Prati nas

Mozaik

POGLED IZA KAMERE

Uvijek ste željeli snimiti vlastiti film? Sad možete!

Udruga Bacači sjenki organizira radionicu filmskog stvaralaštva namijenjenu osobama 54+. Polaznici će na radionicama svladati promišljanje filma i medija iz više aspekata te upoznati sve ono što zapravo ne vidimo dok gledamo filmove, TV ili dok se zabavljamo računalnim igrama.

Objavljeno

|

foto: Jakob Owens/Unsplash

Nema tog filmofila koji bar jednom nije poželio režirati vlastiti film. No kako nas život često odvuče u drugom pravcu, mnogim se ljubiteljima filma ta želja nikad ne ostvari. Život nosi svoje obaveze – posao, djeca, kuća… Sve su to razlozi zašto odustajemo od svih snova i hobija i ostavljamo ih da čekaju neka bolja vremena. No ta bolja (i slobodna) vremena često ne dođu sve do penzije. No kako se tada posvetiti filmu kad su sve radionice uglavnom za školsku djecu i mlade?

Imamo dobru vijest za sve one u najboljim godinama koji bi se željeli okušati u stvaranju filma! Naime, Udruga Bacači sjenki iz Zagreba, zajedno sa svojim partnerima “Kulturno umjetničkim središtem“ iz Sinja te Kulturno prosvjetnim društvom “Sloga“ iz Pakraca, pokreću interdisciplinarni program „Samo nebo nam je granica“ sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda.



“Ovaj program je zabavnog, emancipacijskog i obrazovnog karaktera te generaciji 54+ nudi mogućnost ulaska u svijet filma izvan standardnog kino ili TV gledateljskog i stvaralačkog iskustva. Polaznici će na radionicama svladati promišljanje filma i medija iz više aspekata te upoznati sve ono što zapravo ne vidimo dok gledamo filmove, TV ili dok se zabavljamo računalnim igrama  na našim računalima”, kaže nam Željka Novosel iz Udruge Bacači sjenki.

Bacači sjenki su odavno prepoznati po svojim edukacijskim i umjetničkim projektima i poznato su ime kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama.

“Naše djelovanje kreće se u rasponu od društvene prakse u lokalnoj zajednici, preko novomedijskih i participativnih izvedbenih umjetnosti, do preispitivanja medija i izmještanja uvriježenih motrišta na goruće probleme i izazove suvremenog društva. Pritom inzistiramo na interdisciplinarnom i intermedijalnom pristupu koji podrazumijeva integralan i problematski diskurzivan pristup edukaciji. Koncept integralne edukacije: rezultat je (provjerenog) eksperimenta i rada interdisciplinarnog tima stručnjaka”, objašnjava Novosel.

Kako se i gdje prijaviti?

Program se provodi za polaznike iz Zagreba, Sinja i Pakraca u razdoblju od sredine studenog 2018. do sredine svibnja 2019. godine kroz 3 obrazovne razine: početne, napredne i majstorske radionice u kontinuiranom trajanju od 5 dana, od 9:00 do 15:00., a broj mjesta je ograničen. Na radionicama je predviđeno sudjelovanje 20 polaznika, a svim sudionicima osiguran je topli obrok za vrijeme trajanja radionice.

Zainteresirani polaznici mogu se prijaviti putem: telefona 01/464 02 62, e-mail adrese: samonebonamjegranica@gmail.com ili putem on-line prijavnice na stranici udruge Bacači sjenki. Zagrebačka početna radionica je popunjena, no rok za radionicu u Sinju je do 05. prosinca 2019. te do 09. siječnja 2019. za radionicu u Pakracu.

17 godina Bacača sjenki

Udruga Bacači sjenki skoro je punoljetna. Djeluje već 17 godina i provela je i kontinuirano provodi brojne projekte: Pametniji grad, Sve je u novcu, Frooom! (namijenjen djeci osnovnoškolskog uzrasta već osam godina oduševljava generacije učenika i njihovih roditelja svojim pristupom vizualnoj umjetnosti, filmu te kritičkom razmišljanju korz zabavne i praksi orjenitrane radionice), Šapat zidova (hipertekstualnost javnih, urbanih i dijeljenih prostora; sudionički urbanizam i terafilija; resursnost prostora za boljitak zajednice; značajke i znamenitost, povijesna i sadržajna, tih prostora), Zidne novine, Bitka na Neretvi, Mala retrospektiva smrti, Ex-pozicija, Kiklop (dramski), Shadow Casters (intermedijalni međunarodni Master Class za profesionalce iz različitih disciplina zainteresiranih za izvedbenu djelatnost u urbanim, javnim i netipično umjetničko -izvedbenim prostorima), Studio Bacača Sjenki (specijalizirane i tematski ciljane radionice za profesionalce) i mnogi drugi.

U svojim projektima Bacači sjenki potiču rasprave o raznim aktualnim temama poput prirode i procesu globalizacije, zatim bave se društvenim, političkim i kulturnim pitanjima te otkrivaju akutne probleme lokalnih zajednica temeljito istražujući prošlost i sadašnjost urbanih lokacija

Projekt Samo nebo nam je granica, iako namijenjen starijima od 55+, je zapravo najmlađi u širokoj paleti projekata ove udruge.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati