Prati nas

Zdravlje

Zabavno i korisno

Zagrebački umirovljenici igraju tangram: Baš kao i mišiće, važno je vježbati i mozak

Svrha ovih radinica je održati mozak aktivnim i mentalno zdravlje dobrim. To je naročito važno za osobe treće životne dobi.

Objavljeno

|

Tangram (foto: protowink/Pixabay)

Ono što vrijedi za mišiće, vrijedi i za mozak: što ih više koristimo, bit će snažniji. Posebno je to važno u starijoj dobi kad redovne i kvalitetne misaone aktivnosti itekako utječu na mentalno zdravlje i kognitivne sposobnosti. I dok je dostupno sve više aktivnosti za starije osobe kojima je prije svega cilj očuvanja tjelesne forme, onih za očuvanje mentalnog zdravlja nema toliko. Ipak, pronašli smo jednu takvu radionicu u Senior centru na Jarunu koju za polaznike treće životne dobi besplatno organizirana Udruga Neki novi klinci.

S obzirom na trenutne epidemiološke mjere, u prostoriji smije biti samo pet polaznika – zapravo polaznica jer sve su igrom slučaja žene. I sve odreda jedva su dočekale povratak aktivnosti u Seniorcentru. Ovog ponedjeljka na redu je bila drevna kineska igra, tangram – vrsta slagalice koja se sastoji od raznih geometrijskih oblika od kojih se mogu složiti tisuće različitih likova.


“Tangram je po svijetu dosta poznata, jedna od najstarijih takvih slagalica, porijeklom iz Kine. U Kini ih dosta koriste dok djeci čitaju priče: djeca slušaju priče i slažu razne oblike”, objašnjava voditelj radinice Ivan Lipanović.

“Radi se o sedam dijelova, uglavnom su to veći i manji trokuti, kvadrat, paralelogram… Na internetu se može naći doista na tisuće raznih oblike pa se od tih elemenata slažu životinje, biljke, kuće, brodovi, ljudi u raznim položajima i pokretima. Jako je zgodno ispričati priču kroz te likove”, kaže Lipanović i dodaje kako je igra sve popularnija i na zapadu pa su razni izdavači već počeli nuditi komplete i za škole.

Kako od trokuta i kvadrata nastaje sve više likova, raspoloženje u maloj grupi polaznica sve je opuštenije. Razgovara se, slaže, razmišlja i druži tako da sat vremena brzo prođe.

“Mene te radionice jako vesele jer uvijek volim nešto novo naučiti. U početku misliš: ‘Ah, to je lagano’, a zapravo može biti nešto komplicirano. Prvi put sam sada vidjela tangram, nisam nikada ni čula za to. Inače jako volim križaljke i sudoku, tu sam stručnjak. No pomalo ih se i klonim jer to te zavede pa potrošiš puno vremena. Radije čitam umjesto toga”, kaže nam jedna od polaznica Višnja Šprem te nam usput otkriva kakve knjige preferira.

Višnja Šprem (foto: Silvija Novak)

“Volim životne sudbine, ali da nisu neke tragedije. Zadnje što sam čitala je izvrsna knjiga ‘Molim te, pazi na mamu’, južnokorejske autorice Kyung-Sook Shin. Članica sam knjižnice no knjižnice dosta kaskaju za nabavkom knjiga pa onda posuđujem od prijateljice koja redovito kupuje nove naslove.”

Još jedna polaznica, Branka Ivančić, dijeli Višnjino oduševljenje radioncom. “Jako mi se dopala ova radionica jer zaista moraš puno koristiti mozak, da bude u ‘prometu’, kako ja volim reći. Svakako ću dolaziti na ove radionice. Imam dojam da mi to jako puno koristi”, kaže gospođa Višnja, još jedna ljubiteljica kniga i križaljki.

“Ja sam već bila na ovoj radionici, ali je bila velika gužva. Sad sam opet došla malo provježbati moždane vijuge. Inače doma vježbam, fizički, svaki dan, ali mozak toliko i ne”, kaže gospođa Ana Hernaus i priznaje: “Malo gledam i ove serije koje zatupljuju. Zato je dobro da sam malo opet krenula na ovakve radionice. Na prijašnjoj radionici smo imali nekakve igre riječi, također je bilo zanimljivo. Uz to smo i crtali i pisali i na kraju imali izložbu u Džamiji. Čak smo dobili i diplome. To je bilo stvarno jako zgodno”, kaže Hernaus.

Dobra mentalna kondicija

Voditelj radionice, Ivan Lipanović, inače profesor matematike i informatike u osnovnoj školi i voditelj Udruge Neki novi klinci, radionicu Zlatne vijuge organizira već četvrtu godinu zaredom.

“To su radionice za ljude treće životne dobi. Svrha je da se održimo u dobroj mentalnoj kondiciji – odatle i naziv radionice. Cilj je da budemo i u tom mentalnom smislu aktivni i da naši misaoni procesi rade, ali i da to istovremeno povežemo s finom motorikom, odnosno pokretima ruku pa je dosta tih radionica bazirano na raznim slagalicama, što dvodimenzionalnom poput tangrama, što trodimenzionalnim poput raznih vrsta kocki”, objašnjava Lipanović.

“Imamo i dosta društvenih igara, zagonetki i mozgalica… U programu izmjenjujemo razne vrste aktivnosti da bi održali dinamiku i da bude zanimljivo. Naši polaznici često rješavaju križaljke, no mi smo htjeli da to bude nešto zabavnije i šarenije te da se uz to malo i družimo.”

Branka Ivančić (foto: Silvija Novak)

Osim tangrama, radi se i s raznim mozgalicama, poput kratkih priča kroz koje se provlače zadaci na temelju kojih se kasnije nešto mora odgonetnuti zbog čega se puno i intenzivno razmišlja.

“Također smo radili i razne društvene igre, no onakve igre u kojima nešto treba smišljati, planirati, brojati… Tangram se može igrati i pomoću nekih drugih oblika. Recimo ako imate oblike bazirane na kvadratima, to bi se zvalo tetronimo, od čega je nastala ona poznata igra teris krajem osamdesetih. Slično, ako imate pet kvadrata, onda imate pentamino. Koristimo i soma kocku koja je trodimenzionalna slagalica od koje se mogu složiti različiti oblici”, objašnjava Lipanović.

Poseban je doživljaj bio kad se u centru igrala mankala koja slovi kao najstarija poznata igra. “Igra je inače iz Afrike i datira otprije 3000 godina kad se igrala s kuglicama i rupama izdubljenima u zemlji. Igra ima i duboko simboličko i tradicijsko značenje u raznim plemenima jer se stavljanje kuglica u različite rupe povezivalo sa sjetvom”, kaže Lipanović.

“Kroz tisućljeća se igra proširila najviše u Aziju gdje su joj u svakom području gdje se pojavila, mijenjali pravila i društveno značenje. U Africi su to igrali samo plemenski vođe i odrasli muškarci, dok je igra bila zabranjena ženama i malim dječacima. U Aziji, pak, to je bila igra za plemstvo, točnije žene na dvoru koje su, tražećiu neku zabavu, tom igrom često kratile vrijeme. Naišao sam na podatak i da se ta igra igrala prije otprilike 300-400 godina u Bosni te je u ove krajeve došla vjerojatno preko osmanlijskih osvajanja”, kaže Lipanović.

Povezivanje područja

Kao udruga surađivali su s Etnografskim muzejem te uvijek nastoje povezati različita područja, a Lipanović kaže da na tom principu, kad god je moguće, nastoji raditi i u školi.

“Žao mi je da su u školi područja tako rascjepkana. Sve bi trebalo biti povezanije jer onda je i znanje trajnije, dublje i sve bolje naučimo. Iskustvo je dublje. I naše školske radionice s robotima uvijek su bile povezane s još nekim područjem pa smo tako imali radionicu s robotima u knjižnicama. Natječemo se i u First Lego League gdje je rad na robotu povezan s inovativnim projektom koji se bavi, recimo životom u modernim gradovima”, kaže Lipanović.

Upravo tamo je rođen i projekt nekog budućeg Senior centra u kojem su učenici osmislili čitavu zgradu sa svim sadržajiam za ljude treće životne dobi jer su uočili da starijim osobama nisu dostupni svi sadržaji koji bi im trebali biti dostupni.

“Moderni gradovi nisu prilagođeni osobama treće životne dobi i što ste stariji, sve teže dolazite do svih sadržaja. Djeca koja su bila u mom timu, dakle peti i šesti razred, krenula su razmišljati o baki, djedu, susjedima. Razgovarali sa starijima oko sebe i jako se senzibilizirali te osjetili potrebu da i sami djeluju u lokalnij zajednici i da se aktiviraju. Ali ključ je bio trenutak kad se dogodio svojevrsni ‘klik’ i oni su rekli: ‘Pa ovo se i mene tiče – i ja ću biti u trećoj životnoj dobi. Ovo sve u nekoj dalekoj budućnosti radim i za sebe.’ Meni je taj trenutak kako učitelju bio najvrjedniji”, kaže Lipanović.

Udruga Neki novi klinci program provodi u suradnji sa Zakladom Zajednički put i Senior centrom na Jarunu, a program financira grad Zagreb preko natječaja za udruge. No, ove godine radili su dosta otežano zbog pandemije.

“Sad s dolaskom proljeća, ali i zbog toga što je već puno ljudi cijepljeno, ponovno smo počeli s tim radionicama. Sada nam je dozvoljen broj od pet polaznika i radionica se dosta brzo napunila tako da moramo unaprijed uzimati predbilježbe. Interes je velik, i sada, a i prije korone kad nam je svaki put bila dupkom puna prostorija.”

Sve radionice su besplatne

“To su uglavnom društvene radionice, jer nije važna samo mentalna aktivnost nego i druženje. Mislimo da je onda i sama aktivnost puno dublja. Toliko se zadubimo da nam se čini da je vrijeme brzo prošlo. To su, mislim, i one najkorisnije aktivnosti kad nismo svjesni da nešto radimo, nego se, evo, zabavljamo, a svi ti procesi koje pritom naš mozak obavlja, jako su duboki i zapravo smo jako aktvni. Takve aktivnosti jako dobro djeluju na našu mentalnu kondiciju”, kaže Lipanović.

Ivan Lipanović (foto: Silvija Novak)

Udruga je osmislila i Knjižnicu igara – drvenu kutiju s najpopularnijim igrama i slagalicama koje bi se mogle koristiti u centru ili se posuditi za igranje kod kuće.

“Uvijek želimo povezati i integrirari aktivnost na više razina. Npr. kad smo opremali tu kutiju, nismo naručili gotove igre što bi možda bilo i brže i jeftinije, već smo naručili od socijalne zadruge ‘Prijateljica’ iz Metkovića koja skrbi o osobama s posebnim potrebama i gdje je njihovim štićenicima izrada takvih stvari dio radne terapije. Od njih smo naručili, jer kad smo već od Grada dobili sredstva, onda smo željeli i taj novac za izradu opreme iskoristi za daljnju društvenu korist”, kaže Lipanović.

Tina Debeljak iz Zaklade Zajednički put ističe da su sve radionice Senior centra za polaznike besplatne. “Imamo zaista široku lepezu aktivnosti: učenje jezika – njemačkog, talijanskog i nekoliko grupa engleskog – zatim dosta radimo na informatičkom opismenjavanju korisnika. Imamo dosta likovnih i kreativnih radionica, također i grupe psihosocijalne pdrrške. Ova nam je epidemija stvarno pokvarila planove no sada stalno otvaramo nove radionice prema interesu korisnika. Prije korone je u Senior centru po deset sati dnevno znalo biti sve puno korisnika. Nadamo se da će uskoro ponovno opet biti tako.”

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP