Prati nas

Zdravlje

Toksičan posao

Ne spavate, prejedate se, boli vas glava? Možda je kriv vaš posao

Tijelo je mudro pa ponekad i prije nas samih zna da nešto nije u redu. Ako ste konstantno umorni, boli vas glava, izgubili ste volju za seksom i u nedjelju navečer osjećate tjeskobu, možda je kriv vaš posao. Za toksičnu radnu okolinu možda je kriv šef, možda kolege, no posljedice osjećate vi.

Objavljeno

|

Kako se prestati brinuti?
foto: BigStock

Svakome se dogodi poneki loš dan na poslu, no ako vam posao predstavlja neograničen izvor stresa i nelagode, nešto morate poduzeti. Doista, jako puno ljudi pati od ovoga problema. Toliko da je profesor sa Sveučilišta Stanford Jeffrey Pfeffer o tome napisao knjigu naslova „Umrijeti za plaću“ (Dying for a Paycheck).

Istraživanjem je ustanovio da od ovoga problema u SAD-u pati toliko ljudi da je čak osam posto ukupnih troškova liječenja povezano s lošom upravom i drugim problemima na poslu. Također, zbog posla svake godine umre čak 120.000 ljudi. Vaše tijelo će možda znati da nešto nije u redu i prije nego vi sami toga postanete svjesni. Stoga ne zanemarujte simptome.


Ne možete spavati

“Nesanica je jedan od prvih problema o kojima čujem kad su u pitanju stresni poslovi”, kaže klinička psihologinja Monique Reynolds iz Centra za tjeskobna stanja i promjene u ponašanju. “Ljudi mi kažu da ili ne mogu zaspati, ili ne mogu spavati dovoljno dugo jer ih muče crne misli. Bude se usred noći i razmišljaju o obavezama. Nekoliko neprospavanih noći nisu neki problem, no ako to postane često, znači da je vaš posao za vas postao toksičan.”

Patite od glavobolja

Mišići se napinju kako bi tijelo zaštitili od ozljeda. A ako radno mjesto vidite kao opasnu zonu, vaši će se mišići ponašati kao da ste doista u tjelesnoj opasnosti. Kronična napetost u vratu i ramenima povezana je s migrenama i glavoboljama. “Stres može prouzročiti fizičke simptome koji potom dovode do pojave boli”, kaže Reynolds.

Bole vas mišići

Kad radite toksičan posao, možete se osjećati kao da se borite s tigrom za radnim stolom. Tada vaš mozak u krvotok šalje velike količine adrenalina i hormona stresa. “U toksičnim poslovima živčani je sistem konstantno napregnut. Uvijek očekujemo neku nelagodu od šefa ili kolege”, kaže Reynolds.

Pogoršava vam se mentalno zdravlje

Reynolds naglašava da stres može dovesti i do pogoršanja općeg mentalnog zdravlja. “Stalna zabrinutost može pogoršati mentalno stanje”, kaže. Ako se konstantno osjećate kao da vam šef želi nauditi, cijenu će platiti vaše mentalno zdravlje. Studija iz 2012. analizirala je rezultate 279 istraživanja u kojima je dokazana povezanost organizacijskih propusta na nekom radnom mjestu i depresije ili prejedanja.

E. Kevin Kelloway iz Centra za psihologiju rada na Sveučilištu St.Mary u Kanadi kaže da nepoštene situacije na poslu izazivaju vrlo velik stres. “Nepravda je velik izvor stresa. Kad ste prema meni nepravedni, ugrožavate moje dostojanstvo te tako zapravo govorite da nisam dovoljno dobar da me tretirate poput drugih”, kaže Kelloway.

Češće se razbolijevate

Ako ste primijetili da u zadnje vrijeme češće obolijevate od viroza, možda je kriv vaš posao. Naime, kroničan stres može narušiti rad imunološkog sistema te vas učiniti podložnijim bolestima.

Izgubili ste interes za seks

Način na koji provodite slobodno vrijeme, odražava koje stvari cijenite. Ako stalno donosite posao kući, to može utjecati na vašu vezu. Američko udruženje psihologa primijetilo je da žene koje žongliraju između profesionalnih izazova, osobnih problema i financijskih pitanja, često gube želju za seksom. Kod muškaraca povećana razina stresa može utjecati na razinu testosterona koja pak može dovesti do smanjenog libida.

“Da bi došlo do seksualnog uzbuđenja, organizam se mora prvo do neke mjere opustiti. Kad konstantno donosite posao kući, vaša veza će patiti”, kaže Reynolds.

Stalno ste umorni

Ako patite od konstantnog umora kojeg ne može izliječiti ni čitav vikend drijemanja, možda vam se nagomilao stres povezan s poslom. “Ne postoji jedan karakterističan način na koji ljudi reagiraju na toksičnu radnu okolinu, no stalan umor može biti jedan od znakova”, kaže Kelloway.

Toksični posao zarobljava vas u začarani krug, kaže Pfeffer: “Osjećate se izmučeno jer radite previše, pa onda morate raditi duže jer se osjećate previše izmoreno da biste bili učinkoviti.”

Želudac se buni

Problemi s probavom, zatvor, proljev… Sve to može biti potaknuto stresom. Naime, stalna napetost mijenja sastav bakterija u našem želucu što onda može imati utjecaj na naše raspoloženje. Takav utjecaj posla na probavu, osjetio je i sam Kelloway.

“Počeo sam primjećivati da me svaku nedjelju popodne neobjašnjivo počne boljeti želudac. Nisu me toliko zabrinuli simptomi već to što su se počeli pojavljivati uvijek u isto vrijeme. Počeo sam razmišljati o mogućim uzrocima i ustanovio da je to zato jer se približava ponedjeljak ujutro. Kad je stanje postalo neizdrživo, promijenio sam posao i tegobe su nestale.2

Promijenio vam se apetit

Apetit je jako povezan sa stanjem vašeg uma. Ako ste izloženi stresu, oscilacije u razini adrenalina utjecat će na osjećaj gladi. Dugotrajna izloženost stresu potiče izlučivanje kortizola, hormona koji potiče glad. Ako vam posao uzrokuje dugotrajni stres, možda se okrenete hrani kao utjesi. Studija s Harvarda ujkazuje na to da u stanjima stresa ljudi naročito jedu slatku hranu što može biti jako štetno ako se ponavlja.

.

Nema predaje

Genetika ili stil života – što je presudno za dug život?

Istraživanja, provedena širom svijeta, pokazala su da veći utjecaj na očekivano trajanje života u ljudi imaju različiti čimbenici okoliša (75%), dok se približno jedna četvrtina može pripisati genetičkim razlikama među pojedincima, s time da utjecaj gena nakon 60. godine života postaje snažniji.

Objavljeno

|

Što je važno za dug život?

Zasigurno poznajete nekoga tko je pušio po kutiju cigareta dnevno gotovo čitav život pa svejedno doživio duboku starost i, nasuprot tome, nekoga tko je živio gotovo asketskim životom, izbjegavao cigarete i alkohol, pazio na prehranu i redovito vježbao, pa ga je neka bolest pokosila relativno rano u životu. Takvi pojedinačni slučajevi doista postoje, no puno je više onih koji spadaju u statistiku koja je u ovom slučaju neumoljiva: budete li pazili sebe, imate daleko veće šanse doživjeti duboku starost.

O starenju, utjecaju gena na dugovječnost i tome možemo li nekako prevariti eventualne loše karte koje smo dobili naslijeđem, porazgovarali smo s doktoricom Tatjanom Škarić-Jurić, znanstvenom savjetnicom Instituta za antropologiju.


U svojem ste se radu bavili starenjem i dugovječnošću. Postoji li jednostavan odgovor na pitanje je li za dug život važnija genetika ili stil života?

Istraživanja, provedena širom svijeta, pokazala su da veći utjecaj na očekivano trajanje života u ljudi imaju različiti čimbenici okoliša (75%), dok se približno jedna četvrtina može pripisati genetičkim razlikama među pojedincima, s time da utjecaj gena nakon 60. godine života postaje snažniji. Na Institutu za antropologiju se provode holistička istraživanja u kojima se iz cjeloživotne perspektive – od kolijevke pa do duboke starosti – ispituju čimbenici koji mijenjaju rizik za razvoj kroničnih bolesti starije životne dobi te koji utječu na proces starenja.

Kako su dugovječne osobe one koje su preživjela brojne ugroze tijekom svog života (primjerice, zarazne bolesti, socijalni stres, težak fizički rad, neodgovarajuća prehrana), a koje vjerojatno imaju i veći udjel tzv. “dobrih gena”, važno je pokušati otkriti koja to obilježja ove ljude razlikuju od opće populacije kako bi se identificirala ona koja doprinose njihovom dugom životnom vijeku.

Potraga je usmjerena na genetičke i okolišne čimbenike te njihovo međudjelovanje kao i na psihološke i ponašajne crte koje najviše doprinose usporenju procesa starenja. Naime, očekuje se da će takva povoljna obilježja u većoj mjeri biti prisutna kod osoba duboke starosti, što ovu dobnu skupinu čini izvrsnim modelom za istraživanje uspješnog starenja. Nadamo se da će i naša istraživanja (koja su tek u začetku) doprinijeti spoznajama o relativnoj važnosti pojedinih navedenih karakteristika za dug i zdrav život.

Može li se utjecaj ‘loših gena’ nekako ispraviti?

U formiranju bilo kojeg fenotipa (svih vidljivih karakteristika ili osobina nekog organizma, op. mv.) pa tako i onih koji se razvijaju tijekom procesa starenja, uključujući i samu dugovječnost, geni ne djeluju sami nego uvijek je riječ o međudjelovanju genetskih i okolinskih čimbenika! Studije procesa starenja u organizmima – od kvasca do primata – istaknule su važnost glavnih metaboličkih regulatora kao što su sirtuini, zatim zaštite genomskog integriteta putem učinkovitog popravka DNK molekule, aparata obrane od oksidacijskog stresa, razine genotoksičnog stresa koji rezultira iz erodirajućih telomera, aktivacije puta tumorske supresije, robusnosti mitohondrijalne funkcije, citokinskog profila te integriteta normalnog izvanstaničnog miljea – iz čega se može vidjeti koliko je širok spektar genetičkih čimbenika koji mogu utjecati na duljinu života.

Iz ovog proizlazi da je broj mogućih genetičkih utjecaja jako velik ali je ujedno utjecaj svakog pojedinog gena relativno mali. Istraživanja na ljudima su “osumnjičila” mnoge gene kao one koji su presudni za dugovječnost, no mali broj njih je uistinu dokazao svoju relevantnosti u većem broju populacija.

Od utjecaja okoliša, važni su, dakako, različiti elementi fizičkog okoliša kao što je izloženost mutagenima (primjerice, UV svjetlo, dim duhana, kemoterapija). Međutim, treba istaknuti i značaj “društvenog okoliša”, odnosno nekih socioekonomskih i kulturnih čimbenika na koje pojedinac ne može imati velik utjecaj. Tako se danas naširoko prepoznaju i istražuju kao čimbenici koji imaju snažan utjecaj na zdravlje i duljinu života karakteristike kao što su: socioekonomski status u pojedinim fazama života, mogućnost obrazovanja, karijerni put, pozicija moći, autonomije i zadovoljstva poslom, sigurnost posla i mirovine, ali i odnos prema starosti i način života u poodmakloj dobi, posebice nakon umirovljenja.

Utjecaj “loših gena” kao i onih “dobrih gena” uvijek se odvija u interakciji s okolišem (genskim i ne-genskim). Kako od svojih neposrednih predaka (roditelji, djedovi i bake) nasljeđujemo pozamašne pakete gena, može se u šali ustvrditi da je za dug život najvažnije odabrati dugovječne pretke. Ali isto tako treba zaključno reći da načinom života do neke razine možemo modificirati ekspresiju naših gena. Naime, sve je u kombinaciji i interakciji, što se može najjednostavnije opisati kako je riječ o pitanju ˝doze˝. Dobri nam geni pomažu da možemo biti malo lagodniji u pridržavanju preporučenih pravila zdravog načina života. Taj prostor je uži kod osoba koje imaju veću dozu ˝loših gena˝, koji moraju biti savjesniji u održavanju dobrih životnih navika (kao što su to visoka razina tjelesne, mentalne, duhovne i društvene aktivnosti, dobre prehrambene navike, izbjegavanje alkohola, nikotina i drugih ovisnosti). Dakle, ta granica na kojoj će tko plaćati cijenu nezdravog načina života možda je kod različitih ljudi donekle različita, no valja istaknuti da ˝loši geni˝ nisu uistinu prepreka za ispunjen, aktivan i dug život.

Poznato je da na dugovječnost puno utječe prehrana, no kako zapravo hrana produžuje (ili skraćuje) život? Postoje li neke namirnice koje se posebno mogu izdvojiti za korisne ili štetne?

Mnogi geni koji utječu na varijacije u duljini života različitih modelnih organizama pokazali su veliku ovisnost o uvjetima okoliša, prije svega − prehrane. Eksperimenti su ukazali na povoljan učinak kalorijske restrikcije koja kod nekih modelnih organizama znatno produljuje njihovo trajanje života. No kod ljudi (kao i naših bliskih rođaka – čimpanza), rezultati nekoliko provedenih studija nisu nedvosmisleno pokazali pozitivan rezultat. Također treba istaknuti da je takav cjeloživotni režim gotovo nemoguće dosljedno primjenjivati kod ljudi, pri čemu deprivacijski stres može uzrokovati i neke nepovoljne učinke koji pak mogu voditi i skraćivanju životnog vijeka.

Međutim, eksperimenti kalorijske restrikcije na modelnim organizmima ukazali su na neke biološke mehanizme koji na staničnoj razini djeluju u smjeru pomlađivanja, što bi moglo dovesti i do produljenja života čitavog organizma. Tako su u tijeku eksperimenti kojima se intenzivno istražuje mogućnost farmakološkog “pomlađivanja” stanica (uključujući mimetike kalorijske restrikcije).

Postoje već brojni dokazi da neke tvari iz hrane doprinose takvom “pomlađivanju” stanica. Tako hrana bogata polifenolima (koji imaju antioksidativno i protuupalno djelovanje, djeluju na glikaciju i autofagiju) ima potencijal da bude korištena kao anti-ageing hrana. Polifenola ima u različitom bilju, no naročito su bogato prisutni u maslinovom ulju, grožđu i drugom bobičastom voću, orašastim plodovima, ali i kavi. Posebno velike nade se polažu u povoljan učinak pojedinih polifenola (primjerice, resveratrola kojeg ima u grožđu), no nije još u cijelosti razriješen problem njihove odgovarajuće doze i biološke dostupnosti. Također treba spomenuti i istraživanja koja se provode na već prisutnim lijekovima koji se koriste za određene bolesti, a za koje postoje inicijalni dokazi kako bi njihova primjena mogla imati i sistemsko djelovanje u usporavanju procesa starenja; primjeri su: antidijabetik metformin i lijek za osteoporozu zoledronate (koji se primjenjuje uz vitamin D i kalcij).

Nadalje, jedan od važnih regulatora ljudske fiziologije je mikrobiom (bakterijski sastav crijeva), a posebice je izraženo njegovo djelovanje na imunološki sustav. Štetne promjene u sastavu crijevnih bakterija (crijevna disbioza) povezane su s brojnim bolestima. Stoga trebamo imati na umu da na sastav crijevne flore (osim starije dobi) imaju utjecaja brojni čimbenici kao što su to upotreba antibiotika, infekcije i druge bolesti, hormonalne promjene, cirkadijalni ritam, malnutricija, ali i vrsta hrane koju konzumiramo.

I, konačno, ne treba zaboraviti na pretilost koja je glavni okidač metaboličkih abnormalnosti te dokazani čimbenik rizika za razvoj brojnih kroničnih bolesti, ali i onaj morfološki fenotip koji sputava pun opseg naših tjelesnih i društvenih aktivnosti. U zaključku se može reći da je hrana prijatelj zdravlja ako ju konzumiramo u umjerenim količinama, ako je ona raznovrsna, i po mogućnosti bogata “dobrim tvarima”. A najbolja mjera kvalitete prehrane je ona koja dovodi do toga da se u svojem tijelu osjećamo dobro, da možemo biti aktivni i pozitivni prema životu.

Kako po pitanju duljine života stoje Hrvati u odnosu na ostale narode?

Sve učestalije doživljenje duboke starosti, kao i populacijski prisutno udvostručenje očekivanog ljudskog vijeka u posljednjih 100 godina u razvijenim zemljama, najveći je uspjeh moderne civilizacije. Neka demografska predviđanja sugeriraju da će većina djece rođene nakon 2000. godine doživjeti svoj stoti rođendan.

Očekivani životni vijek (engl. life expectancy) osnovna je mjera procjene zdravlja stanovništva. On uključuje mortalitet tijekom čitavog životnog ciklusa i govori nam o prosječnoj dobi smrti u određenoj populaciji. Prema podacima EUROSTAT-a za 2017. godinu očekivano trajanje života za Hrvatsku iznosi točno 78 godina. U relaciji prema drugim državama Europske unije to ju smješta na 21. mjesto, pri čemu je prosjek EU28 država 80,9 godina, dok je očekivano trajanje života u državama Eurozone 82 godine. Od Hrvatske kraće očekivano trajanje života imaju sljedeće države (od najvećeg do najmanjeg): Poljska, Slovačka, Mađarska, Litva, Rumunjska, Latvija i Bugarska (od 77,8 g. do 74,8 g.). Veće od prosjeka očekivano trajanje života ima 20 država u rangu od najvećeg u Španjolskoj (83,4 godine) i Italiji (83,1 g.) do najnižeg u Češkoj (79,1 g.) i Estoniji (78,4 g.). U odnosu na države okruženja, dulje očekivano trajanje života od Hrvatske ima Slovenija (81,2 g.), a kraće ostale države: Crna Gora (76,6 g.), Mađarska i Sjeverna Makedonija (76 g.) i Srbija (75,6 g.), dok za Bosnu i Hercegovinu podaci nisu poznati.

Nadalje, ako se pogleda malo dulje vremensko razdoblje, trend porasta očekivanog trajanja života u Hrvatskoj je stalno uzlazan (uz minimalne varijacije u pojedinim godinama) te je primjerice u 2006. godini on iznosio 75,9 g., da bi 2017. dosegnuo navedenih 78 godina života. Iz ovih odnosa se može iščitati da je rangiranje Hrvatske prema očekivanom trajanju života, u odnosu na ostale Europske države, u cijelosti odraz stupnja njenog socioekonomskog razvoja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP