Prati nas

Mozaik

Zašto se osjećamo mlađima ili starijima nego doista jesmo?

Razne studije pokazale su da vaša subjektivna dob ima velik učinak i na zdravlje, uključujući i rizik od smrti. Na neki doista stvaran način, mi smo stvarno stari onoliko koliko se osjećamo starima. S obzirom na navedeno, mnogi znanstvenici nastoje otkriti psihološke, biološke i društvene faktore koji oblikuju individualno iskustvo starenja i ustanoviti kako nam to može pomoći da živimo dulje i zdravije.

Objavljeno

|

Zabava za stariju ženu. Zabava za starije muškarce
foto: BigStock

Zamislite da imate rodni list na kojem piše da imate onoliko godina kako se osjećate? Koliko biste tad bili stari? Baš kao i vaša težina ili broj cipela, broj godina koji je prošao otkako ste došli na ovaj svijet jedna je od nepromjenjivih činjenica. No svakodnevni život nas uči da ne doživljavamo svi jednako starenje pa se mnogi ludi osjećaju starije ili mlađe od onoga što stvarno jesu.

Znanstvenike ova tema već dugo intrigira. Ustanovili su da je “subjektivna dob” ključna u razumijevanju zašto se neki ljudi osjećaju bolje a neki lošije kad imaju određeni broj godina. “Ako se osjećate mnogo mlađe od svoje kronološke dobi, to može značajno utjecati na vaše svakodnevne odluke2, kaže Brian Nosek sa Sveučilišta Virginia, a piše BBC.



No priča ne završava na tome. Razne studije pokazale su da vaša subjektivna dob ima velik učinak i na zdravlje, uključujući i rizik od smrti. Na neki doista stvaran način, mi smo stvarno stari onoliko koliko se osjećamo starima. S obzirom na navedeno, mnogi znanstvenici nastoje otkriti psihološke, biološke i društvene faktore koji oblikuju individualno iskustvo starenja i ustanoviti kako nam to može pomoći da živimo dulje i zdravije.

Subjektivna mladost ne znači nezrelost

Novo shvaćanje starenja i nije tako novo, već staro nekoliko desetljeća. Neke studije o jazu između kronološke i subjektivne dobi provodile su se i u 70-im i 80-im godinama. Taj početni interes za temu u međuvremenu se pretvorio u pravu poplavu. Svi sila novijih studija u proteklih desetak godina istražila je psihološki potencijal i posljedice te diskrepancije.

Jedan od najzanimljivijih pravaca istraživanja želio je otkriti kako subjektivna dob utječe na našu osobnost. Sada je uglavnom prihvaćeno da ljudi s godinama postaju osjetljiviji, manje ekstrovertirani i manje otvoreni za nova iskustva. Sve su to osobne promjene manje prisutne kod osoba “mladih u duši”, a više kod onih koji se osjećaju starije.

Zanimljivo, subjektivno mlađi ljudi također s vremenom postaju svjesniji sebe i manje neurotični, odnosno dobivaju i one pozitivne karakteristike koje dolaze s godinama. Tako se čini da stječu i mudrost koja dolazi sa starenjem, no ne po cijenu mladenačke energije. Može se zaključiti da nas subjektivna mladost ipak ne ostavlja zamrznute u stanju stalne nezrelosti. Ako se osjećate mlađima nego što doista jeste, prijeti vam i manji rizik od depresije i demencije, kao i općenito bolje fizičko zdravlje te manja mogućnost da završite na bolničkom liječenju.

Depresija nas čini starijima

Yannick Stephan sa Sveučilišta Montpellier usporedio je rezultate tri longitudinalne studije koje su zajedno pratile više od 17.000 osoba srednje i starije dobi. Većina ispitanih osjećala se oko osam godina mlađe od svoje stvarne dobi. No neki su osjećali da su ostarjeli i posljedice su bile prilično ozbiljne. Ako se osjećate starijima između 8 i 13 godina, prijeti vam 18-25 posto veći rizik od smrti čak i kad isključite ostale demografske faktore poput obrazovanja, rase ili bračnog statusa.

Mnogo je razloga zašto subjektivna dob govori puno o sveukupnom zdravlju. To je možda rezultat i tih pratećih osobnih promjena jer uz nižu subjektivnu dob dolazi i širi spektar aktivnosti kojima se ljudi bave (putovanje, učenje novih jezika, sport…).

No mehanizam koji povezuje zdravstvenu i mentalnu dobrobit sa subjektivnom dobi zasigurno funkcionira u oba smjera. Ako ste depresivni, zaboravni i fizički osjetljivi, vjerojatno ćete se osjećati starije. Rezultat može biti začarani krug s psihološkim i fiziološkim faktorima koji oba pridonose višoj subjektivnoj dobi i lošijem zdravlju, zbog čega se onda možemo osjećati još starijima i još ranjivijima.

Subjektivna dob nije manje važna od kronološke

Analiza doktora Stephana, objavljena u časopisu Psychosomatic Medicine, najveća je studija utjecaja subjektivne dobi na smrtnost. Ukratko, zaključak studije glasi da je utjecaj subjektivne dobi isti ili čak značajniji od kronološke. Ili drugim riječima: vaša subjektivna dob može bolje predvidjeti vaše zdravlje nego datum vašeg rođenja. Imajući to na umu, mnogi znanstvenici pokušavaju dokučiti kad to točno naše tijelo i naš um počinju godina doživljavati drugačije? I zašto se to događa?

Profesor Nosek je u suradnji s Nicole Lindner sa Sveučilišta Virginija, ustanovio da se diskrepancija između kronološke i subjektivne dobi razvija kroz duži vremenski period. Kao što je i za očekivati, većina djece osjeća se onoliko staro koliko doista i jesu stara. No oko 25. godine razlike počinju biti zamjetne. Oko 70 posto 30-godišnjaka osjeća se mlađima nego doista jesu. Nakon toga taj nesklad samo raste. Lindner i Nosek su također izmjerili „željenu dob“ svojih ispitanika te nakon toga zaključili da nam se naša životna iskustva kroz život čine sve boljima i boljima, jedino što nam se čini da se odvijaju nešto sporijim ritmom.

Neki psiholozi spekuliraju da je niža subjektivna dob zapravo vrsta obrambenog mehanizma, način na koji se branimo od dobno uvjetovanih stereotipa. Takvog je mišljenja Anna Kornadt sa Sveučilišta Bielefeld u Njemačkoj. Njezina studija razmatra ideju da je osjećaj subjektivne dobi različit s obzirom na kontekst, pa se tako u radnoj okolini osjećano na jedan, a u osobnim odnosima na drugi način. Također, ustanovila je da je subjektivna dob to niža što se osoba nalazi u okolini koja više podržava dobne stereotipe. Na primjer, kad netko vjeruje da “ima 65 godina ali se osjeća kao da mu je 50” to bi moglo značiti da je manje zabrinut za svoju efikasnost na poslu i da optimističnije gleda na svoju budućnost.

Uloga subjektivne dobi mogla bi biti upravo to  – da nas obrani od negativnog stava društva prema starijoj dobi. Time se mogu objasniti i pozitivni utjecaji niže subjektivne dobi na zdravlje. No unatoč svim prednostima, znanstvenici tek sad počinju uočavati sve potencijalne implikacije niže subjektivne dobi i moć koju ona nosi sa sobom.

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati