Prati nas

Mozaik

Potpuno prirodno

Hoćemo li kompostiranom bakom gnojiti paradajze? Mogli bismo uskoro

Nema lijesova koji su impregnirani štetnim kemikalijama koje zagađuju tlo, ali ni naglog oslobađanja ugljik dioksida koji nastaje kremiranjem. Osim prirode, profitirali bi siromašni koji ne mogu platiti pogrebe, a zaziru od kremiranja.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Klasični ukopi izlaze iz mode, a sve je više ljudi koji ne žele ukopno mjesto. Kremiranje je sve popularnije, kako u Hrvatskoj, tako i u Sjedinjenim Državama. Upravo bi američki Washington mogao postati prva država koja će uvesti novu metodu zbrinjavanja ljudskih trupala – kompostiranjem.

Tako bi se u posebnim kontejnerima ubrzavala razgradnja trupala u dragocjeni i hranjivi kompost koji se može baciti na travnjak, u gredicu ruža, rajčica ili gdje god to obitelj poželi. Ovakav ukop ekološki je prihvatljiv, nema pogrebnih kovčega impregniranih otrovnim kemikalijama koje zagađuju tlo, ali ni naglog oslobađanja ugljik dioksida (CO2) koji nastaje kremiranjem. CO2 je, podsjetimo, jedan od krivaca za globalno zatopljenje.


Zakonsku inicijativu gura demokratski senator Jamie Pederson, javio je NBCnews. Zakonom bi trebala biti omogućena i alkalna hidroliza, postupak koji rastvara trupla na način da od njih ostaje samo skelet i tekućina. Pederson je još 2017. godine pokušao legalizirati hidrolizu, no odbijen je zahvaljujući velikom otporu Katoličke crkve. Ta je metoda već odobrena u 16 saveznih država.

Od kompostiranja bi, smatra Pedersen, osim prirode, profitirali siromašni koji ne mogu platiti pogrebe, a zaziru od kremiranja. Postupak bi koštao oko 5.500 dolara, dok je prosječna cijena konvencionalnog pogreba i više od 7.000 dolara. Kremiranje pak košta manje od 1.000 dolara, no u cijenu nije uključena urna i pogrebna ceremonija.

Koliko brzo se raspada tijelo?
foto: Pixabay

Samu ideju uobličila je 2013. dizajnerica Katarina Spade koja misli da bi paleta pogrebnih mogućnosti trebala biti puno veća. Sličnim se postupkom zbrinjava i uginula stoka, što joj je poslužilo kao inspiracija.

Spade je metodu razvila u suradnji sa Sveučilištem Zapadna Karolina i nazvala ga je rekompozicija. Ukratko, nebalzamirana tijela zamotana u platno polagala bi se u cilindre na organsku materiju poput piljevine, djeteline ili slame, a u samu komoru bi se periodično dodavao kisik kako bi se ubrzala mikrobiološka aktivnost. Otprilike za mjesec dana, izlazni proizvod trebao bi biti svježi kompost pogodan za gnojidbu bilja. Sigurnost procesa ovisi o održanju temperature od 55°C na 72 uzastopna sata kako bi se uništili patogeni. Ovu temperaturu i inače proizvode bakterije kada razgrađuju trupla.

Religijske organizacije za sada se nisu oglasile protiv rekompozicije trupala. Kompost bi u konačnici, kaže Spade, trebala preuzeti obitelj. No ako ona to ne želi, otpravio bi se za gnojidbu nacionalnih parkova. “Ovo je nešto jako dobro za čovječanstvo”, izjavila je za NBCnews.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP