Prati nas

Mozaik

Iscrpljenost

Bake nam se žale da im je naporno čuvati unuke i da im treba odmor

Kako djeci reći da mi treba par dana? Nikad nisam doživjela da su rekli nešto ili komentirali, ali ja se osjećam nelagodno i treba mi par dana da skupim hrabrosti za reći snahama da bi njihove majke trebale uskočiti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako biti dobra baka?
foto: Pixabay

Nakon priloga o baki koja se pita je li sebična zato što ne želi biti dadilja svojoj unuci, dobili smo cijeli niz pisama čitateljica koje su opisale svoja iskustva. Riječ je o čitateljicama koje nisu htjele svoj komentar ostaviti na našoj Facebook stranici pa ćemo ih objaviti anonimno.

Kako reći da mi treba par dana odmora?

Otišla sam u mirovinu 2004. godine. Imam tri oženjena sina i petero unučadi. Svih petero sam čuvala. I danas čuvam četvero njih. Dočekujem iz škole, pripremam ručak, ponekad odvedem liječniku. Ne mogu reci da nije bilo teških trenutaka, jer dvoje malih od šest mjeseci čuvati nije nimalo lako. Uspjela sam uz pomoć muža koji je također u mirovini. Uz čuvanje unuka radimo i u vrtu, na njivi ili voćnjaku, zavisi od vremena i potrebe. Djeca nam također pomažu, kad mogu.

Problem nastane kad poželim otići prijateljici ili s mužem na more. Kako djeci reći da mi treba par dana mira? Nikad nisam doživjela da su rekli nešto ili komentirali, ali ja se osjećam nelagodno i treba mi par dana da skupim hrabrosti za reći snahama da bi njihove majke trebale uskočiti. Svaki put razmišljam da možda nisam trebala uzeti te slobodne dane.

Ne znam je li to normalno, ali i ja sam radila i moju djecu je odgojila moja svekrva. Nikad se nije žalila, nikada nije rekla da joj je teško, nikada tražila vrijeme za sebe. Možda je i to razlog zašto prigovaram sebi za svoje slobodno vrijeme. Moram napomenuti da imam super odnos sa svojom djecom i svojim snahama.

Bilo mi je teško, ali isplatilo se

Živim u velikom gradu. Umirovljena sam ekonomistica. Imala sam karijeru uz brigu o obitelji. E onda sam rekla “dosta”. Penziju sam dočekala s 56 godina i već sam imala unučad. Sama sam se ponudila da ih čuvam i tako sam dvije godine svako jutro ustajala u 6 sati i išla do mojih pilića. Naravno, uz sve to vodila sam brigu i o ostalim ukućanima.

Je li bilo teško? Je. Jesam li uživala? Jesam. Bi li to ponovila? Bih. Najkraće rečeno: svaki dan sam se smijala, mirisala sam na te dječje snove, igrala se i naravno pravila za njih hranu da što zdravije jedu. Njihovi roditelji nisu očekivali od mene da i njima napravim ručak, pospremam po kući. Dogovor je bio – kako ostave, tako će i naći.

Bilo je dana kada mi je bilo teško i kada sam htjela ostati kod kuće pa dalje lagano. Ali što je to u odnosu na bliskost koja se razvila sa mojim unucima?

Naporno mi je

Baka sam troje unučadi. Jedno je školarac. Moje snahe žarko žele da ja svo svoje slobodno vrijeme provodim s unucima. Inače sam i zaposlena. S obzirom da vozim i dolazim prva s posla, one žele da idem u vrtić po dvoje unučadi, a kasnije i u školu po treće. Oslobodile bi one mene dva dana u tjednu, a ostalo da su one slobodne.

Imam i bolesnog muža u mirovini. Kad dođem kući, vjerujte mi, ne znam što i gdje bi prije. Ponekad skuham i ručak za sve, a svaki dan kuham za sebe i muža. Sve mi je to sve više i više naporno, a sinovi vjeruju da bi mi bilo dosadno da ne brinem o unucima. Ja više ne mogu i ne želim. Želim da mi bude dosadno, iako kraj muža nema šanse. Inače sam svoje sinove sama podigla. Muž je bio terenac i nisam imala nikoga. Zašto se danas toliko oslanjaju na bake?

Nagovorila sam kćer da se s unukom preseli k meni

Imam 66 godina, fakultetski sam obrazovana. Živim  u velikom gradu, sama u svojoj kući za koju sam godinama naporno radila,  uz redovan posao i honorarne poslove. Imam puno hobija kojima sam se htjela intenzivno posvetiti kada konačno odem u mirovinu. Svoju djecu sam bila prisiljena voditi u jaslice, a kasnije u vrtić, jer su moji roditelji živjeli u drugom gradu. Svekrva nije htjela pomoći niti malo iako je svakodnevno dolazila kod mene na ručak i stalno zanovijetala. Doživljavala sam ju kao najsebičnijeg bezosjećajnog monstruma, ali radi supruga i mira u kući tolerirala. Zbog čestih oboljevanja djece sam često morala biti na bolovanju, što se je znatno odrazilo na profesionalnom planu.

Nisam niti trenutka dvojila kad me je kćer zamolila da preuzmem brigu o unuku kad joj je istekao porodiljni dopust. Prvih par mjeseci sam se dizala u 4 kako bih na vrijeme stigla na drugi dio grada. Ta putovanja su me užasno dodatno iscrpljivala. Možda je malo sebično od mene, ali nagovorila sam kćer da sa malenim preko tjedna živi  kod mene jer zet radi u drugom gradu i dolazi samo vikendom. Sada mi je puno lakše, ali ipak jedva čekam vikend da napunim baterije za slijedeći tjedan.

Mislim da su prve tri godine odrastanja u toplini doma uz maksimalnu posvećenost njezi, prehrani i odgoju i suviše važni da bih sada razmišljala o svojim hobijima i komoditetu. Za razliku od moje djece koja su svako malo imale anginu, pa čak i virusnu upalu pluća, uz ostale bolesti koje bi pokupile u jaslicama, moj unuk do sada (uskoro će 2 godine) nije imao nikakvih zdravstvenih problema, lijepo napreduje i to mi je najveća nagrada.

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP