Prati nas

Mozaik

Studenti i penzioneri kao cimeri? Zašto ne? Sjajno funkcionira!

Program “Symbiosis” spaja studente koji traže povoljan smještaj i starije osobe koji imaju jednu slobodnu sobu u stanu ili kući i mogu studentu ponuditi malo podrške i društva.

Objavljeno

|

Tafadzwa i Constance (foto: screenshot Youtube)

Smijeh često odzvanja domom Constance Jain (73) u Hamiltonu. Razlog tome vrlo često je njezina cimerica Tafadzwa Machipisa. “S Tafadzwom je vrlo lako. Puna je veselja i uvijek je zanima što ima novo kod mene”, kaže Constance. Njih dvije čine se vrlo povezane, kao da su prijateljice već dugi niz godina, iako se znaju tek 12 mjeseci i iako ih dijeli čak 46 godina dobne razlike. Tafadzwa je iz Zimbabvea, ima 27 godina i studira medicinu na Sveučilištu McMaster.

Dvije žene spojio je posebno osmišljen program stanovanja koji spaja studente i starije osobe koje žive same. Ideja je postala iznimno popularna u mnogim gradovima SAD-a, a stručnjaci kažu da je takav suživot iznimno koristan pogotovo za starije koji često pate od usamljenosti.


Ovaj međugeneracijski program stanovanja zove se „Symbiosis“ jer se temelji na uzajamnoj koristi, simbiotskom odnosu od koje obje strane profitiraju, kaže idejna začetnica programa, Soumeya Abed. “Program spaja studente koji traže povoljan smještaj i starije osobe koje imaju jednu slobodnu sobu u stanu ili kući i mogu studentu ponuditi malo podrške i društva”, kaže Abed.

Traži se najbolja kombinacija

Abed je na ovakvu ideju došla inspirirana vlastitim iskustvom kad je, zahvaljujući sličnom programu, prije desetak godina i sama kao studentica živjela s jednom umirovljenicom u Francuskoj. Naravno, prije nego student useli u dom nekog umirovljenika, provedu se iscrpne analize i testovi kako bi se osiguralo da si dvoje ljudi koji će dijeliti životni prostor odgovaraju.

Prije nego počnu predavanja, u konferencijskoj dvorani studentskog kampusa, Abed i njezin tim ispituju prijavljene studente o raznim temama koje uključuju njihove osobne navike, spremnost da pomognu oko kućanskih poslova i da uopće žive izvan kampusa. Što se starijih osoba tiče, oni moraju imati zasebnu sobu za studenta, osiguranje doma i zajedničke prostorije poput kupaonice i kuhinje. Također, ne smiju imati bilo kakve kognitivne poteškoće karakteristične za stariju dob.

Međugeneracijsko sustanarstvo započelo je kao pilot projekt prošle godine. Pristiglo je 40 prijava i deset studenata uselilo je sa starijim stanodavcima. Ove godine broj prijavljenih se povećao.  Abed kaže da je za školsku godinu koja upravo kreće jedan međugeneracijski par već oformljen, no intervjui starijih osoba i studenata kojima nastava počinje nešto kasnije, i dalje traju.

Tafadzwi s početka priče toliko se svidio suživot s Constance da se prijavila ponovno i ove godine. “Ako nam je dobro, zašto to prekidati?”

Zajednički interesi i pokoja svađa

Constance svoju cimericu opisuje kao “vrlo intelektualno stimulirajuću”. No uz smiješak dodaje da su imale i nekoliko nesuglasica i to oko – cipela. No Constance dodaje kako ona i Tafadzwa imaju mnogo toga zajedničkog. Obje zanima arheologija i južna Afrika. Tafadzwa je ondje studirala, a Constance tamo putovala s pokojnim mužem.

Slično pozitivno iskustvo ima i Cara Duncan (23), studentica gerontologije. Njezina cimerica je Lasly Adamson (92). “Nobično je imati cimericu od 92 godine”, smije se Cara. No Lesly dodaje da su njih dvije vrlo brlo “kliknule”. I Cara stanuje sa svojom cimericom već drugu godinu zaredom. Cara plaća nešto nižu stanarinu jer pomaže oko kućanskih poslova poput pranja rublja. No Lesly je najvažnije da ima nekoga s kim može popričati. “Ne volim biti sama. Puno je bolje otkako je Cara tu”, kaže Lesly.

Usamljenost je „tihi ubojica“

Pomoć oko kućanskih poslova je svakako poželjna, no starijima je mnogo bitnije društvo. “Čak 25 posto (četvrtina) svih starijih kažu da nemaju bližeg člana rodbine koji bi im otišao do ljekarne podići recep”, kaže doktor Samir Sinha, ravnatelj odjela za gerijatriju u bolnici Mount Sinai.

On opisuje usamljenost kao “tihog ubojicu” koji ima značajne implikacije na zdravlje i uzrokuje tjeskobu i depresiju. Program međugeneracijskog sustanarstva vidi kao projekt koji doslovno spašava živote. “Uz takav program stariji mogu imati određeni osjećaj sigurnosti i mogu dulje zadržati svoju neovisnost.” Baš tu neovisnost i društvo i Constance izdvaja kao ključno: “Divno je čuti otvaranje ulaznih vrata i glas moje Tafadzwe.”

.

Mozaik

Vrijeme koje provedemo sami sa sobom je jako dobro utrošeno vrijeme

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Objavljeno

|

Nema nikakve dvojbe da je u starosti jako važno imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti, bili to članovi obitelji, prijatelji ili šira zajednica. Druženje s dragim ljudima itekako je važno. Jedna studija za drugom potvrđuju da bogat društveni život osigurava tjelesno i mentalno zdravlje te dugovječnost.

No vrijeme koje provedemo sami također je vrlo važno, piše portal Sixty and Me. Živimo u naelektriziranom svijetu u kojem nas neprekidno ometa zvonjava telefona, razne poruke i e-mailovi, a elektronički mediji naprosto nas prisiljavaju da komuniciramo s drugima. Svatko je od nas udaljen tek jednu poruku na Facebooku. Uvijek nekamo idemo, nešto radimo ili s nekim razgovaramo. Čini se da živimo u svijetu koji ne mari baš previše za samoću i često nas obeshrabruje u namjeri da provedemo nešto vremena sami sa sobom. Kad ste zadnji put uživali isključivo u vlastitom društvu i kad je samoća došla na tako zao glas?


Biti sam nije isto što i biti usmaljen

Stalno čitamo o “epidemiji usamljenosti” jer doista jako puno ljudi provodi jako puno vremena – samo. Naravno, to može biti velik problem pogotovo među starijom populacijom. No biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Usamljenost može dovesti do osjećaja izoliranosti i odvojenosti od društva što pak povećava osjećaj tjeskobe i može uzrokovati depresiju. Nasuprot tome, samoća nam pruža osjećaj slobode i zadovoljstva koje proizlazi iz vlastitog društva.

Desetljeća istraživanja pokazala su da previše usamljenosti nije dobro za nikoga. Dugotrajna usamljenost donosi mnogobrojne zdravstvene rizike. Međutim, mnogo toga ovisi o tipu osobe, odnosno o tome jeste li introvert ili ekstrovert.

Povremeno biti sam je jako dobro. To je zapravo nužno, pa čak i zdravo. Samoća nam daje vremena da razmislimo o sebi i svojem životu te da procesuiramo stvari koje su nam se dogodile. Čak i najdruštvenije osobe moraju imati nešto vremena samo za sebe.

Vrijeme koje provedete sami, jako je dobro utrošeno vrijeme

Samoća donosi mnogo dobrih stvari. Na primjer, kad ste sami vaša se kreativnost može razmahati. Istraživanja su pokazala da osobe koje rade same imaju više kretivnih ideja. Također, osjećat ćete se poletnije. Vrlo je važno i to što vam samoća omogućuje da ponovno napunite baterije.

Neobično, ali samoća vam može pomoći da upoznate nove ljude. Naime, bit ćete otvoreniji ako niste zakukuljeni samo sa svojim prijateljima i obitelji. Pokušajte se zato povremeno pozabaviti omiljenom aktivnošću posve sami. Uživat ćete u njoj iz posve druge perspektive. Dobar primjer za to je odlazak u kino. Tako se možete u potpunosti posvetiti filmu i ne morate razgovarati s drugima niti ih pitati za mišljenje. Vaša pažnja može u potpunosti biti usmjerena na radnju filma.

Brojne su studije pokazale da ćemo se podjednako dobro zabaviti radeći omiljenu aktivnost sami, kao i kad je radimo udruštvu. Tad radimo ono što želimo raditi i nisu potrebni nikakvi kompromisi. Samoća nas oslobađa da radimo što želimo, kad želimo i na način na koji želimo.

Prestanite brinuti o tome što ljudi misle

Zašto se toliko bojimo doći na neki događaj sami ili da će nas drugi vidjeti da smo sami? Odgovor je: Zato što ne želimo da drugi ljudi misle da nemamo prijatelja i da se nemamo s kime družiti.

Previše se opterećujemo tuđim mišljenjem, a premalo time što mi zaista trebamo. Počnite praviti planove sami sa sobom i prestanite brinuti o tome kako će drugi ljudi protumačiti vašu samoću. Ako doista uživamo u vlastitom društvu, imat ćemo sasvim dovoljno samopouzdanja da to pokažemo i ostalima.

Valja pronaći ravnotežu

Pronaći vrijeme u kojemu se možemo posvetiti doista samo sebi, može u današnjem užurbanom svijetu biti pravi izazov. No možete pokušati nešto od sljedećeg:

Isključite se. Pod tim mislimo da se doslovno – isključite. Spremite mobitel i ugasite televiziju i kompjuter. Koncentrirajte se na vlastite misli i na ono što osjećate i što vas usrećuje.

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Unesite samoću u raspored. Odredite jedan dio dana i raščistite si raspored kako biste mogli barem neko kratko vrijeme provesti sami sa sobom pa čak i ako to značilo da ćete samo prošetati ili popiti kavu. Vaše osobno vrijeme vrlo je važno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP