Prati nas

Mozaik

Izvještaj iz Komiteta

Neodoljivi zov Partije. Evo što se pisalo u molbama za prijem u Savez komunista

Ako moju molbu povoljno riješite – budite sigurni da ćete u meni imati uzornog člana Saveza. Ne ulazim u SK zbog nekih navodnih privilegija, već zato da bih još više i odgovornije radio i, ako bude potrebno, branio svoju slobodu…

Objavljeno

|

Je li komunizam bio loš?
foto: Pixabay

Što jugoslavenska mladost piše u svojim molbama za prijem u redove komunista? Pitanje je to koji je postavio zagrebački Plavi vjesnik daleke 1968. godine. Prilog originalno nazvan „Mladi i svijet u kojem žive: Zašto želim u SK?“ prenosimo u cijelosti.

Posljednji izvještaji što stižu s terena kažu da je u ovih nekoliko mjeseci pojačanog prijema mladih u Savez komunista crvene knjižice u Hrvatskoj dobilo više od devet tisuća novih članova, a da isto toliki broj čeka da njihove molbe budu riješene.



O jednakom poletu jugoslavenske mladosti koja oduševljeno pristupa našoj najrevolucionarnijoj organizaciji govore i podaci što smo ih dobili iz Srbije, Makedonije, Slovenije, Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. „U naš SK ušla je svježa krv!“ čuje se na brojnim sastancima. „Mladi daju novi ritam Partiji.“

Jer, novo vrijeme donosi nove uvjete. Nekad je, a pogotovu prije rata, u danima najdublje ilegalnosti i za vrijeme narodnooslobodilačke borbe, krvlju i izuzetnom hrabrošću trebalo dokazati da je netko položio ispit zrelosti za prijem u redove komunista. O tome je na nedavnoj zajedničkoj sjednici CK SKH i Predsjedništva CK Saveza omladine govorio drug Bude Korica, koji je, kao ilustraciju, ispričao jedan primjer iz Like, gdje je stari komunist i borac rekao: „Tek kad sam na sebi imao devetu ranu u ranu, moglo se razgovarati o mom prijemu u Partiju.“

U arhivima Komiteta nalaze se biografije starih i novih članova. U onima starim dvadeset i više godina mogu se pročitati detalji koji fasciniraju: progoni nenarodnih režima, ratovanje, izgradnja pruga i hidrocentrala itd. U odnosu na takve životopise, ovi današnji su, naravno, siromašniji, jer se u SK, ukoliko to radom i ponašanjem zaslužuju, primaju i ljudi rođeni 1950. godine. Bez onih uobičajenih podataka, jednostavne i iskrene, ove biografije plijene svojom toplinom i neposrednošću.

Naši suradnici iz raznih krajeva Jugoslavije dobili su zadatak od redakcije da izaberu po nekoliko zanimljivijih citata iz tih biografija da bismo ih, bez ikakva zahvata, objavili u našem listu. Te rečenice najbolje dokumentiraju s koliko žara omladina želi da bude primljena u SK.

Omladina slavi Titov rođendan 1966. u Domu omladine Beograd

Stekao sam dojam da bih mogao zadovoljiti Statut Saveza komunista Jugoslavije

I prije ove molbe bio sam uvjerenjem komunist, ali nisam smogao odvažnosti da zamolim vas, svoje drugove, da me primite, jer nisam znao da li sam takvu čast zaslužio. Ali danas, nakon hrabrog stava naših komunista u odnosu na najnovije događaje u svijetu, no posebno nakon invazije pet zemalja Varšavskog pakta na ČSSR, smatram da je mladima mjesto u Savezu. Ja vas, drugovi, uvjeravam da ću svim silama raditi i učiti da bih pokazao i dokazao kako je moj prijem opravdan. (strojarski tehničar, 18 godina, Zagreb)
Nemam nikakvih posebnih zasluga zbog kojih mogu zahtijevati da me primite u SK. Znam da ne bih zadovoljio baš zbog toga, nekadašnjeg strogog kriterija koji su zahtijevali da se budući član Partije dokaže. Ali, uvjeravam vas da je moja želja danas podjednako jaka kao što je bila želja mog oca koji je ratni član Partije i zato vas molim da me na prvom vašem sastanku primite. Budite sigurni da ću biti uzoran član SK i da vas neću razočarati. (učenik, 19 godina, Rijeka)
Bio sam među prvim članovima omladinskih četa. Tražio sam da me stariji drugovi poduče u rukovanju oružjem, jer ću i ja, kao i stotine tisuća mojih vršnjaka, spremno stati na branik naše socijalističke domovine ako njena sloboda i nezavisnost budu makar i najmanje i bilo s koje strane ugroženi. Mislim da mi je mjesto u Savezu komunista i zato vas molim… (učenik, 19 godina, Koprivnica)
U razgovoru s roditeljima, koji su oboje članovi SK, stekao sam dojam da bih mogao zadovoljiti Statut Saveza komunista Jugoslavije. Iako nemam revolucionarnu prošlost, i posve razumljivih razloga, jer sam rođen u posleratnom periodu, uveravam vas, drugovi, da ću je steći ako to bude trebalo, jer sam životom spreman da branim tekovine naše borbe i izgradnje. Molim vas da moju želju ispunite… (učenik u privredi, 19 godina, Titovo Užice)
Dan kad me budete primali u Savez komunista Jugoslavije, za mene će biti svečanost – najljepša koja mi se može dogoditi… (radnik, 20 godina, Derventa)
Ranije nisam razmišljao o svom članstvu u SK, iako sam bio pripadnik ovog vremena, iako je moje uverenje bilo isto tako komunističko baš kao da sam član. Jednostavno: nisam verovao – ako bih ikada razmišljao o mogućnosti prijema, da će moj zahtev uopšte biti razmatran, prevashodno zbog mladosti, a zatim i zbog neuključivanja u omladinsku organizaciju, koja kod nas nije bila vredna. Ali videći kako mladi ljudi širom naše zemlje reaguju na događaje kod nas i u svetu, došao sam do zaključka, posle dugog rasuđivanja, da je nova generacija zrela da ponese i najteža bremena. A pošto sam i ja pripadnik ove nove generacije osećam se sposobnim da na sebe primim odgovornost koja će mi se postaviti kao članu Partije. (student, 20 godina, Beograd)

Jugoslavija, 1972.

Nisam osuđivan ni pod istragom…

Potječem iz radničko-činovničke obitelji, a nitko iz moje uže sredine nije u SK. Moja biografija je siromašna, jer sam još mlad. Ipak, usuđujem se da napišem ovu molbu, jer žarko želim da me primite u SK. Svoju odluku donosim bez ikakva pritiska, nakon zrela razmišljanja i po slobodnoj volji, a nakon poziva naših visokih partijskih rukovodilaca da se mladi sve više učlanjuju u Savez komunista… (učenik, 19 godina, Zagreb)
Bio bih ponosan i sretan da postanem član organizacije koju predvodi najveći Jugoslaven – drug Josip Broz Tito. On je svojim stavovima i odlučnom hrabrošću pokazao svijetu snagu naše zemlje i Saveza komunista, on vjeruje u nas mlade i zato ću ga, preko vas zamoliti, da stavljam svoje snage na raspolaganje njemu i Savezu komunista Jugoslavije… (radnik, 19 godina, Kotor)
Moje članstvo neće biti formalno. Ako moju molbu povoljno riješite – budite sigurni da ćete u meni imati uzornog člana Saveza. Ne ulazim u SK zbog nekih navodnih privilegija, već zato da bih još više i odgovornije radio i, ako bude potrebno, branio svoju slobodu… (učenik, 18 godina, Virovitica)
Odličan sam učenik, sve postavljene zadatke izvršavao sam kako sam najbolje mogao, nisam osuđivan ni pod istragom. Moja je želja da postanem član Saveza komunista… (učenik, 19 godina, Zagreb)
Nadam se da nećete pogriješiti ako me budete uvrstili u svoje redove… (studentica 19 godina, Beograd)

Ima još na stotine citata iz pisanih molbi mladih koji pristupaju Savezu komunista. Ovaj proces još traje, a sad je još više pojačan uoči kongresa republičkih Saveza.

Ta nova snaga, rekao je o mladima u Savezu komunista Vladimir Pezo, predsjednik Saveza omladine Hrvatske, nosi sva obilježja mlade generacije, onakve kakva je ona danas i zato organizacije SK moraju stvoriti uvjete da se ti ljudi ne osjećaju u njima kao pripravnici, već kao ravnopravni članovi. Jedan masovni pokret je u punom toku.

/Plavi vjesnik, 1968. / Yugopapir/

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati