak. Taj tretman poznat pod imenom „palijativna sedacija“ pri čemu se smrtno bolesnim pacijentima daju lijekovi od kojih ovi gube svijest nakon čega obično ubrzo umiru ili ostaju u komi do prirodne smrti. No ima li zapravo razlike između asistiranog samoubojstva i palijativne sedacije?


U palijativnoj sedaciji pacijentu se daje dovoljna količina lijeka da on izgubi svijest. Cilj je olakšati mu muke i bolove, iako su vrlo česti slučajevi da se pacijenti nikada ne probude. Neki to povezuju s asistiranim samoubojstvom prilikom kojega doktor svjesno i namjerno propisuje ili daje smrtonosnu dozu lijeka pacijentu kojemu je ostalo najviše šest mjeseci života. Tako asistirano samoubojstvo trenutno je legalno u samo sedam država SAD-a: Kaliforniji, Koloradu, Havajima, Montani, Oregonu, Vermontu i Washingtonu.

Religijski aktivisti su protiv

No takvom zakomu se snažno protive religijske grupe kao i neki profesionalci koji se boje da bi se takva praksa mogla proširiti na invalidne osobe kao i one s kroničnim bolestima. Neki palijativnu sedaciju ne smatraju ništa drugačijom, unatoč tome što je legalna u čak 50 država SAD-a.

“Palijativna sedacija izaziva sumnju jer kad god da nekom dajete snažne sedative, postoji mogućnost da se više ne probudi i da ubrzavate njihovu smrt”, kaže doktor Anthony Back iz Centra za palijativnu skrb Sveučilišta u Washingtonu. “To je jedna od posljednjih stvari o kojoj razgovaramo s pacijentima. Često se radi o odluci donesenoj u posljednji čas i posljednjih dana života, no može pomoći onima koji trpe neizdrživu bol. No to nije isto kao i asistirano samoubojstvo, postoji razlika.”

Nije eutanazija, ali nije ni daleko od nje

Doktor Back pojašnjava da trenutno nema dokaza da palijativna sedacija skraćuje život niti postoji mnogo studija na tu temu. No kaže i kako liječnici mogu postupati tako da se ne čini da pacijentima jednostavno daju sve više i više lijekova. “Postoje načini da se pacijente pregleda, vidi koliko su responzivni i slično”, kaže doktor Back. Osim toga, u Washingtonu gdje radi doktor Back, pacijenti koji žele primiti palijativnu sedaciju, moraju to dva puta verbalno zatražiti od liječnika te potpisati formular te biti u dovoljno dobrom stanju da sami mogu uzeti lijek. “Stručnjaci palijativne skrbi moraju biti sigurni da je pacijent primio adekvatne konzultacije kao i nadgledati čitav proces. Osim toga, o takvim se odlukama raspravlja i unutar obitelji pacijenta koji moraju biti informirani što mogu očekivati.”

Iako liječnici ne mogu biti posve sigurni da je palijativne sedacija doista ublažila pacijentove muke, mogu se voditi jednim pouzdanim markerom. “Ne možemo znati kakvo je nečije unutarnje iskustvo kad je sediran, no pacijenti često imaju retrogradnu amneziju i ne sjećaju se puno toga”, kaže doktor Back. Napominje i da je takva vrsta sedacije namijenjena pacijentima koji trpe toliku bok da više ne mogu podnijeti biti svjesni. “Često se pitam jesmo li poduzeli doista sve da pacijentu olakšamo bol. Neki ljudi smatraju da ih je snašla zaslužena božja kazna u kojim slučajevima preporučujem da popričaju sa svećenikom. Pokušavamo sve što je u našoj moći. No ako smatram da smo potrošili sve opcije, predlažemo pacijentu palijativnu sedaciju te mu omogućujemo da se prije toga pozdravi s obitelji.”

.

Zdravlje

Putin tvrdi da ima cjepivo, no o njemu se ne zna gotovo ništa. A gdje su ostali?

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), trenutno u svijetu postoji 26 potencijalnih kandidata za proizvodnju cjepiva koja se klinički testiraju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Rusija je objavila da ima cjepivo protiv koronavirusa. To bi bila dobra vijest kada ne bi postojale osnovane sumnje da se prije svega radi o želji za prestižem, piše Deutsche Welle. Trenutno ovako stoje stvari sa cjepivima, uključujući i ovo rusko:

Tri vrste cjepiva

U biti postoje tri različite vrste cjepiva, ovisno o aktivnom sastojku koji sadrže: vektor cjepivo, inaktivirano ili mrtvo cjepivo i genetsko cjepivo – od kojih se trenutno koriste i proizvode samo prve dvije vrste.


Inaktivirano ili mrtvo cjepivo: sadrži neaktivne viruse ili njegove odabrane bjelančevine. Ta metoda se koristi za mnoga cjepiva, na primjer protiv hepatitisa B ili gripe.

Vektor cjepivo: virus SARS-CoV-2 se ugrađuje u poznate, bezopasne viruse. Na primjer: u cjepivo protiv ebole ili Denga groznice.

Genetsko cjepivo: zasniva se na odabranim genima virusa koji navode organizam na proizvodnju bezopasnih virusnih bjelančevina, koji potom pokreću imunosnu reakciju. Taj genetski aktivni sastojak može se brzo proizvesti, ali ta vrsta cjepiva još ne postoji protiv bilo koje bolesti.

Šest kandidata

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), trenutno u svijetu postoji 26 potencijalnih kandidata za proizvodnju cjepiva koja se klinički testiraju. U pretkliničkoj fazi ispitivanja i dalje se nalaze 139 aktivnih sastojaka.

SZO priznaje trenutno šest kandidata koji se nalaze u završnoj, trećoj fazi razvoja cjepiva. Države i firme koje su u to uključene su:

  • AstraZeneca i Sveučilište Oxford – kandidat iz Velike Britanije, radi se o vektor cjepivu
  • Sinovac s jednim i Sinopharm s dva kandidata iz Kine, radi se o tri različite varijante mrtvog cjepiva
  • BionTech iz Njemačke, Fosun iz Kine i Pfizer iz SAD-a rade zajednički na genetskoj varijanti.
  • Moderna i NIAID – kandidat iz SAD-ae, radi se o genetskom cjepivu

Put i prečice do cjepiva

Prije nego što se neko cjepivo odobri za masovnu proizvodnju, aktivna supstanca u njemu mora biti dovoljno ispitana. Cjepivo se prvo testira na životinjama. Potom se u tri faze testira na ljudima.

U prvoj fazi se testira podnošljivost na malom broj ispitanika. U drugoj fazi se ispituje pojavljuje li se kod ljudi imunološki odgovor i kako treba dozirati aktivni sastojak. Tek u posljednjoj fazi razvoja cjepivo se testira na nekoliko tisuća ljudi da bi se provjerila pouzdanost zaštite. Taj međunarodno utvrđeni put do cjepiva obično traje godinama, čak i čitavo desetljeće.

No postoji mogućnost da se proces ubrza i to na dva načina: tako što se koriste aktivni sastojci koji već postoje – koje dakle ne treba prvo istraživati. Drugi način je da se faze testiranja na ljudima ne vrše linearno jedna za drugom – već paralelno.

U svakom slučaju, međunarodna znanstvena zajednica očekuje da se rezultati istraživanja i testiranja na putu do novog cjepiva objave – kako bi se mogli provjeriti.

Ruski Sputnik-V

Rusija je 11. kolovoza odobrila prvo cjepivo protiv koronavirusa za široku upotrebu. Nazvano je Sputnik-V, po pionirskom uspjehu SSSR-a u Svemiru 1957. Cjepivo je proizvod istraživačkog centra Gamaleja iz Moskve.

Rusija je u međunarodnoj bazi podataka u proljeće registrirala kliničku studiju sa cjepivom Gam-Covid-Vac Lio. Zato se zna da se radi o vektor cjepivu zasnovanom na adenovirusu. Za razliku od vektorskih projekata drugih zemalja, ovo cjepivo djeluje s dva vektora, tako da ga je potrebno primiti dva puta.

Ruski znanstvenici opravdavaju kratko vrijeme razvoja cjepiva činjenicom da je aktivni sastojak već razvijen za upotrebu protiv drugih koronavirusa i da su prva ispitivanja izvedena brže nego kod zapadnih firmi, koje prvo moraju pronaći osobe za testiranje. Rusko cjepivo je prethodno testirano na vojnicima, što je potvrdilo i rusko Ministarstvo obrane, javlja DW.

Međutim, nadležne ruske vlasti još uvijek nisu objavile ništa o konkretnom načinu djelovanja cjepiva, zbog čega je vijest o odobravanju cjepiva naišla na skepsu i kritike dobrog dijela međunarodne znanstvene zajednice.

Nadležne institucije za cjepiva i lijekove u EU-u i SAD-u smatraju da Rusija nije završila treću fazu testiranja, već da je ona zapravo tek počela time što je odobrena i zbog toga cjepivo ne smatraju gotovim proizvodom.

Njemačka i SAD suzdržani, Izrael otvoren za rusko cjepivo

Tako je Klaus Cichutek, predsjednik u Njemačkoj nadležnog instituta “Paul Ehrlich” (PEI), rekao da ruski razvoj cjepiva ima nedostataka: “Moraju se prikupiti statistički značajni podaci o sigurnosti i efikasnosti. Čini se da se to nije bio slučaj s ovim cjepivom.”

Cichutek je također rekao da, unatoč suradnji s ruskim vlastima, PEI nije prije jučerašnjeg odobrenja čuo da se s razvojem cjepiva tako daleko odmaklo. To iznenadno odobrenje “ne povećava povjerenje u nadležne ruske vlasti2, rekao je predsjednik instituta PEI.

Upozorenja o ruskom cjepivu stigla su i iz Sjedinjenih Država. “Tvrdnja da se ima cjepivo koje se može široko koristiti – prije masovnog testiranja – u najboljem slučaju je problematična”, rekao je Anthony Fauci, poznati vrhunski stručnjak za zarazne bolesti u SAD-u.

Izrael je, međutim, pokazao zanimanje za rusko cjepivo. Izraelski ministar zdravstva Juli Edelstein rekao je da je vecć bilo razgovora s Rusima oko eventualne nabavke. “Ako budemo uvjereni da je to ozbiljan proizvod, pokušat ćemo započeti pregovore”, rekao je Edelstein, ali je dodao da nikome ne želi stvarati iluzije: “Cjepivo neće stići sutra.”

Covaxin – made in India

Rusija nije jedina zemlja koja koristi prečice kako bi što prije došla do cjepiva i možda je baš zbog najave Indije da će 15. kolovoza pustiti na tržište svoje cjepivo ubrzala proces odobrenja. Indija naime ima namjeru odobriti svoje cjepivo na državni praznik kojim obilježava 73 godine neovisnosti.

Mrtvo cjepivo Covaxin razvio je poznati proizvođač Bharat Biotech, Hiderabad, zajedno s Indijskim vijećem za medicinska istraživanja (ICMR) i Nacionalnim institutom za virusologiju (NIV) u Puni. ICMR je vodeća organizacija u Indiji za biomedicinska istraživanja. Financira je indijska vlada. Deaktivirane čestice virusa SARS-CoV-2, na kojem se zasniva cjepivo, izolirane su na Nacionalnom institutu za virusologiju – dakle sve u vezi s tim cjepivom proizvedeno je i obavljeno u Indiji.

Brazil – tamo se testiraju zapadne i kineske vakcine

Za razliku od ruskog i indijskog cjepiva, ostali kandidati se, prema službeno utvrđenim standardima, nalaze u trećoj fazi testiranja – koja se obavlja u Brazilu. Masovna testiranja se, osim toga, rade i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i u Bangladešu.

Pored firme BionTech, druga njemačka firma koja je u utrci za cjepivo je CureVac. Ta firma se sprema izaći na burzu, tako prikupiti novac za treću fazu testiranja, pa efikasnost svog genetskog cjepiva također prvo testirati u Brazilu. S tim bi se trebalo početi u rujnu ili listopadu.

Nitko od kandidata po međunarodnim standardima nije priopćio kada očekuje odobrenje svog proizvoda za masovnu upotrebu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP