Prati nas

Mozaik

Nacionalna žalost: Jesmo li pretjerali i zašto nam je potrebna?

Otvoreno ostaje pitanje normiranja kolektivnog žalovanja i pronalaženja granica dobrog ukusa u njemu, posebice u svjetlu društvenih mreža i medija koji nas mogu pogurnuti i na rub kolektivne histerije.

Objavljeno

|

Split se oprašta od Olivera Dragojevića

Hrvatski građani ponovno su ujedinjeni, ovoga puta u tuzi. U samo nekoliko dana, svjedočili smo enormnom nacionalnom veselju i golemom nacionalnom žalovanju. I u slučaju uspjeha nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i u slučaju odlaska velikana popularne kulture Olivera Dragojevića, te emocije su bile iskrene, ali do sada neviđene u novijoj hrvatskoj povijesti. Nakon njih, postavlja se pitanje: što dalje, kako komemorirati neke druge smrti?

Višednevno žalovanje za Oliverom Dragojevićem potaknulo je brojne rasprave o primjerenosti reakcije javnosti i nagađanja o njenim razlozima. „Ne znamo kako ćemo dalje živjeti“, kazao je jedan Velolučanin kolegi reporteru. „S Oliverom je umrla Dalmacija“, pretjerano je reagirala jedna Splićanka. Obuzeti kolektivnom emocijom i novinari najvećih televizijskih kuća ponavljali su kako su se brojne osobe iz javnog života upisale u Knjigu žalbe(!) nakon službene komemoracije.


Zaboravili ste na egzistencijalne probleme

I brojni intelektualci na društvenim mrežama podijelili su svoja mišljenja. Neki su tvrdili da je riječ o svojevrsnoj nacionalnoj ognjici i emocionalnom pražnjenju, kreiranju nove euforije u kojoj ćemo energiju defokusirati s ružne svakodnevice. Potvrdu svoga stava vidjeli su u proglašenju dosad nepoznatog Dana nacionalne sućuti kao i u obilatom sudjelovanju političara, državnog vrha pa čak i topovnjača Ratne mornarice u ritualnom ispraćanju preminulog pjevača.

Drugi nisu vidjeli problem, navodeći da je riječ o normalnoj reakciji društva koje ima tako malo neuprljanih heroja poput Olivera koji nije nikada zagazio u politiku na bilo koji način. Čak i ovakav bijeg od egzistencijalnih problema, kazali su, blagotvoran je. Na koncu, zašto ne sudjelovati u nečemu tako spektakularnom kao što je bio ispraćaj omiljenog pjevača? Oliver to možda i nije želio, no nadrealno lijepe scene morskog odlaska govore puno o dojmu koji je ostavio na narod.

Pogreb je za žive

Pogreb je, ne zaboravimo, uvijek predstava za žive koja je, zahvaljujući društvenim mrežama, proširena i na virtualnu stvarnost. Prema objašnjenju sociologa Michaela Brennana sa Sveučilišta Hope u Liverpoolu, oplakivanjem zvijezda oplakujemo i sebe. „Obožavatelji žaluju, ne samo zbog smrti slavne osobe, već oplakuju i neke aspekte vlastitog života koje su povezali s preminulom zvijezdom.“ To može biti naša mladost, romantična veza ili djetinjstvo.

Smrt velikog pjevača, a s kojim smo u virtualnom doticaju bili svakodnevno, češće nego s nekim rođacima, podsjeća nas i na vlastitu smrtnost. Jer, kada je riječ o bolesti ili nesreći, novac, slava i moć ne igraju preveliku ulogu. Smrt će nas dotaći sve, prije ili kasnije.

Otvoreno ostaje pitanje normiranja kolektivnog žalovanja i pronalaženja granica dobrog ukusa u njemu, posebice u svjetlu društvenih mreža i medija koji nas mogu pogurnuti i na rub kolektivne histerije. Ako ste više suza prolili gledajući televizijski prijenos pogreba glumice koju znate tek kao lik iz sapunica, nego nad lijesom bake koja vas je odgojila, vrijeme je za veliki upitnik. Za kim i čim zapravo plačete?

 

.

Aktivno starenje

Kakvi starci želimo biti? Namrgođeni i ogorčeni ili dobri i nesebični?

Mladi starost smatraju čekaonicom smrti. No stariji ljudi imaju bezbroj zadataka koje još trebaju obaviti i još više mogućnosti kako uljepšati život drugima. Sve se svodi na svjesne životne odabire i prioritete.

Objavljeno

|

Autor

Kako biti sretan u starosti?

Kako stare, neki ljudi borbu zamjenjuju pomirljivošću. Bitke koje su vodili u svojem poslovnom okruženju zamijenili su brigom o vrtu, volontiranjem u lokalnoj udruzi, šetnjama prirodom… Mnogi od njih će reći kako su shvatili da ne mogu promijeniti svijet, nesvjesni da ga upravo oni mijenjaju nabolje.

I zbog toga ih mladi često sažalijevaju pa govore da su potrošeni, da su se predali ili da su u čekaonici smrti. No popularni američki psiholog Marty Nemko misli da su stariji ljudi izuzetni jer upravo oni imaju više vremena, iskustva i mudrosti za činjenje važnih stvari koje mladi žele učiniti, ali ih zbog hektičnog načina života i drugih objektivnih prepreka ne čine.


Na popisu koje je napravio dr. Nemko su iznimne i važne stvari kao što su mentoriranje mladih, pisanje memoara i obiteljske povijesti ili “liječenja” odnosa koji su otišli u krivom smjeru, a vrijedni su truda. Starijima ovaj psiholog savjetuje da budu podrška onima koji moraju napraviti red u svojim životima, bilo da je riječ o čišćenju stana, mršavljenju ili pronalasku posla.

“Napišite lijepo pismo nekome. Prijatelju, nekom stručnjaku ili osobi kojoj se divite. Zasadite cvjetnjak koji će uljepšati život prolaznicima. Neka vam dobrotvorne aktivnosti postanu hobi”, samo su neki od savjeta koje dr. Nemko daje starijima.

 “Ako ste mladi i oko sebe vidite naborana lice, nemojte ih odbaciti kao nevažne. Ako ste stari, osim ako vam življenje samo po sebi nije napor, imate brojne izbore. S jedne strane, možete biti ogorčeni i namrgođeni. S druge strane, možete postati dobra osoba koja će se nesebično davati drugima oko sebe”, kaže ovaj psiholog. Što ste vi odabrali?

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP