Prati nas

Nema predaje

opasan smog

Od deset gradova s najzagađenijim zrakom, čak je pet s ovih prostora

Najnoviji podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se među deset najzagađenijih gradova u svijetu nalazi čak pet s ovih prostora. Ispitali smo kako se mjeri zagađenost zraka, koje bolesti uzrokuje te kako se zaštititi.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Dolaskom zime i sezone grijanja, gradovi na zapadnom Balkanu bivaju obavijeni gustim smogom zbog ispušnih plinova mahom starijih automobila i tisuća dimnjaka, javili su prije neki dan gotovo svi mediji u regiji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je popis 10 najzagađenijih gradova, od kojih se čak pet nalazi na Balkanu. To su Tuzla u BiH, Pljevlje u Crnoj Gori te Skoplje, Tetovo i Bitola u Makedoniji. Zagađeni zrak, upozorava ta organizacija, nanosi ogromne štete ljudima i gospodarstvu. Naime, procjenjuje se da je 2010. zagađenje zraka uzrokovalo smrt 37.000 ljudi na Balkanu koji broji 23 milijuna stanovnika. S obzirom na broj stanovnika, to je čak šest puta više nego u Francuskoj.

Među izrazito zagađenim gradovima je i Sarajevo čemu najviše pridonosi oko 150.000 automobila starijih od 18 godina koji prometuju glavnim gradom Bosne i Hercegovine. Osim toga, stanovništvo se masovno grije na ugljen i drva pa se u atmosferu svakodnevno ispušta dim iz više od tisuću dimnjaka. U siječnju ove godine, UN je objavio dokument u kojem se kaže da se u glavnom gradu BiH zbog zagađenja zraka svake godine izgubi 44.000 sati života, a šteta koja nastaje zbog izostanaka s posla i škole te zbog troškova liječenja iznosi više od 21,5 posto BDP-a te države. Slični problemi muče i Skoplje, pa su u glavnom gradu Makedonije pročišćivači zraka najtraženija roba. Zdravstvene organizacije javljaju o velikom porastu bolesne djece koje mahom muči kašalj. Problem je toliki da je makedonski ministar zdravstva Venko Filipče kazao da će kroničnim bolesnicima podijeliti 43.000 maski kako bi im olakšali disanje.


Kako se mjeri kvaliteta zraka?

Prema podacima objavljenim u Narodnim novinama, pri mjerenju kvalitete zraka slijede se smjernice koje je donio Europski parlament i koje se odnose na Direktivu vezanu uz kvalitetu zraka i Direktivu vezanu uz količinu arsena, kadmija, žive, nikla i policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku. Razina onečišćenosti zraka prati se mjerenjem koncentracija onečišćujućih tvari u zraku mjernim instrumentima za automatsko mjerenje i uzorkovanjem uz fizikalno-kemijsku analizu u laboratoriju. Uzorci se uzimaju na određenom broju stalnih i privremenih mjernih mjesta. Kvaliteta zraka prati se na državnoj i lokalnoj razini, a dobiveni podaci koriste se za praćenje i procjenjivanje kvalitete zraka i potom za predlaganje i provođenje mjera za sprječavanje i smanjivanje onečišćenja zraka.

U Hrvatskoj su uspostavljene 22 mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka, a u planu je uspostava i dodatnih pet mjernih postaja u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Omišlju na otoku Krku. 11 postaja smješteno je u naseljima i industrijskim područjima – tri u Zagrebu, dvije u Slavonskom Brodu te po jedna u Rijeci, Kutini, Osijeku, Sisku, Varaždinu i Karlovcu, a 11 postaja smješteno je u ruralnim i zaštićenim područjima kao što su Kopački rit, Desinić, Bilogora, Plitvička jezera, Parg, Višnjan, Polača-Ravni kotari, Vela straža-Dugi otok, Hum-otok Vis, Opuzen-delta Neretve i Žarkovica-Dubrovnik.

Rezultati mjerenja kvalitete zraka sa svih mjernih postaja uspostavljenih na području Republike Hrvatske kontinuirano se dostavljaju u bazu „Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj“ i objavljuju svakog sata na internetskim stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, stoji na Središnjem državnom portalu RH.

Kakva je kvaliteta zraka u Hrvatskoj?

Najlošiju kvalitetu zraka u Hrvatskoj ima Slavonski Brod i to zbog onečišćenja koje stiže iz rafinerije u susjednoj BiH. No i brojni drugi gradovi, poput Rijeke, imaju problema, osobito s tzv. lebdećim česticama i ozonom. Sisak takvih problema, nasreću ili nažalost, više nema jer tamošnja rafinerija gotovo da više i ne radi. Spomenute lebdeće čestice stvaraju različiti izvori dima, od peći za grijanje do automobila i industrije, ukratko sve što gori. Najviše lebdećič čestica ima u kontinentalnoj Hrvatskoj zimi, posebno za vrijeme dugotrajnih magli.

Ozona pak najviše ima u priobalnom području. On može djelovati nadražujuće na dišni sustav i izazvati crvenilo očiju. Zanimljivo je spomenuti da mjerenja pokazuju i da je zrak u Plominu prilično čist, povremeno čišći nego u Rijeci ili Zagrebu.

Koje bolesti uzrokuje zagađen zrak?

Dugotrajno izlaganje zagađivačima može dovesti do respiratornih infekcija i simptoma u općoj populaciji, a naročito u djece. Čestice koje se nalaze u zagađenom zraku izazivaju upalne učinke, što se odražava na zdravlje respiratornog i kardiovaskularnog sustava. Posebno su opasne vrlo sitne čestice koje izazivaju snažniji upalni odgovor organizma nego ove veće.

Ozon, koji je glavni sastojak smoga, izaziva jake iritacije dišnog sustava, dovodi do dispneje i bolova u prsima, a dugotrajna izloženost ozonu, dovodi do malog ali trajnog oštećenja plućne funkcije. Čestice koje zagađuju zrak povećavaju stopu smrtnosti od svih uzroka, posebno od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti.

Kako se zaštititi od zagađenog zraka?

Da biste se zaštitili od zagađenog zraka, potrebno je smanjiti kretanje na otvorenom, naročito u jutarnjim i večernjim satima, sve do pojave padalina ili jakog vjetra koji će popraviti kvalitetu zraka. Tijekom razdoblja visokog zagađenja, kroničnim bolesnicima i djeci preporučuje se odlazak u prirodu, na planine ili bilo gdje izvan grada i zagađenog područja. Iako se tjelovježba preporučuje u gotovo svim prilikama, tijekom velikih zagađenja bolje je ne vježbati i ne trčati na otvorenom jer se tada, zbog dubokog disanja, u pluća unosi više onečišćujućih čestica. Također, preporučuje se smanjiti ili u potpunosti odustati od pušenja, te nositi zaštitne maske kad zagađenje zraka dostigne alarmantnu razinu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Uspoređivati koronavirus i prometne nesreće jednostavno je glupo i opasno

Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći?

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

“I od prometnih nesreća pogibaju ljudi pa nikome nije palo na pamet zabranjivati cestovni promet ili proglašavati karantenu zbog toga.” Ovo je teza koju često čujemo od koronaskeptika, a nažalost posljednjih dana koriste je i neki novinari u tekstovima kojima žele argumentirati potrebu vraćanja gospodarskog života u normalno stanje.

Potrebu za oživljavanjem gospodarstva razumijemo i podupiremo, no usporedba koronavirusa i prometnih nesreća jednostavno nije ispravna. Zato što su prometne nesreće više-manje ograničene na pojedine skupine u prometu i poznata konstanta. Zapravo, zbog ulaganja država u infrastrukturu i proizvođača automobila u sigurnost vozila, broj prometnih nesreća pada.


Stoga im je neinteligentno suprotstavljati koronavirus koji je nepoznat i ne znamo gdje su njegove granice. Ali znamo da je opasan te da broj zaraženih i mrtvih u društvima koja su zakašnjela s protuepidemijskim mjerama eksponencijalno raste.

Uz to, uobičajene prometne nesreće nigdje na svijetu nisu srušile zdravstvene sustave, prisilile liječnike da trijažiraju pacijente prema “biološkoj dobi” i poštuju protokole prema kojima (kronološki) starijim pacijentima treba dati morfij koji će ubrzati njihov odlazak, umjesto kisika koji će im produžiti život.

Uobičajene prometne nesreće nisu sagradile nova groblja, a nisu ni podigle smrtnost u gradovima, regijama, državama više od nekoliko puta. Samo u ožujku, broj smrtnih slučajeva u usporedbi s periodom od 2015. do 2019. godine skočio je za 568 posto u talijanskoj provinciji Bergamo, 391 posto u provinciji Cremona i 370 posto u provinciji Lodi.

I dok COVID-19 prate brojne nepoznanice, za prometne nesreće apsolutno sigurno možemo reći da se ne šire običnim društvenim kontaktom, disanjem ili kašljanjem. Još nije zabilježen smrtonosni prijenos lančanog sudara ili podlijetanja pod kamion s pacijenta na medicinsku sestru ili liječnika.

Usporedbom prometne nesreće i koronavirusa čini se logička zabluda lažnog izjednačavanja koja ne može uroditi ispravnim zaključivanjem. Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći? Ili čak manje, recimo “samo” 20.000 njih. Među njima bi vjerojatno bio vaš prijatelj, dijete ili blagajnica iz lokalnog dućana.

Nadamo se da biste povikali: “Dovraga, zatvorite ceste dok ne pronađemo neko rješenje!”

Za one koji žele znati više

Prema Statističkom pregledu Ministarstva unutarnjih poslova u Hrvatskoj je tijekom prošle godine u prometu poginulo 297 osoba. Čak 110 osoba poginulo je uslijed slijetanja vozila s ceste. U sudarima su poginule 94 osobe. Kao crni rekord u prometu uzima se 1979. godina kada je poginulo čak 1.605 ljudi. 1990. godine poginulo je 1.360. sudionika prometa.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od posljedica zaraze COVID-19 u 71 dan od registracije prve infekcije, usprkos strogim mjerama, umrle su 83 osobe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP