Prati nas

Mozaik

Iscrpljenost

Bake nam se žale da im je naporno čuvati unuke i da im treba odmor

Kako djeci reći da mi treba par dana? Nikad nisam doživjela da su rekli nešto ili komentirali, ali ja se osjećam nelagodno i treba mi par dana da skupim hrabrosti za reći snahama da bi njihove majke trebale uskočiti.

Objavljeno

|

Kako biti dobra baka?
foto: Pixabay

Nakon priloga o baki koja se pita je li sebična zato što ne želi biti dadilja svojoj unuci, dobili smo cijeli niz pisama čitateljica koje su opisale svoja iskustva. Riječ je o čitateljicama koje nisu htjele svoj komentar ostaviti na našoj Facebook stranici pa ćemo ih objaviti anonimno.

Kako reći da mi treba par dana odmora?

Otišla sam u mirovinu 2004. godine. Imam tri oženjena sina i petero unučadi. Svih petero sam čuvala. I danas čuvam četvero njih. Dočekujem iz škole, pripremam ručak, ponekad odvedem liječniku. Ne mogu reci da nije bilo teških trenutaka, jer dvoje malih od šest mjeseci čuvati nije nimalo lako. Uspjela sam uz pomoć muža koji je također u mirovini. Uz čuvanje unuka radimo i u vrtu, na njivi ili voćnjaku, zavisi od vremena i potrebe. Djeca nam također pomažu, kad mogu.

Problem nastane kad poželim otići prijateljici ili s mužem na more. Kako djeci reći da mi treba par dana mira? Nikad nisam doživjela da su rekli nešto ili komentirali, ali ja se osjećam nelagodno i treba mi par dana da skupim hrabrosti za reći snahama da bi njihove majke trebale uskočiti. Svaki put razmišljam da možda nisam trebala uzeti te slobodne dane.

Ne znam je li to normalno, ali i ja sam radila i moju djecu je odgojila moja svekrva. Nikad se nije žalila, nikada nije rekla da joj je teško, nikada tražila vrijeme za sebe. Možda je i to razlog zašto prigovaram sebi za svoje slobodno vrijeme. Moram napomenuti da imam super odnos sa svojom djecom i svojim snahama.

Bilo mi je teško, ali isplatilo se

Živim u velikom gradu. Umirovljena sam ekonomistica. Imala sam karijeru uz brigu o obitelji. E onda sam rekla “dosta”. Penziju sam dočekala s 56 godina i već sam imala unučad. Sama sam se ponudila da ih čuvam i tako sam dvije godine svako jutro ustajala u 6 sati i išla do mojih pilića. Naravno, uz sve to vodila sam brigu i o ostalim ukućanima.

Je li bilo teško? Je. Jesam li uživala? Jesam. Bi li to ponovila? Bih. Najkraće rečeno: svaki dan sam se smijala, mirisala sam na te dječje snove, igrala se i naravno pravila za njih hranu da što zdravije jedu. Njihovi roditelji nisu očekivali od mene da i njima napravim ručak, pospremam po kući. Dogovor je bio – kako ostave, tako će i naći.

Bilo je dana kada mi je bilo teško i kada sam htjela ostati kod kuće pa dalje lagano. Ali što je to u odnosu na bliskost koja se razvila sa mojim unucima?

Naporno mi je

Baka sam troje unučadi. Jedno je školarac. Moje snahe žarko žele da ja svo svoje slobodno vrijeme provodim s unucima. Inače sam i zaposlena. S obzirom da vozim i dolazim prva s posla, one žele da idem u vrtić po dvoje unučadi, a kasnije i u školu po treće. Oslobodile bi one mene dva dana u tjednu, a ostalo da su one slobodne.

Imam i bolesnog muža u mirovini. Kad dođem kući, vjerujte mi, ne znam što i gdje bi prije. Ponekad skuham i ručak za sve, a svaki dan kuham za sebe i muža. Sve mi je to sve više i više naporno, a sinovi vjeruju da bi mi bilo dosadno da ne brinem o unucima. Ja više ne mogu i ne želim. Želim da mi bude dosadno, iako kraj muža nema šanse. Inače sam svoje sinove sama podigla. Muž je bio terenac i nisam imala nikoga. Zašto se danas toliko oslanjaju na bake?

Nagovorila sam kćer da se s unukom preseli k meni

Imam 66 godina, fakultetski sam obrazovana. Živim  u velikom gradu, sama u svojoj kući za koju sam godinama naporno radila,  uz redovan posao i honorarne poslove. Imam puno hobija kojima sam se htjela intenzivno posvetiti kada konačno odem u mirovinu. Svoju djecu sam bila prisiljena voditi u jaslice, a kasnije u vrtić, jer su moji roditelji živjeli u drugom gradu. Svekrva nije htjela pomoći niti malo iako je svakodnevno dolazila kod mene na ručak i stalno zanovijetala. Doživljavala sam ju kao najsebičnijeg bezosjećajnog monstruma, ali radi supruga i mira u kući tolerirala. Zbog čestih oboljevanja djece sam često morala biti na bolovanju, što se je znatno odrazilo na profesionalnom planu.

Nisam niti trenutka dvojila kad me je kćer zamolila da preuzmem brigu o unuku kad joj je istekao porodiljni dopust. Prvih par mjeseci sam se dizala u 4 kako bih na vrijeme stigla na drugi dio grada. Ta putovanja su me užasno dodatno iscrpljivala. Možda je malo sebično od mene, ali nagovorila sam kćer da sa malenim preko tjedna živi  kod mene jer zet radi u drugom gradu i dolazi samo vikendom. Sada mi je puno lakše, ali ipak jedva čekam vikend da napunim baterije za slijedeći tjedan.

Mislim da su prve tri godine odrastanja u toplini doma uz maksimalnu posvećenost njezi, prehrani i odgoju i suviše važni da bih sada razmišljala o svojim hobijima i komoditetu. Za razliku od moje djece koja su svako malo imale anginu, pa čak i virusnu upalu pluća, uz ostale bolesti koje bi pokupile u jaslicama, moj unuk do sada (uskoro će 2 godine) nije imao nikakvih zdravstvenih problema, lijepo napreduje i to mi je najveća nagrada.

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP