Prati nas

Stil i ljepota

Bore kao odraz života

Mladenka Šarić odgovorila je liječniku koji tvrdi da će bore biti znak nehigijene

“Nemam baš ništa protiv potrebe ljudi da malo uspore procese starenja, da još malo zadrže mladolikost. Zbog čega to ne bi učinili ako mogu platiti i ako ih to veseli? No, duboko sam protiv stava koji diktira da to mora biti tako. Da će to uskoro biti pitanje higijene, kao što kaže dr. Milojević. Da će bore na licu biti neprihvatljive. Da će starost biti poput kožne bolesti koju treba skrivati da se ljudi ne bi zgražavali.”

Objavljeno

|

Kreme protiv starenja
Helen Mirren (Allure)

 “Kao što danas svi idu kod zubara, tako će svi ići kod estetskog liječnika. Sad gotovo nemate žutih zubi ili sijede kose. Isto tako će bore jednog dana postati znak nehigijene.” Izjavio je to u razgovoru za jedan domaći portal liječnik Nikola Milojević, u tekstu predstavljen kao estetski liječnik. Na ovu skandaloznu izjavu reagirala je ugledna novinarka i predsjednica udruge “Žene 50+” Mladenka Šarić na portalu One nastupaju. Tekst, uz dopuštenje, prenosimo u cijelosti. 

Estetski liječnik dr. Nikola Milojević vjerojatno nije bio baš koncentriran kad su mu kao malome roditelji, ili baka i djed, možda i svi zajedno, pokušali utuviti u glavu da je ponekad stvarno, ali stvarno potrebno dvaput razmisliti prije nego što nešto izgovoriš. Možda je bio zaljubljen u curicu iz susjedstva pa su mu te dosadne lekcije kroz jedno uho ušle, a kroz drugo odmah izašle. Jer, da se sjetio što su ga učili sigurno mu ne bi palo na pamet da prije nekoliko dana u jednome intervjuu izgovori da će vrlo skoro – bore biti odraz higijene. Tako kratka rečenica, a toliko arogancije i podcjenjivanja u njoj!


Dakle, tko bude u tom “vrlo skorom” vremenu, koje futuristički navješćuje čovjek koji živi od uštrcavanja pripravaka za peglanje bora u kožu lica, imao lice izbrazdano životom bolje da ne izlazi na ulicu bez vreće na glavi. Jer, te izdajničke bore na licu govorit će, valjda, svima da je na ulicu izašla ekstremno neuredna osoba, koja nimalo ne drži do sebe, možda se niti ne pere pa bi dobro bilo držati se podalje od tog smrada, A tko zna, k vragu, u tom “vrlo skorom” vremenu koje vizualizira dr. Milojević, te bi bore mogle biti i zarazne, pa s nekog neispeglanog lica skočiti na drugo, pomno ispeglano, izravnano, nategnuto, zamrznuto… Uh, uh, uh! Bit će to teška vremena u kojima će se borci poput rečenog liječnika morati žestoko boriti da prošire svijetom svoju revolucionarnu ideju higijene bez bora.

Teror mladosti napada žene, a zaobilazi muškarce

Rečenica koju je izgovorio dr. Milojević uklapa se u već dugo prisutan globalni trend nametanja ideje vječne mladosti. Iako dr. Milojević spominje oba spola, žrtve te histerične utrke za eliksirima i injekcijama mladosti u prvom su redu žene. I tako će biti još dugo. Muškarcima se taj ideal niti ne nameće na tako agresivan način kao ženama, a i oni su poput teflona kad je riječ o tim stvarima, na njih se to – ne lijepi.  Kroz razne kampanje ženama se govori da moraju što dulje sačuvati mladost, da starost nije poželjna, da će ih zamijeniti mlađima, da starenje treba po svaku cijenu zaustaviti, da im je mladolik izgled ulaznica za sreću.

I danas svuda oko sebe vidimo žene koje izgledaju jednako. Imaju iste usne, iste bademaste oči, ista lica bez bora, zamrznuta čela, djevojački svježe kapke. Nema na njihovim licima bora “smijalica”, nema ni onih koje su se urezale u teškim vremenima. Nema na čelu onih tankih brazdi koje govore da su živjele, razmišljale, borile se, da su ono što jesu – iskusne, zrele žene sa svojim životnim pričama. Žalosno je gledati zategnuta lica zrelih žena koja kao da su uzeta s nekih lutki i nalijepljena na mekane, manje ili više zgužvane vratove, koji otkrivaju ono što ta lica panično žele sakriti. Hodaju okolo kao izvještačeni, operirani i injektirani kosturi, jer na mnogima nema ni grama masnog tkiva. Jer, i to je, valjda, odraz higijene. I to je sramota. Ako imaš malo masnog tkiva, znači da jedeš, žvačeš, mljackaš, znači i da ujutro ideš u zahod i… joooj, kako smrdi!

Zašto su žene postale robovi nametnutih očekivanja? Zašto žele falsificirati vlastiti život brisanjem svih tragova koji otkrivaju da su živjele? Zato što su im razni milojevići u medijima, u kozmetičkoj industriji, u estetskoj industriji, u modnoj industriji ubili samopouzdanje tezama o tome da su bore neka vrsta bolesti koje se što prije treba riješiti. Zato što im raznorazni tipovi stalno ponavljaju da nisu dovoljno dobre i da moraju biti bolje, da se moraju prilagoditi slici koja se u nekom trenutku nosi. Odavno je napušten kult duše, a svijet je osvojio kult tijela. Stvoreni su standardi koji diskreditiraju one koji im ne odgovaraju i ne žele im se prilagoditi.

Starenje nije kožna bolest

Da se razumijemo, nemam ništa protiv uljepšavanja, peglanja bora, botoksa, filera, mikrodermoabrazije… Nemam baš ništa protiv potrebe ljudi da malo uspore procese starenja, da još malo zadrže mladolikost. Zbog čega to ne bi učinili, ako mogu platiti i ako ih to veseli? No, duboko sam protiv stava koji diktira da to mora biti tako. Da će to uskoro biti pitanje higijene, kao što kaže dr. Milojević. Da će bore na licu biti neprihvatljive. Da će starost biti poput kožne bolesti koju treba skrivati da se ljudi ne bi zgražavali. Duboko sam protiv toga da se ljude mjeri po tzv. estetskim kriterijima i da se mladim djevojkama već sad usađuje ta nakaradna ideja da su bez odgovarajućeg tipa ljepote nedovoljno vrijedne i da će kako budu starjele vrijediti još manje jer će sa svakom godinom života ta ljepota blijedjeti i nestajati ako se na potrude na vrijeme da prevare – vrijeme.

I za kraj, što su te naše bore? One su znakovi da smo se u životu puno smijali, plakali,  borili, voljeli, otkrivali se i skrivali. One su naš život. I ne želim da ikad dođe vrijeme u kojemu bi netko tko ih želi imati na svom licu bio prokazan kao neuredni primitivac koji ne drži do osnovne higijene. Ne želim da dođe vrijeme u kojemu ljudi neće znati o čemu govori prekrasna pjesma “Ljubim tvoje lijepe bore”, koju su pjevali Gabi i Arsen, i u kojoj su zauvijek zapisani stihovi:

Ljubim tvoje jer je tvoje,
jer smo skupa sve to prošli
Volim tvoje jer je moje,
jer smo skupa dovde došli…

Al’ od svega još najviše
ljubim tvoje lijepe bore
jer u njima dobro piše
sve što usne ne govore… 

 

.

Stil i ljepota

Što se doista događa s našim tijelom kad uđemo u ‘neke godine’

Ljepota je u očima promatrača. Osim toga, nije važna fizička ljepota nego ona unutarnja. Ma da, sve je to do neke mjere točno, ali istina kad-tad izađe na vidjelo. Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. I kasnije se može izgledati dobro, ali za to je potrebno užasno puno truda i vremena.

Objavljeno

|

Oglasi za starije žene?

Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. Toga postaneš bolno svjestan kad zagaziš u neke godine. Naravno, i kasnije se može dobro izgledati, ali za to treba daleko više vremena i energije nego prije.

Nemojte misliti da se žalim – ja sam sobom jako zadovoljna – ali čini mi se da nam nedostaje malo objektivnog pogleda na fizičku stranu starenja. Pravo se stanje često maskira pa se ljudi neugodno iznenade kad počnu primjećivati promjene na sebi. Pitaju se je li to sve normalno. Odgovor je: Da, normalno je. Je li ugodno? Pa nije baš. A brine li vas? Ne previše. Naime, bez obzira na sve ono što ću ovdje navesti, i dalje se osjećam jako dobro u svojemu tijelu, čak i bolje nego kad sam bila mlađa.


Ali pustimo na trenutak sve obzire i opišimo stvari kakve one doista jesu. Tek toliko da kasnije ne bude ‘nismo znali’.

Dlake

Starost je dlakava. Glupače se u neko doba počnu pojavljivati i tamo gdje sam mislila da ih nikada neće biti. Još danas se sjetim svoje bake koja je sjedila u dvorištu i malom pincetom pretraživala bradu i čupala duge bijele izdanke. A sada to radim i ja. Počnu se tako u nekom trenutku na bradi pojavljivati točkice, a nakon nekog vremena iz njih izrastu dlake i odjednom osvijestiš da si sasvim zgodna žena u najboljim godinama – ali s bradom!

I sve one priče o čupanju dlaka s korijenom radi čega više neće izrasti su potpuno lažne. Rastu glupače čak i kad ih iščupaš s korijenom. Nema tu pomoći, to su hormoni. No prijateljica s kojom dijelim doista sve, pa čak i tako neugodne informacije o dlakama na bradi, savjetovala mi je nešto stvarno korisno. Kaže ona: “Ne čupaj dlake navečer nego ujutro. Ako ih čupaš navečer, do jutra će opet malo narasti tako da nisi napravila ništa. Pusti ih neka rastu još do jutra pa ih onda masakriraj.”

Koža

Tuširanje, malo kremice tek toliko i gotovo. Ma moš mislit! Tako je to možda izgledalo u srednjoj školi, ali sada… Da bi koža bila imalo nalik onoj od nekada, treba napraviti milijun stvari. Kao prvo, tuš ili voda u kadi ne smiju biti prevrući da se ionako suha koža dodatno ne isuši. Onda treba upotrebljavati neko blago sredstvo za tuširanje opet zbog glupog isušivanja. Zatim piling, jer je koža iz čistog mira postala hrapava. Onda struganje peta jer izgledaju grozno čak i u zimskim mjesecima, a ljeto i i boso hodanje da i ne spominjemo. Zatim kožu treba dobro osušiti ručnikom pa vrlo temeljito namazati nekom hranjivom (čitaj: preskupom!) kremom. I kad to sve napraviš, efekt će biti otprilike 20 posto onoga što si prije imao bez imalo muke.

Nokti

Prije mi je jedina briga bila da mi neki od dugih noktiju ne pukne, a danas je dobro ako mi barem i jedan nokat uspije narasti do određene dužine. Nokti mi se cvjetaju, lome, kožica oko noktiju se više ne da potisnuti već se mora rezati, u tome se procesu obavezno porežem pa moram staviti flaster što je zapravo dobro jer onda barem taj jedan nokat uspijem sakriti.

Ne sjećam se kad sam zadnji put nalakirala nokte. To mi se više ne da. Ne da mi se čekati da se lak osuši pa obavezno idem nešto prtljati dok je lak još vlažan pa ga upropastim. Nikad mi se nisu sviđali umjetni nokti, ali ozbiljno razmišljam o trajnom laku. Kad je starenje u pitanju, sreća u nesreći je ta što danas postoje razni dodaci, nadomjesci i pomagala zahvaljujući kojima opet možeš izgledati “kao čovjek”. Sve dok navečer ne odlučiš sve to skinuti sa sebe. No tad je ionako već mrak pa nema veze.

Oči

Kad sam bila mlađa naočale su mi bile fora, no nisam ih nikad trebala. Jedno vrijeme sam išla okolo i isprobavala okvire. Razmišljala sam čak da si nabavim jedne s običnim staklima, tek tako, zbog mode. No čini se da će mi se želja o nošenju naočala uskoro ispuniti. Naime, ne vidim više dobro. Stvari koje sam donedavno mogla normalno pročitati, danas su mi mutne. Uhvatim samu sebe kako natežem kraj oka kako bih barem malo izoštrila sliku, ali ne ide. I dalje je sve mutno. Sad opet hodam po optičarima.

Zglobovi

Počelo mi se događati da mi iz čistoga mira škljocaju zglobovi. Ustajem s kauča i začuje se “krrraaak!”, sjedam u auto i začuje se “škljoc, krakkk!”, penjem se po stepenicama i čuje se “klik, klak, klik, klak”. Kad sam bila mlada, jako je bio popularan crtić He-Man koji se borio protiv izvjesnog Skeletora. Često ga se sjetim u zadnje vrijeme. Uglavnom, zglobovi su se istrošili i moje je tijelo počalo samo od sebe proizvoditi najčudnije zvukove. Više se nikome ne mogu prišuljati s leđa jer su moje kretnje postale jako glasne.

Mišići

Nisam baš nikad pretjerano vježbala niti bila član ikakve teretane, ali sam uvijek puno hodala i vozila bicikl. Od toga su mi i noge i ruke bile lijepo oblikovane i to bez ikakve pretjerane muke. Bicikl vozim i danas, ali mišića nema pa nema. Sve je to nekako mekano i mlohavo. Valjda bih se trebala odvesti biciklom do Kine pa da primijetim neko poboljšanje. Zašto mi danas treba toliko puno truda za nešto što sam prije imala bez imalo muke? Zašto??

Kosa

Blaženi bili pramenovi, to je sve što ću reći. Sijede izdajice počele su mi se pojavljivati još u tridesetim godinama i tad sam ih farbala te tako pokušavala prikriti. No s tim farbanjem je nevolja što za par tjedana moraš sve ponoviti. No danas sam mudrija jer znam da sijede zapravo ne možeš učinkovito i na duže vrijeme sakriti, ali ih možeš proglasiti pramenom.

Frizerka mi je napravila svijetle tanke pramenove uz koje sijedi pramenovi izgledaju kao da baš moraju biti ovdje. Doduše, svi se sad čude kako sam od brinete iznenada postala blondina, ali ko ih šiša! Pa navodno se plavuše bolje zabavljaju. Sigurno ću se s novom bojom kose i ja bolje zabavljati. Ako prije toga ne zaspim na kauču, naravno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP