Prati nas

Mozaik

Tipičan hrvatski sport

Biste li mogli čitav mjesec ne prigovarati? Znamo kako možete

Sigurno poznajete barem jednu osobu koja stalno prigovara. Te joj je hladno, te joj je vruće, te je prevelike gužva, te ima premalo ljudi… Možda ste i sami jedan od onih ljudi koji se stalno na nešto žale. “To je kao pasivno pušenje. Kad netko u uredu puši ili prigovara, mi ostali moramo udisati te otrovne plinove.”

Objavljeno

|

Kako prestati prigovarati?
foto: Pixabay

Biste li se mogli odreći prigovaranja na mjesec dana? To je pitanje središnji dio zanimljivog članka Jessice Hullinger na portalu Fast Company. U članku se autorica pita jesu li i zašto neki ljudi predodređeni za prigovaranje te zašto bismo se svi trebali truditi zanovijetati manje.

U mjesecu veljači Leah Shapiro si zadala jedan jedini cilj: Ne prigovarati. “Mislim da sam željela pokušati biti svjesnija svojih poteza i riječi”, kaže Shapiro koji je ubrzo počelo slijediti više od 1.000 ljudi koji su se dobrovoljno prijavili kao sudionici projekta “Complaint Restraint Project” – projekta u kojem se ljude ohrabruje da pokušaju čitav mjesec izdržati bez prigovaranja i svoj napredak bilježe putem web stranice.



Taj su projekt pokrenuli Thierry Blancpain i Pieter Pelgrims sa samo jednim ciljem: stvoriti pozitivnije okruženje eliminiranjem negativnih poruka. “Nema čarobne formule. Jednostavno prestanite prigovarati”, kaže se na portalu posvećenom projektu. No je li to baš tako jednostavno? Uostalom, što je loše u prigovaranju?

Prigovaranje je nešto potpuno prirodno. Tijekom uobičajenog razgovora, ljudi nešto prigovore otprilike jednom u minuti, pokazalo je istraživanje. Za to postoji i određeni društveni razlog. “Ništa ne ujedinjuje ljude kao zajedničko nezadovoljstvo”, kaže Trevor Blake, autor priručnika “Three Simple Steps” (Tri jednostavna koraka). “Najjednostavniji način da se s nekim sprijateljite je da se zajedno počnete na nešto žaliti.”

Također, evolucija nas je naučila da se usredotočimo na negativne stvari kako bismo se obranili, kaže Jon Gordon, autor uspješnice iz 2008. “Pravilo o neprigovaranju” (The No Complaining Rule). “Što se više usredotočimo na nešto što nas može ozlijediti ili ubiti, to smo više spremni od toga se obraniti.”

No svo to prigovaranje ima svoju cijenu. Kad se ljudi žale, njihov mozak otpušta hormon stresa koji šteti neuronskim vezama u onim dijelovima mozga zaduženim za rješavanje problema i za ostale kognitivne funkcije. To isto događa se i kad slušamo nekog drugog tko stalno prigovara ili se žali. “To je kao pasivno pušenje”, kaže Gordon. 2Kad netko u uredu puši ili prigovara, mi ostali moramo udisati te otrovne plinove. Zato sam u svojem uredu uveo pravilo slično pušenju. Kad nekoga drugi put ulovim da prigovara, to je to – leti van!”

To se čini pomalo oštrim, zar ne? Je li moguće samo tako zabraniti nešto što nam dolazi posve prirodno? Blancpain and Pelgrims, tvorci projekta “Complaint Restraint” kažu da u svojoj namjeri posrću svake godine. “Stvari koje radimo po navici jako se teško riješiti”, kaže Joanna Wolfe sa Sveučilišta Carnegie-Mellon. “Jeste li se ikada pokušali riješiti poštapalica poput ‘ovaj’ ili ‘hmm’? To je jako teško.”

A ponekad doista trebamo neki ispušni ventil. Nakon toga se osjećamo dobro, zar ne? Jedna je studija pokazala da potiskivanje pravih emocija može skratiti život za čak dvije godine. No dobra vijest je ovo: postoji srednji put između potiskivanja osjećaja i stalnog prigovaranja. Ako doista želite prigovarati manje, evo nekoliko korisnih savjeta:

1. Počnite s time da odredite što prigovaranje zapravo jest

Ako primijetite da je vani hladno, je li to prigovaranje? “Ne, to je opservacija2, objašnjava Blake. Prigovaranje bi bilo: 2Vani je hladno i ja mrzim živjeti ovdje.” Shapiro kaže da prepoznaje prigovaranje  spoznavanjem kako se zbog toga osjeća: “Prigovaranje je ono kad se sav zabiješ u sebe i ne dišeš kako treba.”

2. Prepoznajte o čemu najviše prigovarate i koliko često

Promjena počinje sa svjesnošću. “Bit ćete potpuno šokirani. Kad jednom počnete brojati svoje prigovore, za par sati će ih biti više od stotinu”, kaže Blake.

3. Udaljite se od stalnih prigovaratelja

Ako već morate nekoga slušati, odaberite onoga tko ima nešto pozitivno za reći, umjesto onoga koji se stalno na nešto žali. “Morate biti doista hrabri i samopouzdani da ne potražite tuđe mišljenje o nekoj temi. No ako se potrudite izbjegavati negativne osobe, s vremenom ćete primijetiti da vas zaobilaze i ostavljaju na miru jer kod vas njihovi mozgovi ne dobivaju onaj podražaj koji trebaju.”

4. Pretvorite prigovaranje u rješenje

To se zove “pozitivno prigovaranje” ili “učinkovito prigovaranje”. Kao što kaže Wolf, nemojte samo sjediti i diviti se problemu, već učinite nešto po tom pitanju.

5. Koristite “ali – pozitivno” tehniku

Ovaj savjet dolazi od Gordona: “Ako se uhvatite da prigovarate, dodajte ‘ali’ i onda nastavite s nečim pozitivnim.” Na primjer: ne volim voziti na posao, ALI sam zahvalan što imam auto i što imam posao.

6. Promijenite “trebao bih” u “učinit ću to”

“Trebao bih pokupiti djecu”, pretvorite u “pokupit ću djecu”. Na taj način prigovaranje pretvarate u nešto pozitivno. U početku će vam biti malo čudno, no naviknut ćete se, kaže Gordon.

Krajem prošle veljače, Leah Shapiro je rekla de je “Complaint Restraint Project” bilo teško ispuniti, ali da je vrijedilo. “Puno puta sam se poskliznula, no vjerujem da mi se kroz ovih mjesec dana dogodilo puno dobrih stvari”, kaže Leah. Naučila je bolje se nositi s negativnim emocijama i vježbati jogu kad bi osjetila da se negativnosti gomilaju. Također, počela je voditi dnevnik. Počela je čak primjećivati da je produktivnija na poslu, a uhvatila se u koštac i s projektom kojeg je dugo odgađala i na koji se stalno žalila.

Kaže da će pokušati držati se projekta i u ostatku godine te se nada da se više neće okrenuti prigovaranju kao svojevrsnoj zaštitnoj mreži.

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati