Prati nas

Stil i ljepota

Bore kao odraz života

Mladenka Šarić odgovorila je liječniku koji tvrdi da će bore biti znak nehigijene

“Nemam baš ništa protiv potrebe ljudi da malo uspore procese starenja, da još malo zadrže mladolikost. Zbog čega to ne bi učinili ako mogu platiti i ako ih to veseli? No, duboko sam protiv stava koji diktira da to mora biti tako. Da će to uskoro biti pitanje higijene, kao što kaže dr. Milojević. Da će bore na licu biti neprihvatljive. Da će starost biti poput kožne bolesti koju treba skrivati da se ljudi ne bi zgražavali.”

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kreme protiv starenja
Helen Mirren (Allure)

 “Kao što danas svi idu kod zubara, tako će svi ići kod estetskog liječnika. Sad gotovo nemate žutih zubi ili sijede kose. Isto tako će bore jednog dana postati znak nehigijene.” Izjavio je to u razgovoru za jedan domaći portal liječnik Nikola Milojević, u tekstu predstavljen kao estetski liječnik. Na ovu skandaloznu izjavu reagirala je ugledna novinarka i predsjednica udruge “Žene 50+” Mladenka Šarić na portalu One nastupaju. Tekst, uz dopuštenje, prenosimo u cijelosti. 

Estetski liječnik dr. Nikola Milojević vjerojatno nije bio baš koncentriran kad su mu kao malome roditelji, ili baka i djed, možda i svi zajedno, pokušali utuviti u glavu da je ponekad stvarno, ali stvarno potrebno dvaput razmisliti prije nego što nešto izgovoriš. Možda je bio zaljubljen u curicu iz susjedstva pa su mu te dosadne lekcije kroz jedno uho ušle, a kroz drugo odmah izašle. Jer, da se sjetio što su ga učili sigurno mu ne bi palo na pamet da prije nekoliko dana u jednome intervjuu izgovori da će vrlo skoro – bore biti odraz higijene. Tako kratka rečenica, a toliko arogancije i podcjenjivanja u njoj!


Dakle, tko bude u tom “vrlo skorom” vremenu, koje futuristički navješćuje čovjek koji živi od uštrcavanja pripravaka za peglanje bora u kožu lica, imao lice izbrazdano životom bolje da ne izlazi na ulicu bez vreće na glavi. Jer, te izdajničke bore na licu govorit će, valjda, svima da je na ulicu izašla ekstremno neuredna osoba, koja nimalo ne drži do sebe, možda se niti ne pere pa bi dobro bilo držati se podalje od tog smrada, A tko zna, k vragu, u tom “vrlo skorom” vremenu koje vizualizira dr. Milojević, te bi bore mogle biti i zarazne, pa s nekog neispeglanog lica skočiti na drugo, pomno ispeglano, izravnano, nategnuto, zamrznuto… Uh, uh, uh! Bit će to teška vremena u kojima će se borci poput rečenog liječnika morati žestoko boriti da prošire svijetom svoju revolucionarnu ideju higijene bez bora.

Teror mladosti napada žene, a zaobilazi muškarce

Rečenica koju je izgovorio dr. Milojević uklapa se u već dugo prisutan globalni trend nametanja ideje vječne mladosti. Iako dr. Milojević spominje oba spola, žrtve te histerične utrke za eliksirima i injekcijama mladosti u prvom su redu žene. I tako će biti još dugo. Muškarcima se taj ideal niti ne nameće na tako agresivan način kao ženama, a i oni su poput teflona kad je riječ o tim stvarima, na njih se to – ne lijepi.  Kroz razne kampanje ženama se govori da moraju što dulje sačuvati mladost, da starost nije poželjna, da će ih zamijeniti mlađima, da starenje treba po svaku cijenu zaustaviti, da im je mladolik izgled ulaznica za sreću.

I danas svuda oko sebe vidimo žene koje izgledaju jednako. Imaju iste usne, iste bademaste oči, ista lica bez bora, zamrznuta čela, djevojački svježe kapke. Nema na njihovim licima bora “smijalica”, nema ni onih koje su se urezale u teškim vremenima. Nema na čelu onih tankih brazdi koje govore da su živjele, razmišljale, borile se, da su ono što jesu – iskusne, zrele žene sa svojim životnim pričama. Žalosno je gledati zategnuta lica zrelih žena koja kao da su uzeta s nekih lutki i nalijepljena na mekane, manje ili više zgužvane vratove, koji otkrivaju ono što ta lica panično žele sakriti. Hodaju okolo kao izvještačeni, operirani i injektirani kosturi, jer na mnogima nema ni grama masnog tkiva. Jer, i to je, valjda, odraz higijene. I to je sramota. Ako imaš malo masnog tkiva, znači da jedeš, žvačeš, mljackaš, znači i da ujutro ideš u zahod i… joooj, kako smrdi!

Zašto su žene postale robovi nametnutih očekivanja? Zašto žele falsificirati vlastiti život brisanjem svih tragova koji otkrivaju da su živjele? Zato što su im razni milojevići u medijima, u kozmetičkoj industriji, u estetskoj industriji, u modnoj industriji ubili samopouzdanje tezama o tome da su bore neka vrsta bolesti koje se što prije treba riješiti. Zato što im raznorazni tipovi stalno ponavljaju da nisu dovoljno dobre i da moraju biti bolje, da se moraju prilagoditi slici koja se u nekom trenutku nosi. Odavno je napušten kult duše, a svijet je osvojio kult tijela. Stvoreni su standardi koji diskreditiraju one koji im ne odgovaraju i ne žele im se prilagoditi.

Starenje nije kožna bolest

Da se razumijemo, nemam ništa protiv uljepšavanja, peglanja bora, botoksa, filera, mikrodermoabrazije… Nemam baš ništa protiv potrebe ljudi da malo uspore procese starenja, da još malo zadrže mladolikost. Zbog čega to ne bi učinili, ako mogu platiti i ako ih to veseli? No, duboko sam protiv stava koji diktira da to mora biti tako. Da će to uskoro biti pitanje higijene, kao što kaže dr. Milojević. Da će bore na licu biti neprihvatljive. Da će starost biti poput kožne bolesti koju treba skrivati da se ljudi ne bi zgražavali. Duboko sam protiv toga da se ljude mjeri po tzv. estetskim kriterijima i da se mladim djevojkama već sad usađuje ta nakaradna ideja da su bez odgovarajućeg tipa ljepote nedovoljno vrijedne i da će kako budu starjele vrijediti još manje jer će sa svakom godinom života ta ljepota blijedjeti i nestajati ako se na potrude na vrijeme da prevare – vrijeme.

I za kraj, što su te naše bore? One su znakovi da smo se u životu puno smijali, plakali,  borili, voljeli, otkrivali se i skrivali. One su naš život. I ne želim da ikad dođe vrijeme u kojemu bi netko tko ih želi imati na svom licu bio prokazan kao neuredni primitivac koji ne drži do osnovne higijene. Ne želim da dođe vrijeme u kojemu ljudi neće znati o čemu govori prekrasna pjesma “Ljubim tvoje lijepe bore”, koju su pjevali Gabi i Arsen, i u kojoj su zauvijek zapisani stihovi:

Ljubim tvoje jer je tvoje,
jer smo skupa sve to prošli
Volim tvoje jer je moje,
jer smo skupa dovde došli…

Al’ od svega još najviše
ljubim tvoje lijepe bore
jer u njima dobro piše
sve što usne ne govore… 

 

.

Stil i ljepota

Renesansa brijačnica – svi žele prekrasnu bradu

Ali odakle dolazi taj fenomen da je odjednom toliko brijačnica? Svakako je važna i moda da su upečatljive frizure i podrezane brade, dakle izuzetno muškarački izgled opet veoma u trendu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sad bez naglih pokreta: Willi Klöckner ima britvu na svom grlu. Ali to je već rutina. Prošlo je tek dva tjedna kad je također sjedio u stolici svog brijača, a sad je opet došlo vrijeme. On već redovito u tom ritmu posjećuje svog brijača, frizerski salon za muškarce Der Barber u Siegburgu, mjestašcu sa četrdesetak tisuća stanovnika nedaleko od Kölna, piše Deutsche Welle.

“Želim imati svoju bradu uvijek na određenoj razini. Nakon nekog vremena jednostavno izgleda neuredno”, objašnjava Klöckner dok brijač Dominic Geurts uređuje njegov “ukras na licu”. To ima i svoju cijenu: svaki posjet ga košta oko 50 eura, dakle 100 eura mjesečno. Uređenje kose i brade traje dobar sat vremena, ali kaže da onda ima dva tjedna mira. “Između toga ne činim ništa”, kaže mušterija.


“Niču kao gljive poslije kiše”

Der Barber je samo jedan od mnoštva brijačnica u Njemačkoj. Koliko ih točno ima je teško reći: ukupno je oko 85.000 frizerskih salona, ali se u statistici ne navodi jesu li samo za žene – ili samo za muškarce. Micha Birkhöfer trguje potrepštinama za brijačnice, ali je i organizator natjecanja “German” i “European Barber Awards”. On procjenjuje kako je tu oko 1200 brijačnica. To se ne čini mnogo, ali prije samo pet godina ih je bilo jedva oko 250.

Nove brijačnice “niču kao gljive poslije kiše”, kaže nam i Tarik Ari, vlasnik brijačnice Der Barber. “Poneki brzo zatvaraju, ali dobri ostaju”. On i njegov salon izgleda da pripada među dobre: postoji već četiri godine, ali u tom zanatu je već 13 godina. Prvo je izučio zanat frizera, položio majstorski ispit, četiri godine je radio u jednom salonu i konačno je otvorio vlastitu brijačnicu.

Ali odakle dolazi taj fenomen da je odjednom toliko brijačnica? “Mislim da svatko tko može držati škare u rukama sad misli da može otvoriti svoju brijačnicu”, kaže Ari. Michael Weckel iz pravne službe Udruge njemačkih frizera nam objašnjava kako je tu više razloga. Svakako je važna i moda da su upečatljive frizure i podrezane brade, dakle izuzetno muškarački izgled opet veoma u trendu.

foto: Agustin Fernandez/Unsplash

“Puno lipih stvari, al’ ih ne smim kazat”

No dodaje i još jedan razlog: “Tu se vidi i fenomen migracije”, konstatira djelatnik frizerske udruge. Jer tu se jednostavno nastavlja tradicionalna dioba po spolu kakva je vladala u njihovim zemljama porijekla. “To je i tako jer su migranti sad donijeli svoj udio na tržištu, ali naravno i njihovu kulturu komunikacije u takvim brijačnicama. To su mjesta susreta gdje se ljudi sastaju, zajedno čekaju na red i razmjenjuju informacije.”

Brijačnice tradicionalno nikad nisu tek mjesta gdje se brije brada i šiša kosa, nego su to mjesta komunikacije – bez digitalnog svijeta, nego tradicionalno u analognom prostoru.

No dok brijači u posljednje doba često dolaze iz određenog kulturnog područja, to nipošto ne vrijedi za njihove mušterije. “Brijačnice uglavnom imaju turske ili arapske korijene, ali nisu ograničeni samo na mušterije koji bi bili njihovi zemljaci”, kaže Weckel. To vidimo i u Arijevoj brijačnici: on sam potječe iz Turske ali tvrdi kako su većina njegovih mušterija Nijemci.

A oni su gotovo u pravilu redovite mušterije, tako nam kaže kako svake srijede točno u 10 sati dolaze dva odvjetnika na brijanje. “Dolaze kako bi se jednostavno ugodno osjećali kod nas”, kaže Ari. Dok su na brijačkim stolicama razgovaraju o svemu čime se trenutno bave, sve do tečajeva dionica. Svoj kontakt s mušterijama ovaj 29-godišnji brico ne prekida kad zatvori svoj salon, često se sastaje s mušterijama i uvečer. Povrh toga je osnovao i WhatsApp grupu kako bi se i nakon posla s mušterijama igrao na Playstationu. To doista nije tipično za muške frizere u Njemačkoj.
Jeftino – pa onda i bez majstora

Novac je također jedan od razloga za tako velik broj novih brijačnica. Mnogi pokušavaju privući mušterije veoma niskim cijenama usluga, a to je jedino moguće da se i zaposlenike u brijačnicama plaća veoma malo. Teoretski, osoba koja vodi frizerski salon u Njemačkoj mora imati položen majstorski ispit. No takva osoba, shodno kolektivnom ugovoru, zarađuje razmjerno mnogo tako da vlasnici frizerskih salona često pokušavaju nastaviti posao i bez majstora u salonu. To nije dozvoljeno, ali je teško to kontrolirati.

Tarik Ari zna sve te trikove: “Svi muški frizeri koji su prije šišali kosu za desetak eura, dakle turski frizeri su se sad odjednom proglasili ‘brijačima’. Tamo ima ljudi koji nemaju nikakvo obrazovanje. Ima ljudi koji uz sebe nemaju niti majstora.” Kod njega nije jeftino: 28 eura šišanje, 24 eura brijanje, ali on još ima dva radnika koji su također frizerski majstori – točnije, jednog majstora i jednu majstoricu. Jer i žene smiju biti brijači, ali nikad ne smiju i same sjesti u stolicu brijača kao mušterije – to nije dopušteno.

Ali dok još razgovaramo o tome i Willi Klöcker je još na brijačkoj stolici, u salon ulazi jedna gospođica. Ima li ipak iznimaka? Ne. “Mom dečku i meni je godišnjica i želim mu pokloniti bon za tretman kod brijača”, objašnjava Debbie. A njezin dečko je – kako može biti drugačije – također redovit mušterija. Tako polako postaje jasno, zašto ima sve više brijača, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP