Prati nas

Mozaik

Smrt i umjetnost

U austrijskom mjestu iskapaju mrtve i oslikavaju im lubanje

Pitoreskni gradić Hallstat nedaleko Salzburga krije neobičnu tajnu. Naime, da bi se uštedjelo na prostoru, pokojnike ni iskapali iz njihovih grobova i kosti im pažljivo slagali u kosturnicu, a lubanje oslikavali cvijećem i raznim drugim ukrasima.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Hallstatt (foto: Silvija Novak)

Hallstatt je malo slikovito mjesto u Austriji stiješnjeno između istoimenog jezera i alpskih vrhova. Planine u ovom dijelu Alpa u blizini Salzburga, bogate su solju što je stoljećima bilo glavni izvor bogatstva. Danas se u Hallstatu sol više ne vadi, no sami rudnici pretvoreni su u turističku atrakciju. Mjesto izgleda bajkovito: pomno uređene kućice od opeke i drveta uzdižu se iznad mirnog jezera, a alpsku idilu remete tek sve brojnije skupine turista.

No ovo lijepo mjestašce krije jednu pomalo mračnu tajnu. Kako je gradić smješten na vrlo uskom pojasu između jezera i planina, uvijek je nedostajalo prostora kako za kuće tako i za groblje. U Hallstattu je zato zaživio vrlo neobičan običaj vezan uz pokojnike.


Nekoliko godina nakon smrti, obitelj bi pokojnikovo tijelo ekshumirala i pažljivo očistila kosti i lubanju. Potomci pokojnika tada bi lubanju oslikali cvijećem i raznim ukrasima te na nju napisali ime i godinu rođenja i smrti pokojnika. Kosti bi tada bile položene u kosturnicu pored crkve, a oslikane lubanje bile bi izložene na policama kosturnice gdje se mogu vidjeti još i danas.

Običaj iskapanja kostiju i oslikavanja lubanja postojao je sve donedavno. Posljednja pokojnica čija je lubanja položena u kosturnicu umrla je 1985. a na njezinoj se lubanji još uvijek može vidjeti zlatan zub. Kako je u međuvremenu kremiranje postalo uobičajena praksa, više nema potrebe za iskapanjem pokojnika i spremanjem njihovih kostiju kako bi se uštedjelo na prostoru.

Hallstatt (foto: Silvija Novak)

Hallstatt (foto: Silvija Novak)

Hallstatt (foto: Pixabay)

.

Mozaik

Danas je Cvjetnica, ovo su narodni običaji vezani uz nju

Ove godine vjernici će Cvjetnicu proslaviti u svojim domovima, bez javnih okupljanja i svečanih procesija, a zbog epidemije koronavirusa.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Cvjetnica, Cvjetna nedjelja, Palmenica, Uličnica ili Nedjelja muke Gospodnje) pučki je naziv za posljednju korizmenu nedjelju, uoči Uskrsa. Kršćanski običaj ophoda s grančicama, u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, primjenjivan od IV. st., u latinskoj crkvi uobičajen je od kraja prvog tisućljeća, piše Hrvatska enciklopedija.

U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj). Bilju, blagoslovljenomu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja).


Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme.

Nadalje, umivalo se u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito (dalmatinsko zaobalje, Lika; Hrvati u Bosanskoj Posavini i Bačkoj), s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost.

U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke. Osnova su tim postupcima pretkršćanski proljetni obredi vezani uz obnovu prirode. Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude, preuzeto je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP