Prati nas

Mozaik

Elderspeak

‘Dušo, boli li te nogica?’ Smeta li vam kad vam se obraćaju svisoka?

Elderspeak – ponižavajuć način govora upućen starijima – naročito često koristi medicinsko osoblje, razni djelatnici na šalterima, trgovci, pa čak i susjedi i obitelj starijih osoba. Elderspeak je obraćanje starijima kao da su mala djeca s ograničenom sposobnošću razumijevanja.

Objavljeno

|

Kako zaustaviti ageizam?
foto: Damir Bosnjak/Unsplash

Faye Kirtley (88) ne voli kad joj se zaposlenici na šalterima ili trgovci u dućanima obraćaju svisoka i odnose prema njoj kao da ne zna što radi, piše portal Next Avenue. “To je ponižavajuće i ne znam zašto misle da je u redu obraćati se nekom starijem na taj način. Možda u obitelji imaju nekog starijeg kome se tako obraćaju”, kaže ova žiteljica gradića Bardstown u Kentuckyju.

Barbara Tack (76) iz Exetera mršti se na deminutive poput “bakica” ili “ženica” i uvijek upozorava trgovce koji joj se tako obraćaju. “Kažem im da nisam mlada i da nije u redu svrtati pozornost na moju dob na takav način. Ne osjećam se dobro kad primijetim da kod mene primjećuju samo moje godine. Čujem takve snishodljive komentare jako često.“” Barbara također prepričava doživljaj jednog svojeg prijatelja, 70-godišnjeg muškarca, koji se uvrijedio kad mu se medicinska sestra u bolnici obratila kao malom djetetu. Rekla mu je: “Hoćete skinuti taj puloverčić da vas malo poslušam? Brzo ćete ga moći obući natrag, znam da je vani hladno.”



Otkrivanje percepcije

Ono što Kirtley i Tack opisuju, znakovi su nečega što se naziva elderspeak – ponižavajuć način govora upućen starijima – koji naročito često koristi medicinsko osoblje, razni djelatnici na šalterima, trgovci, pa čak i susjedi i obitelj starijih osoba. Elderspeak je obraćanje starijima kao da su mala djeca s ograničenom sposobnošću razumijevanja.

Anna I. Corwin, antropologinja sa koledža St. Mary u Kaliforniji elderspeak“ opisujekao “govor upućen bebama ili pojednostavljen govor” koji je simptom načina na koji društvo percipira starije. “Društvo na starije osobe često gleda kao na neproduktivne članove zajednice, a da bi se nekoga smatralo osobom u pravom smislu te riječi, potrebno je da taj netko bude produktivni član društva”, kaće Corwin.

Elderspeak uključuje govorenje sporijim tempom i većom glasnoćom, s naglašenim izgovorom nekih riječi. Također, često je korištenje riječi poput “dušo”, “draga” i sličnih ili se starijima osobama obraća u množini pa se, na primjer, kaže “malo smo se prehladili?” ili “što smo imali za ručak danas?”

Negativne posljedice elderspeaka

Ne samo da je takav način govora snishodljiv i neučtiv prema srtarijim osobama, već može biti štetan za njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit. Prema Becci Levy sa Sveučilišta Yale koja je istraživala posljedice takvog govora, elderspeak“ šalje poruku da je osoba nekompetentna što potiče srozavanje samopouzdanja kod starijih osoba, može uzrokovati povlačenje u sebe i depresiju.

Nadalje, oni koji žive s blagim oblikom demencije naročito pate zbog takvog govora. Oni mogu postati agresivni i nesuradljivi kad se prema njima obraćamo takvim načinom.

Važnost poštovanja

U članku o opasnostima dobizma, organizacija LifeCare Advocates koja se bavi pružanjem odgovarajuće skrbi starijim osobama, navodi taktike kako smanjiti elderspeak te tim taktikama poučava zdravstvene djelatnike i ostale koji su često u kontaktu sa starijima. Savjetuju im, tako, da ne koriste umanjenice već da pitaju osobu kako bi željela da joj se obraćaju. Za neke od njih je i automatsko korištenje samo imena, a ne prezimena, znak nepoštovanja.

Kirtley nema običaj ispravljati one koji joj se obraćaju na takav način jer se boji njihove reakcije, no svejedno elderspeak“ smatra uvredljivim. Bila bi, kaže, sretnija da svi dobiju onu razinu poštovanja koju zaslužuju. “To je stvar dostojanstva”, kaže Kirtley.

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati