Prati nas

Mozaik

Nacionalna žalost: Jesmo li pretjerali i zašto nam je potrebna?

Otvoreno ostaje pitanje normiranja kolektivnog žalovanja i pronalaženja granica dobrog ukusa u njemu, posebice u svjetlu društvenih mreža i medija koji nas mogu pogurnuti i na rub kolektivne histerije.

Objavljeno

|

Split se oprašta od Olivera Dragojevića

Hrvatski građani ponovno su ujedinjeni, ovoga puta u tuzi. U samo nekoliko dana, svjedočili smo enormnom nacionalnom veselju i golemom nacionalnom žalovanju. I u slučaju uspjeha nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i u slučaju odlaska velikana popularne kulture Olivera Dragojevića, te emocije su bile iskrene, ali do sada neviđene u novijoj hrvatskoj povijesti. Nakon njih, postavlja se pitanje: što dalje, kako komemorirati neke druge smrti?

Višednevno žalovanje za Oliverom Dragojevićem potaknulo je brojne rasprave o primjerenosti reakcije javnosti i nagađanja o njenim razlozima. „Ne znamo kako ćemo dalje živjeti“, kazao je jedan Velolučanin kolegi reporteru. „S Oliverom je umrla Dalmacija“, pretjerano je reagirala jedna Splićanka. Obuzeti kolektivnom emocijom i novinari najvećih televizijskih kuća ponavljali su kako su se brojne osobe iz javnog života upisale u Knjigu žalbe(!) nakon službene komemoracije.



Zaboravili ste na egzistencijalne probleme

I brojni intelektualci na društvenim mrežama podijelili su svoja mišljenja. Neki su tvrdili da je riječ o svojevrsnoj nacionalnoj ognjici i emocionalnom pražnjenju, kreiranju nove euforije u kojoj ćemo energiju defokusirati s ružne svakodnevice. Potvrdu svoga stava vidjeli su u proglašenju dosad nepoznatog Dana nacionalne sućuti kao i u obilatom sudjelovanju političara, državnog vrha pa čak i topovnjača Ratne mornarice u ritualnom ispraćanju preminulog pjevača.

Drugi nisu vidjeli problem, navodeći da je riječ o normalnoj reakciji društva koje ima tako malo neuprljanih heroja poput Olivera koji nije nikada zagazio u politiku na bilo koji način. Čak i ovakav bijeg od egzistencijalnih problema, kazali su, blagotvoran je. Na koncu, zašto ne sudjelovati u nečemu tako spektakularnom kao što je bio ispraćaj omiljenog pjevača? Oliver to možda i nije želio, no nadrealno lijepe scene morskog odlaska govore puno o dojmu koji je ostavio na narod.

Pogreb je za žive

Pogreb je, ne zaboravimo, uvijek predstava za žive koja je, zahvaljujući društvenim mrežama, proširena i na virtualnu stvarnost. Prema objašnjenju sociologa Michaela Brennana sa Sveučilišta Hope u Liverpoolu, oplakivanjem zvijezda oplakujemo i sebe. „Obožavatelji žaluju, ne samo zbog smrti slavne osobe, već oplakuju i neke aspekte vlastitog života koje su povezali s preminulom zvijezdom.“ To može biti naša mladost, romantična veza ili djetinjstvo.

Smrt velikog pjevača, a s kojim smo u virtualnom doticaju bili svakodnevno, češće nego s nekim rođacima, podsjeća nas i na vlastitu smrtnost. Jer, kada je riječ o bolesti ili nesreći, novac, slava i moć ne igraju preveliku ulogu. Smrt će nas dotaći sve, prije ili kasnije.

Otvoreno ostaje pitanje normiranja kolektivnog žalovanja i pronalaženja granica dobrog ukusa u njemu, posebice u svjetlu društvenih mreža i medija koji nas mogu pogurnuti i na rub kolektivne histerije. Ako ste više suza prolili gledajući televizijski prijenos pogreba glumice koju znate tek kao lik iz sapunica, nego nad lijesom bake koja vas je odgojila, vrijeme je za veliki upitnik. Za kim i čim zapravo plačete?

 

.

Mozaik

Do kad žene smiju živjeti?

Umjetnica je, zamislite, poručila ženama da i nakon šezdesete imaju pravo na seksualnost, umjesto da život svedu na štrikanje, ugađanje obitelji i čekanje smrti. Kakva šokantna teza! Nažalost, upravo su je zbog toga izvrijeđale zrele žene i poneki muškarac u godinama.

Objavljeno

|

Imam više od pedeset godina pa sam vas htjela pitati – do kad smijem živjeti? Ono, dobro se osjećam, zdrava sam, situirana, pa sam vas htjela zamoliti da me ostavite na životu još malo. Ako vam to neće smetati, naravno. Jer ako će vam smetati, onda ništa. Što se može.

Naime, žene iznad pedeset iz nekog razloga ne smiju sve ono što su smjele s, recimo, 35 ili 49. Pa zato pitam: Smijem li još malo živjeti? Čini vam se neobično ovo moje pitanje? Da pojasnim…



Na netom završenom Eurosongu je nastupila Madonna kojoj je već – pazite sad da od šoka ne padnete u nesvijest! – 60 godina! Društvenim mrežama su se prolili komentari tipa “Ajde bakice, odi doma, pusti mlađima da pjevaju!”, “Što ti s toliko godina imaš tu još raditi?”, “Madonna je jadna pukla i umjesto da uživa u penziji ona pjeva i nastupa!”

Madonna je baba…

Madonnu ste nazvali bakom? Zbilja? Zatvorite sad oči i zamislite svoju baku? Liči li na Madonnu? Nisam ni mislila.

Kao što svi znamo, Madonna je najveća od najvećih, pop kraljica i sve druge (i SVI drugi) da se još jednom rode, neće joj biti ni do koljena. Svih granica koje je Madonna za nas probila nismo niti svjesni. Njoj odavno više ne treba ni slave ni novca, nego pjeva i nastupa… pa zato što to voli, pretpostavljam.

… ali Jagger se super drži!

Kad je nedavno objavljen video Micka Jaggera kako vježba za nastup samo par tjedana nakon operacije srca, nije bilo baš puno onih koji su se pitali zašto ovaj još uvijek nastupa jer – hej, to je Mick Jagger i svi mu se dive koliko je još energije u njemu.

A Madonna? E ona bi morala doma štrikati jer nije primjereno da žena od 60 godina pjeva i nastupa. No imamo mi i svoju Madonnu.

A tek Vlasta!

Naša konceptualna umjetnica Vlasta Delimar koja je, baš kao i Madonna, svojim stavovima o životu i seksu oduvijek skandalizirala javnost, i ovaj put je učinila nešto posve “nezamislivo, suludo i bolesno”. Ona je, zamislite, iznijela tezu da i žene iznad 60 godina i dalje smiju imati seksualni život i doživljavati orgazam. Kakva šokantna teza! Nažalost, upravo su je zbog toga izvrijeđale zrele žene i poneki muškarac u godinama.

Jer svi znamo da žene nakon neke godine trebaju postati biljke, doma štrikati, peći kolače i čekati smrt. I što je najvažnije, ni u kojem slučaju ne smiju niti pomišljati na seks.

Jer seks je, kao što nas društvo konstantno podsjeća, rezervirano samo za mlade, lijepe i zdrave ljude. A kad pređeš neku godinu, možda pedesetu ili šezdesetu, seksualni nagon ti se naglo gasi, spolni organ ti kirurški odstrane, a kad ti netko spomene “obrađivanje vrta” jedino na što ti smiješ pomisliti su krizanteme.

Ne, stvarno – do kad žena smije imati seksualne odnose? O kome ovisi odgovor na ovo pitanje? Možda o mišljenju svih drugih osim te žene same i njezinog ljubavnika?

Zato sam postavila ono pitanje na početku: do kad smijem živjeti? Do kad smijem pjevati, plesati, oblačiti se kako želim, zaljubiti se, osjećati se poželjno?

Svakako mi javite do kad smijem živjeti, a kad taj rok prođe, ja ću odmah prestati sa svim aktivnostima u kojima uživam i posvetiti se samo onima primjerenima za jednu stariju ženu.

Ma ne pada mi na pamet, naravno. Ja ću, baš svima uprkos, biti kao Madonna i Vlasta! A budite i vi!

Nastavi čitati