Mozaik
Lijenost je znak visoke inteligencije
Ako vam je najdraži hobi ‘dolce far niente’ i uživate li u ljenčarenju, to bi mogao biti znak vaše superiorne inteligencije. Naime, pametniji ljudi češće su zaokupljeni vlastitim mislima pa im ne treba neka vanjska, fizička aktivnost da bi se zabavili. Oni jednostavno leže – i razmišljaju.
Novo istraživanje, čini se, potvrđuje tezu da pametniji ljudi provode više vremena ljenčareći. Nova studija koju su proveli američki znanstvenici kaže da se ljudi s višim kvocijentom inteligencije rjeđe dosađuju jer više vremena provode zaokupljeni vlastitim mislima. S druge strane, aktivnije osobe provode više vremena u tjelesnim aktivnostima jer im mozak treba više stimulacije ili zato što im sve brzo dosadi.
Istraživači sa sveučilišta Florida Gulf Coast, grupi studenata dali su klasičan test koji se koristi više od 30 godina. Postavili su im niz pitanja i zatražili od njih da odgovore koliko se snažno s nekom tvrdnjom slažu ili ne slažu. Neka od pitanja su bila: “Vesele me zadaci u kojima ću morati potražiti rješenje” ili “Mislim samo onoliko intenzivno koliko moram”. Tim znanstvenika pod vodstvom Todda McElroya potom je izabrao 30 “mislioca2 i 30 “ne-mislioca”.
Kroz idućih sedam dana obje su grupe nosile poseban uređaj koji je bilježio njihovu aktivnost te javljao podatke o tome koliko se kreću i koliko odmaraju. Rezultati su pokazali da je grupa “mislioca” tijekom tjedna bila manje aktivna od “nemislioca”. Nalazi studije objavljeni su u časopisu Journal of Health Psychology te opisami kao “vrlo značajni”. Međutim, tijekom vikenda grupe su se ponašale gotovo identično, a to je nešto što znanstvenici tek trebaju objasniti.
Ova studija mogla bi potvrditi tezu da se “nemislioci” češće dosađuju pa svoje vrijeme moraju ispuniti tjelesnom aktivnošću. No loša je strana “mislioca” – koji su ujedno i ljeniji – sve ono što sa sobom donosi sjedilački način života, upozorava McElroy. Dodaje i kako bi se manje aktivne osobe, bez obzira koliko su pametne, morale više uključivati u fizičke aktivnosti kako bi popravile svoje zdravlje.
I Britansko društvo psihologa osvrnulo se na studije te naglasilo da je jedan od načina da se ljudi bore s niskom razinom tjelesne aktivnosti, svjesnost o potrebi i važnosti kretanja. “Svijest da kod njih postoji tendencija da se manje kreću te svijest o opasnostima sjedilačkog načina života, može biti pokretačka snaga kod ljudi s višim IQ-om.”
