Prati nas

Nema predaje

Zašto koža stari i kako je njegovati?

“Možda ne možemo usporiti vrijeme, ali bez obzira na to, možemo djelovati na fotoinducirano starenje kože, kao posljedica izlaganja kože UV zrakama, koje imaju kumulativni učinak u poticanju starenja kože. Zapravo bismo trebali izbjegavati pretjerano izlaganje suncu od najranije mladosti.”

Objavljeno

|

Kako njegovati kožu?
foto: Pixabay

Svi starimo, to je neizbježno. Stari i naša koža pa taj najveći organ u našem tijelu postaje neugodni i vrlo očiti podsjetnik na prolaznost. Također, koža tek u kasnijim godinama pokazuje kakvi smo prema njoj bili u mladosti, koliko smo joj pažnje posvećivali, kako smo se hranili i koliko smo se čuvali sunca. Pa iako ćemo mnogi mladi prednost dati preplanulom tenu, koža pamti svo to izlaganje UV zrakama i kasnije naplaćuje s kamatama.

No krenimo redom. Koji se to točno procesi događaju da koža gubi svoju elastičnost i da se pojavljuju bore pitali smo doktoricu Lenu Kotrulju, dr.med., spec. dermatologije i venerologije u poliklinici DearmaPlus.


“Starenje je biološki proces koji nastaje kao posljedica intrinzičnog ili kronološkog starenje koje je genetski determinirano i ekstrinzičnog starenja koje je potaknuto različitim vanjskim čimbenicima i ponašanjem pojedinca. Kao posljedica starenja koža s godinama postaje sve tanja, progresivno se smanjuje elasticitet, čvrstoća i vaskularizacija kože, što dovodi do opuštanja kože, nastanka bora, smanjenja svježine i punoće kože.” I da – ono na što nas stalno upozoravaju, doista i jest najštetnije za kožu. Pretjerano sunce, odnosno, kako kaže doktorica Kotrulja, fotostarenje.

“Među štetnim utjecajima okoline koji dovode do ubrzanog starenja kože najvažnije je fotostarenje kao posljedica prekomjernog i kumulativnog izlaganja ultravioletnim zrakama, što kao posljedicu ima promjene u strukturi epidermisa pri čemu koža postaje fragilnija, uz povećanu suhoću i gubitak elastičnosti, te nastanka crvenila, pigmentnih promjena i teleangiektazija. Starenjem kože smanjuje se količina kolagena i hijaluronske kiseline u koži što dovodi do gubitka elastičnosti i hidratacije kože. Dobro hidrirana koža zdrava je i puna, stoga je dovoljan udio hijaluronske kiseline važan za mladolik izgled kože. Hijaluronska kiselina prirodni je polisaharid koji se nalazi u koži, a njezina je uloga vezati i apsorbirati vodu, što koži daje punoću, smanjuje stvaranje bora i već postojeće bore i nepravilnosti, poboljšava hidratizaciju kože i stimulira proizvodnju kolagena u koži. Kolagen je ključan u održavanju kože mladolikom, zdravom, čvrstom i punom. Najvažnija uloga kolagena je održavanje strukture i otpornosti kože – kolagen u koži doprinosi stvaranju vlaknaste mreže koja učvršćuje slojeve kože i potiče rast novih stanica.”

No, kad bore jednom nastanu, ima li doista pomoći, a da to ne uključuje odlazak na operaciju?

U estetskoj dermatologiji primjenjuju se različite anti-age metode, koje uključuju primjenu hijaluronskih filera za popunjavanje bora i vraćanje volumena licu, ali i razni postupci kojima se poboljšava tekstura kože kao što je mezoterapija uz unošenje različitih aktivnih sastojaka u kožu kao što je hijaluronska kiselina, vitamini i antioksidansi. Sinteza hijaluronske kiseline i kolagena može se potaknuti različitim postupcima kao što su tretmani koji rade na principu mikroozljede tkiva i posljedičnog poticanja prirodnih regenerativnih procesa u koži (tretman mikroiglicama, laserski tretman, tretman radiofrekvencije). Navedeni tretmani potiču obnovu kože, obnavljajući njezin elasticitet.”

I mladoj i starijoj koži zajedničko je da zahtijevaju redovitu njegu. No, što je najvažnije za njegu zrele kože i kako se ona razlikuje od njege mlade kože?

“Zrela koža zahtijeva posebnu njegu uz primjenu preparata sa aktivnim sastojcima kojima se vraća elastičnost i potiče regeneracija i pomlađivanje kože. Za ublažavanje bora najbolji su odabir kreme s retinolom (derivat vitamina A) i hijaluronskom kiselinom. Retinoidi povećavaju staničnu aktivnost u dermisu ublažavajući manjak elastičnosti kože. Retinol pomaže u sintezi kolagena, potpomaže rast i obnavljanje tkiva i štiti kožu od negativnih utjecaja slobodnih radikala. Najvažniji dio njegujućeg režima zrele kože je dobra hidratacija zbog čega je hijaluronska kiselina nezaobilazni sastojak u njezi. Također se preporuča primjena hidratantnih krema koje sadrže eksfolijante poput AHA kiseline, te antioksidanse poput C i E vitamina. Dnevna bi krema također trebala imati zaštitni faktor, najmanje SPF 30+ kako bi se spriječilo fotostarenje kože.

Netko će reći: “Ali njega kože košta, kreme su skupe, a da o odlascima kozmetičaru i ne govorimo.” Je li istina da su skuplje kreme bolje od jeftinijih?

Važno je znati da cijena proizvoda nikako nije garancija kvalitete te da je potrebno temeljito čitati koje aktivne sastojke krema sadrži. Preporuča se primjena prirodnih krema za lice koje sadrže isključivo čiste, biološki kontolirane biljne sirovine, i koje ne sadrže parabene i sintetske mirisne komponente. Za garanciju kvalitete potrebno je provjeriti da li krema ima certifikat da je dermatološki testirana.

U novinama i na portalima ponekad se mogu naći savjeti i ideje o tome da je vlastitu kremu moguće “smućkati” kod kuće i da sve što nam je za to potrebno zapravo već imamo u vlastitoj kuhinji. No što je istina s kremama i pomadama iz kućne radinosti? Mogu li one biti doista jednako dobre kao i kreme poznatih proizvođača?

Za formulaciju krema  u kućnoj radinosti potrebno je veliko znanje i razumijevanje podudarnosti aktivnih sastojaka koji se koriste. Stoga je važno kritički pristupiti edukaciji i ne eksperimentirani na vlastitoj koži kako ne bi došlo do iritacije ili poticanja upalnog procesa uslijed komedogenog djelovanja  nepodudarnih uljnih sastojaka.

Problematična koža nije samo estetski problem već može ukazivati i na neke zdravstvene probleme. Koji se zdravstveni problemi mogu iščitavati na zreloj koži?

Starija koža nosi sa sobom povećani rizik od nastanka prekanceroza i tumora kože, vrlo često kao posljedica prekomjernog izlaganja UV zrakama tijekom života. Osim toga kao posljedica nekontroliranog izlaganja suncu na zreloj koži se mogu se pojaviti diskoloracije i teleangiektazije ali i neke fotodermatoze koje mogu u podlozi biti posljedica autoimunog zbivanja u organizmu (kao što je lupus ili druge autoimune bolesti vezivnog tkiva).

Na kraju smo zamolili doktoricu Kotrulja da našim čitateljicama zrelije dobi da nekoliko savjeta vezanih uz njegu kože.

Svakodnevna njega kože je imperativ u pravilnoj njezi, uz primjenu krema s aktivnim sastojcima kao što je glikolna kiselina ili retinol, te antioksidansima kako bi se spriječio nastanak slobodnih radikala koji potiču starenje i degenerativne promjene u koži. Možda ne možemo usporiti vrijeme, ali bez obzira na to, možemo djelovati na fotoinducirano starenje kože, kao posljedica izlaganja kože UV zrakama, koje imaju kumulativni učinak u poticanju starenja kože. Zapravo bismo trebali izbjegavati pretjerano izlaganje suncu od najranije mladosti. Potrebno je izbjegavati izlaganje izrazito jakom suncu, nositi odgovarajuću odjeću, šešir i sunčane naočale, koristiti proizvode za zaštitu od sunca s visokim faktorom zaštite.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP