Prati nas

Mozaik

Lažna briga za djecu

Evo zašto mislimo da i Hercegovcima treba omogućiti udomljavanje djece

To što nekom neka zajednica nije ‘prirodna ili lijepa’, ne znači da nije kvalitetna i da djeca koja žive u njoj nisu podržana i sretna. Djeca, općenito, lakše preskaču predrasude od odraslih ljudi. Otpor je nastao samo na želji da se određenoj manjinskoj skupini uskrate prava koja ima većina. I tu počinje i završava svaka rasprava.

Objavljeno

|

Zabraniti pederima posvajanje
foto: Pexells

Prividno neslaganje između vladajućeg HDZ-a i partnerskog HNS-a oko Zakona o udomiteljstvu potaknulo je još jednu javnu raspravu tijekom koje baš svatko ima pravo reći nešto o onome što ga se, zapravo, ne tiče. Postavila su se brojna pitanja od stabilnosti i zdravlju istospolnih životnih partnera i njihovim kapacitetima za brigu o djeci koju su, gle čuda, u najvećem broju slučajeva napustili i na brigu društva predali upravo heteroseksualni roditelji.

Možda je najlicemjerniju interpretaciju protivljenja omogućavanju udomljavanja djece istospolnim partnerima ponudio čelnik Mosta Božo Petrov. “Mislim da je dovoljna stigmatizacija to što djeca na kraju budu kod zamjenskih roditelja. Još onda dodatno jer niti homoseksualni parovi nisu toliko prihvaćeni u društvu. Zamislite onda stigmatizaciju te djece”, riječi su ovog psihijatra koji samo naizgled brine o djeci.


Ugađanje predrasudama, umjesto borbe protiv stigmatizacije

Petrov upravo priznaje da su istospolni partneri diskriminirani i pod krinkom brige za djecu, on ih želi dalje diskriminirati. On se ne bori za društvo u kojem će djeca iz svih obitelji i svih sustava skrbi biti prihvaćena, on se ne zalaže za društvo u kojem će svi ljudi biti vrednovani prema svojim kvalitetama – on podržava homofobe da budu homofobi pa čak i preko dječjih leđa. Petrov se poziva na predrasude koje društvo ima prema homoseksualcima i koristi iste te predrasude kao argument da bi im se priklonio.

Kako lagati djetetu?

foto: BigStock

Odrastanje je uvijek teško

No društvo je stigmatiziralo i druge skupine. Recimo, Hercegovce za koji za dobar dio građana nepravedno misli da su oličenje korupcije i rodijačkih veza. Često na našim Facebook stranicama uklanjamo tragove urbanog rasizma usmjerenog baš prema Hercegovcima. Europska komisija je u svibnju jasno upozorila i na golemu netrpeljivost prema Srbima, što je ranije potvrdio i Bilten Srpskog narodnog vijeća. Brojni su zapisi o napadima na Srbe i učenike Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu. Pa usprkos svemu nismo čuli zahtjeve da se udomljavanje onemogući Srbima, jer “nisu toliko prihvaćeni u društvu”. Poučeni razmišljanjem čelnika Mosta, a s obzirom na predrasude s kojima se susreću, pitamo se smiju li uopće i Hercegovci udomljavati djecu?

Djetinjstvo nije bajka, a djeca su svakodnevno izložena brojnim pritiscima i, slobodno recimo, poniženjima. Djeca su stigmatizirana zbog siromaštva, nacionalnosti, zbog toga što su im roditelji razvedeni, zbog toga što ih odgajaju samohrane majke, zbog toga što ne idu na vjeronauk pa ih njihovi kolege crtaju kao “one koje treba privesti Isusu”. Odrastanje je teško i tijekom njega nosimo se s brojnim nepravdama. Ali možemo se nositi s problemima upravo zahvaljujući stabilnoj zajednici u kojoj odrastamo uz podršku i ljubav, ma kako definirana ta zajednica bila.

Tko je Željka Markić?

Željka Markić (foto: MojeVrijeme.hr)

Heteroseksualci ne žele udomiti svu djecu…

Udarajući na istospolne životne partnere, oglasila se i udruga Željke Markić “U ime obitelji”. Ističu kako je u najboljem interesu svakog djeteta da odrasta uz biološkog oca i majku, a ako to nije moguće, u zajednici koja je najsličnija onoj “u kojoj dijete i dolazi na svijet”. No istina je da ne može svako dijete živjeti u zajednici sličnoj onoj u kojoj je došlo na svijet. Neka djeca nisu na svijet došla u zajednicama, neke odgajaju bake pune ljubavi, tete, braća, sestre… i to nam je sasma prihvatljivo. Naivno je pomisliti da će baš svako dijete iz doma pronaći svoju idealne heteroseksualne udomitelje ili posvojitelje. Pogotovo ako su djeca starija ili bolesna. Ili, recimo, Romi.

Pri tome treba biti posve iskren pa priznati da je reguliranje udomljavanja samo korak prema posvojenju, što se čini logičnim napretkom. Upravo je 2011. godine američki Institut za posvajanje Evan B. Donaldson objavio da je 60% homoseksualnih posvojitelja spremno posvojiti dijete manjinske rase, što je posebno važno, jer se djeca drugačije boje kože duže zadržavaju u sustavu. Izračunali su i da su gejevi i lezbijke u 25% slučajeva posvajali djecu stariju od tri godine od kojih je više od polovicu imalo posebne potrebe. Pokazali su tako da istospolni partneri žele posvojiti i onu djecu koju ranije nije nitko želio, u čemu su vidjeli ogroman potencijal za djecu koja su zapela u udomiteljskom sustavu.

Seksualnost ne utječe na roditeljske kompetencije

Povodom oglašavanja udruge Željke Markić, oglasilo se 200 znanstvenika i stručnjaka, mahom psihologa i sociologa. U zajedničkom priopćenju zalažu se da se istospolnim partnerima omogući udomljavanje djece i ističu da nema značajnih razlika u rezultatima odgoja djece koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim ili heteroseksualnim roditeljima. Smatraju kako je u najboljem interesu djece i roditelja, kao i društva u cijelosti, priznati i prihvatiti raznovrsnost postojećih obiteljskih zajednica i odnosa u Hrvatskoj.

Također su demantirali navode “U ime obitelji“ prema kojima djeca iz istospolnih obitelji imaju manju šansu za završetak srednje škole, da su manje zdrava, da su siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima. “Dugogodišnja sveobuhvatna istraživanja do sada nisu uspjela dokazati da su LGBT osobe manje sposobne od osoba heteroseksualne orijentacije biti roditelji, kao niti da je psihosocijalni razvoj njihove djece ugrožen u odnosu na djecu heteroseksualnih roditelja”, stav je 200 domaćih stručnjaka.

Kako posvojiti dijete?

screenshot: Out with the Family

„Neka si rode svoju djecu“

Ako si žele, neka si rode svoju djecu – poruka je to koja je bezbroj puta ispisana na društvenim mrežama. I sasvim je ispravna, jer homoseksualci i lezbijke rađaju svoju djecu. I poput heteroseksualaca “koji rađaju svoju djecu”, žele udomljavati. Nažalost, neki zbog pritiska okoline žive u fiktivnim heteroseksualnim brakovima, jer društvo tolerira laž, ako ta laž ne kvari očekivanu sliku. Neki odgajaju djecu kao samohrani roditelji. Srećom, sve više ih živi sa svojim istospolnim partnerima i dogovorno dijele roditeljstvo, a djeca odrastaju u zajednici punoj ljubavi i brige, sve češće uz “dvije mame i dva tate“.

Vjerojatno znate za bar jedan takav slučaj. I ide im sasvim dobro. Kako smo već ranije napisali, ako ste zaista zabrinuti za dobrobit sve djece, a mislite da su homoseksualci grozni roditelji, što ćete učiniti za njihovu biološku djecu? Mislite li da im treba oduzeti djecu ili zakonski zabraniti roditeljstvo? Do kuda seže vaša “briga”?

No većina komentatora, koji su se usprotivili jednakosti kroz Zakon o udomiteljstvu, niti minutu života nije posvetila razmišljanju o tome da se prihvati udomiteljstva. Vatreni protivnici ne žele razmišljati ni o dominantnom stavu stručnjaka. To što nekom neka zajednica nije “prirodna”, ne znači da nije kvalitetna i da djeca koja žive u njoj nisu podržana i sretna. To što nekom neka zajednica nije “lijepa”, ne znači da njegovo mišljenje treba prihvatiti kao relevantno. Djeca, općenito, lakše od odraslih preskaču predrasude. Otpor je nastao samo na želji da se određenoj manjinskoj skupini uskrate prava koja ima većina. I tu počinje i završava svaka rasprava.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP