Prati nas

Mozaik

Potpuno prirodno

Hoćemo li kompostiranom bakom gnojiti paradajze? Mogli bismo uskoro

Nema lijesova koji su impregnirani štetnim kemikalijama koje zagađuju tlo, ali ni naglog oslobađanja ugljik dioksida koji nastaje kremiranjem. Osim prirode, profitirali bi siromašni koji ne mogu platiti pogrebe, a zaziru od kremiranja.

Objavljeno

|

foto: Pixabay

Klasični ukopi izlaze iz mode, a sve je više ljudi koji ne žele ukopno mjesto. Kremiranje je sve popularnije, kako u Hrvatskoj, tako i u Sjedinjenim Državama. Upravo bi američki Washington mogao postati prva država koja će uvesti novu metodu zbrinjavanja ljudskih trupala – kompostiranjem.

Tako bi se u posebnim kontejnerima ubrzavala razgradnja trupala u dragocjeni i hranjivi kompost koji se može baciti na travnjak, u gredicu ruža, rajčica ili gdje god to obitelj poželi. Ovakav ukop ekološki je prihvatljiv, nema pogrebnih kovčega impregniranih otrovnim kemikalijama koje zagađuju tlo, ali ni naglog oslobađanja ugljik dioksida (CO2) koji nastaje kremiranjem. CO2 je, podsjetimo, jedan od krivaca za globalno zatopljenje.


Zakonsku inicijativu gura demokratski senator Jamie Pederson, javio je NBCnews. Zakonom bi trebala biti omogućena i alkalna hidroliza, postupak koji rastvara trupla na način da od njih ostaje samo skelet i tekućina. Pederson je još 2017. godine pokušao legalizirati hidrolizu, no odbijen je zahvaljujući velikom otporu Katoličke crkve. Ta je metoda već odobrena u 16 saveznih država.

Od kompostiranja bi, smatra Pedersen, osim prirode, profitirali siromašni koji ne mogu platiti pogrebe, a zaziru od kremiranja. Postupak bi koštao oko 5.500 dolara, dok je prosječna cijena konvencionalnog pogreba i više od 7.000 dolara. Kremiranje pak košta manje od 1.000 dolara, no u cijenu nije uključena urna i pogrebna ceremonija.

Koliko brzo se raspada tijelo?
foto: Pixabay

Samu ideju uobličila je 2013. dizajnerica Katarina Spade koja misli da bi paleta pogrebnih mogućnosti trebala biti puno veća. Sličnim se postupkom zbrinjava i uginula stoka, što joj je poslužilo kao inspiracija.

Spade je metodu razvila u suradnji sa Sveučilištem Zapadna Karolina i nazvala ga je rekompozicija. Ukratko, nebalzamirana tijela zamotana u platno polagala bi se u cilindre na organsku materiju poput piljevine, djeteline ili slame, a u samu komoru bi se periodično dodavao kisik kako bi se ubrzala mikrobiološka aktivnost. Otprilike za mjesec dana, izlazni proizvod trebao bi biti svježi kompost pogodan za gnojidbu bilja. Sigurnost procesa ovisi o održanju temperature od 55°C na 72 uzastopna sata kako bi se uništili patogeni. Ovu temperaturu i inače proizvode bakterije kada razgrađuju trupla.

Religijske organizacije za sada se nisu oglasile protiv rekompozicije trupala. Kompost bi u konačnici, kaže Spade, trebala preuzeti obitelj. No ako ona to ne želi, otpravio bi se za gnojidbu nacionalnih parkova. “Ovo je nešto jako dobro za čovječanstvo”, izjavila je za NBCnews.

.

Mozaik

Vrijeme koje provedemo sami sa sobom je jako dobro utrošeno vrijeme

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Objavljeno

|

Nema nikakve dvojbe da je u starosti jako važno imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti, bili to članovi obitelji, prijatelji ili šira zajednica. Druženje s dragim ljudima itekako je važno. Jedna studija za drugom potvrđuju da bogat društveni život osigurava tjelesno i mentalno zdravlje te dugovječnost.

No vrijeme koje provedemo sami također je vrlo važno, piše portal Sixty and Me. Živimo u naelektriziranom svijetu u kojem nas neprekidno ometa zvonjava telefona, razne poruke i e-mailovi, a elektronički mediji naprosto nas prisiljavaju da komuniciramo s drugima. Svatko je od nas udaljen tek jednu poruku na Facebooku. Uvijek nekamo idemo, nešto radimo ili s nekim razgovaramo. Čini se da živimo u svijetu koji ne mari baš previše za samoću i često nas obeshrabruje u namjeri da provedemo nešto vremena sami sa sobom. Kad ste zadnji put uživali isključivo u vlastitom društvu i kad je samoća došla na tako zao glas?


Biti sam nije isto što i biti usmaljen

Stalno čitamo o “epidemiji usamljenosti” jer doista jako puno ljudi provodi jako puno vremena – samo. Naravno, to može biti velik problem pogotovo među starijom populacijom. No biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Usamljenost može dovesti do osjećaja izoliranosti i odvojenosti od društva što pak povećava osjećaj tjeskobe i može uzrokovati depresiju. Nasuprot tome, samoća nam pruža osjećaj slobode i zadovoljstva koje proizlazi iz vlastitog društva.

Desetljeća istraživanja pokazala su da previše usamljenosti nije dobro za nikoga. Dugotrajna usamljenost donosi mnogobrojne zdravstvene rizike. Međutim, mnogo toga ovisi o tipu osobe, odnosno o tome jeste li introvert ili ekstrovert.

Povremeno biti sam je jako dobro. To je zapravo nužno, pa čak i zdravo. Samoća nam daje vremena da razmislimo o sebi i svojem životu te da procesuiramo stvari koje su nam se dogodile. Čak i najdruštvenije osobe moraju imati nešto vremena samo za sebe.

Vrijeme koje provedete sami, jako je dobro utrošeno vrijeme

Samoća donosi mnogo dobrih stvari. Na primjer, kad ste sami vaša se kreativnost može razmahati. Istraživanja su pokazala da osobe koje rade same imaju više kretivnih ideja. Također, osjećat ćete se poletnije. Vrlo je važno i to što vam samoća omogućuje da ponovno napunite baterije.

Neobično, ali samoća vam može pomoći da upoznate nove ljude. Naime, bit ćete otvoreniji ako niste zakukuljeni samo sa svojim prijateljima i obitelji. Pokušajte se zato povremeno pozabaviti omiljenom aktivnošću posve sami. Uživat ćete u njoj iz posve druge perspektive. Dobar primjer za to je odlazak u kino. Tako se možete u potpunosti posvetiti filmu i ne morate razgovarati s drugima niti ih pitati za mišljenje. Vaša pažnja može u potpunosti biti usmjerena na radnju filma.

Brojne su studije pokazale da ćemo se podjednako dobro zabaviti radeći omiljenu aktivnost sami, kao i kad je radimo udruštvu. Tad radimo ono što želimo raditi i nisu potrebni nikakvi kompromisi. Samoća nas oslobađa da radimo što želimo, kad želimo i na način na koji želimo.

Prestanite brinuti o tome što ljudi misle

Zašto se toliko bojimo doći na neki događaj sami ili da će nas drugi vidjeti da smo sami? Odgovor je: Zato što ne želimo da drugi ljudi misle da nemamo prijatelja i da se nemamo s kime družiti.

Previše se opterećujemo tuđim mišljenjem, a premalo time što mi zaista trebamo. Počnite praviti planove sami sa sobom i prestanite brinuti o tome kako će drugi ljudi protumačiti vašu samoću. Ako doista uživamo u vlastitom društvu, imat ćemo sasvim dovoljno samopouzdanja da to pokažemo i ostalima.

Valja pronaći ravnotežu

Pronaći vrijeme u kojemu se možemo posvetiti doista samo sebi, može u današnjem užurbanom svijetu biti pravi izazov. No možete pokušati nešto od sljedećeg:

Isključite se. Pod tim mislimo da se doslovno – isključite. Spremite mobitel i ugasite televiziju i kompjuter. Koncentrirajte se na vlastite misli i na ono što osjećate i što vas usrećuje.

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Unesite samoću u raspored. Odredite jedan dio dana i raščistite si raspored kako biste mogli barem neko kratko vrijeme provesti sami sa sobom pa čak i ako to značilo da ćete samo prošetati ili popiti kavu. Vaše osobno vrijeme vrlo je važno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP