Prati nas

Nema predaje

opasan smog

Od deset gradova s najzagađenijim zrakom, čak je pet s ovih prostora

Najnoviji podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se među deset najzagađenijih gradova u svijetu nalazi čak pet s ovih prostora. Ispitali smo kako se mjeri zagađenost zraka, koje bolesti uzrokuje te kako se zaštititi.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Dolaskom zime i sezone grijanja, gradovi na zapadnom Balkanu bivaju obavijeni gustim smogom zbog ispušnih plinova mahom starijih automobila i tisuća dimnjaka, javili su prije neki dan gotovo svi mediji u regiji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je popis 10 najzagađenijih gradova, od kojih se čak pet nalazi na Balkanu. To su Tuzla u BiH, Pljevlje u Crnoj Gori te Skoplje, Tetovo i Bitola u Makedoniji. Zagađeni zrak, upozorava ta organizacija, nanosi ogromne štete ljudima i gospodarstvu. Naime, procjenjuje se da je 2010. zagađenje zraka uzrokovalo smrt 37.000 ljudi na Balkanu koji broji 23 milijuna stanovnika. S obzirom na broj stanovnika, to je čak šest puta više nego u Francuskoj.

Među izrazito zagađenim gradovima je i Sarajevo čemu najviše pridonosi oko 150.000 automobila starijih od 18 godina koji prometuju glavnim gradom Bosne i Hercegovine. Osim toga, stanovništvo se masovno grije na ugljen i drva pa se u atmosferu svakodnevno ispušta dim iz više od tisuću dimnjaka. U siječnju ove godine, UN je objavio dokument u kojem se kaže da se u glavnom gradu BiH zbog zagađenja zraka svake godine izgubi 44.000 sati života, a šteta koja nastaje zbog izostanaka s posla i škole te zbog troškova liječenja iznosi više od 21,5 posto BDP-a te države. Slični problemi muče i Skoplje, pa su u glavnom gradu Makedonije pročišćivači zraka najtraženija roba. Zdravstvene organizacije javljaju o velikom porastu bolesne djece koje mahom muči kašalj. Problem je toliki da je makedonski ministar zdravstva Venko Filipče kazao da će kroničnim bolesnicima podijeliti 43.000 maski kako bi im olakšali disanje.


Kako se mjeri kvaliteta zraka?

Prema podacima objavljenim u Narodnim novinama, pri mjerenju kvalitete zraka slijede se smjernice koje je donio Europski parlament i koje se odnose na Direktivu vezanu uz kvalitetu zraka i Direktivu vezanu uz količinu arsena, kadmija, žive, nikla i policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku. Razina onečišćenosti zraka prati se mjerenjem koncentracija onečišćujućih tvari u zraku mjernim instrumentima za automatsko mjerenje i uzorkovanjem uz fizikalno-kemijsku analizu u laboratoriju. Uzorci se uzimaju na određenom broju stalnih i privremenih mjernih mjesta. Kvaliteta zraka prati se na državnoj i lokalnoj razini, a dobiveni podaci koriste se za praćenje i procjenjivanje kvalitete zraka i potom za predlaganje i provođenje mjera za sprječavanje i smanjivanje onečišćenja zraka.

U Hrvatskoj su uspostavljene 22 mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka, a u planu je uspostava i dodatnih pet mjernih postaja u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Omišlju na otoku Krku. 11 postaja smješteno je u naseljima i industrijskim područjima – tri u Zagrebu, dvije u Slavonskom Brodu te po jedna u Rijeci, Kutini, Osijeku, Sisku, Varaždinu i Karlovcu, a 11 postaja smješteno je u ruralnim i zaštićenim područjima kao što su Kopački rit, Desinić, Bilogora, Plitvička jezera, Parg, Višnjan, Polača-Ravni kotari, Vela straža-Dugi otok, Hum-otok Vis, Opuzen-delta Neretve i Žarkovica-Dubrovnik.

Rezultati mjerenja kvalitete zraka sa svih mjernih postaja uspostavljenih na području Republike Hrvatske kontinuirano se dostavljaju u bazu „Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj“ i objavljuju svakog sata na internetskim stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, stoji na Središnjem državnom portalu RH.

Kakva je kvaliteta zraka u Hrvatskoj?

Najlošiju kvalitetu zraka u Hrvatskoj ima Slavonski Brod i to zbog onečišćenja koje stiže iz rafinerije u susjednoj BiH. No i brojni drugi gradovi, poput Rijeke, imaju problema, osobito s tzv. lebdećim česticama i ozonom. Sisak takvih problema, nasreću ili nažalost, više nema jer tamošnja rafinerija gotovo da više i ne radi. Spomenute lebdeće čestice stvaraju različiti izvori dima, od peći za grijanje do automobila i industrije, ukratko sve što gori. Najviše lebdećič čestica ima u kontinentalnoj Hrvatskoj zimi, posebno za vrijeme dugotrajnih magli.

Ozona pak najviše ima u priobalnom području. On može djelovati nadražujuće na dišni sustav i izazvati crvenilo očiju. Zanimljivo je spomenuti da mjerenja pokazuju i da je zrak u Plominu prilično čist, povremeno čišći nego u Rijeci ili Zagrebu.

Koje bolesti uzrokuje zagađen zrak?

Dugotrajno izlaganje zagađivačima može dovesti do respiratornih infekcija i simptoma u općoj populaciji, a naročito u djece. Čestice koje se nalaze u zagađenom zraku izazivaju upalne učinke, što se odražava na zdravlje respiratornog i kardiovaskularnog sustava. Posebno su opasne vrlo sitne čestice koje izazivaju snažniji upalni odgovor organizma nego ove veće.

Ozon, koji je glavni sastojak smoga, izaziva jake iritacije dišnog sustava, dovodi do dispneje i bolova u prsima, a dugotrajna izloženost ozonu, dovodi do malog ali trajnog oštećenja plućne funkcije. Čestice koje zagađuju zrak povećavaju stopu smrtnosti od svih uzroka, posebno od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti.

Kako se zaštititi od zagađenog zraka?

Da biste se zaštitili od zagađenog zraka, potrebno je smanjiti kretanje na otvorenom, naročito u jutarnjim i večernjim satima, sve do pojave padalina ili jakog vjetra koji će popraviti kvalitetu zraka. Tijekom razdoblja visokog zagađenja, kroničnim bolesnicima i djeci preporučuje se odlazak u prirodu, na planine ili bilo gdje izvan grada i zagađenog područja. Iako se tjelovježba preporučuje u gotovo svim prilikama, tijekom velikih zagađenja bolje je ne vježbati i ne trčati na otvorenom jer se tada, zbog dubokog disanja, u pluća unosi više onečišćujućih čestica. Također, preporučuje se smanjiti ili u potpunosti odustati od pušenja, te nositi zaštitne maske kad zagađenje zraka dostigne alarmantnu razinu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

‘Samo kad popije bude nasilan. A zbog korone je izgubio posao pa je ljut’

Zbog pandemije koronavirusa povećao se broj slučajeva obiteljskog i nasilja nad ženama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Gospođa, nazovimo ju Marija (podaci poznati redakciji), ima 62 godine i trenutno živi sa svojom kćerkom i njezinom obitelji u Zagrebu. Iako uživa u društvu kćeri i dvoje unuka, radije bi da nije morala doći. Naime, Marija je iz okolice Daruvara i prije par tjedana je, opet, morala pobjeći od kuće zbog muža zlostavljača.

“Ma samo kad popije bude nasilan”, kaže gospođa Marija. “A zbog korone je izgubio posao pa je ljut.“”


Mariju nasilje prati od početka braka. U početku se radilo o verbalnom nasilju koje je ubrzo preraslo u fizičko. “Sjećam se kad me prvi put ošamario. Djeca su bila mala. On se vratio pripit kući, a ja sam ga pitala gdje je dosad. To ga je jako razljutilo. S vremenom sam prestala pitati gdje je i što radi, no svejedno sam dobijala batine.”

Marija nikad nije radila u smislu da je bila zaposlena, no posla je uvijek bilo jer se brinula o velikom imanju s vrtom, oranicom i domaćim životinjama. Nikad nije imala svoju plaću već je novac uvijek morala tražiti od muža.

“Ponekad bi dao, ponekad ne. Uglavnom bi mi rekao što da kupim i ja sam morala kupiti samo to. Bože sačuvaj da sam kupila još nešto. Jednom sam se zaposlila u trgovini u našem mjestu, ali to nije dugo trajalo. Dolazio bi mi na posao i bio neugodan pa sam morala dati otkaz”, govori nam Marija.

Na pitanje zašto nije otišla, samo sliježe ramenima. “A kamo? I još s dvoje male djece. Ponekad bi se znali skloniti kod susjede. Muž bi malo divljao, no kad bi se otrijeznio došao bi po nas. Uvijek bi se ispričavao i obećavao da će se promijeniti, ali to nije dugo trajalo. Tu u selu ima tih nekoliko prijatelja, svi dosta piju tako da ga to povuče. Ma nije on loš, ali kad popije…”, kaže Marija i spusti pogled.

Ne zna dokad će ostati kod kćeri. Iako je već više puta bježala od kuće, ova situacija sada je drugačija zbog epidemije radi koje je muž ostao bez posla. Boji se da će ga to dodatno gurnuti alkoholu.

“Ne znam. Tu ću ostati još neko vrijeme. Možda kasnije odem sinu u Njemačku. Ali najradije bih da se mogu vratiti kući. Fali mi moj vrt, moje životinje. Tko se sad o njima brine?”, pita se Marija kroz suze.

Gospođa Marija jedna je od mnogih žena koje se bore s obiteljskim nasiljem. Problem se tijekom pandemije dodatno pogoršao jer su mnogi nasilnici i žrtve tijekom zatvaranja ovog proljeća bili prisiljeni boraviti zajedno. Osim toga, pandemija je u mnoge obitelji donijela dodatne financijske probleme i stres se nagomilao. Zbog toga se povećao i broj žena koje su zatražile pomoć Autonomnog ženskog centra, kako nam je rekla njegova voditeljica Neva Tolle. No njihovi su kapaciteti, kaže, već sada skoro popunjeni.

Brojne članice Vijeća Europe izvijestile su o rekordnom porastu obiteljskog nasilja za vrijeme prvih zatvaranja ovog proljeća. Osim toga, nedavna studija koju je proveo UN Women otkrila je porast seksualnog zlostavljanja, uhođenja, sekstinga i drugih oblika online zlostavljanja, kazala je u povodu Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić i dodala:

“Jedan od naših najznačajnijih međunarodnih ugovora, Istanbulska konvencija, poziva na specifične mjere protiv takvog nasilja, poput 24-satnih telefonskih linija, pristupa skloništa žrtvama, mjerama zabrane i zaštite te brze policijske intervencije.”

U Hrvatskoj je tako dostupan Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uprave i Udrugom za podršku žrtvama i svjedocima koji se može nazvati 24 sata na dan, svih sedam dana u tjednu, uključujući vikende, praznike i blagdane. Broj telefona na koji se žrtve ili svjedoci nasilja mogu javiti mogu javiti je 116 006.

Za osiguranje telefonske linije zaposlit će se dodatnih pet pružatelja podrške žrtvama nasilja. Za nastavak rada telefonske linije 116 006 osigurana su sredstva od 1.798.127,00 kuna od kojih se 85 posto sredstava osigurana iz EU fonda dok je 15 posto osigurano iz državnog proračuna.

“Policijskim službenicima i zdravstvenim radnicima treba dati smjernice kako identificirati i pomoći žrtvama obiteljskog zlostavljanja, primjerice proaktivnim kontaktiranjem žena koje su već tražile pomoć”, kazala je Pejčinović Burić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP