Prati nas

Mozaik

Glasne budale

Oni s ekstremnim stavovima znaju najmanje, a misle da znaju najviše

Što manje ljudi znaju, više se protive činjenicama oko kojih postoji znanstveni konsenzus, pokazalo je novo istraživanje. Također, ekstremni stavovi često idu pod ruku s omalovažavanjem kompleksnosti neke teme, odnosno s „neshvaćanjem koliko toga treba znati“.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Je li GMO štetan?
foto: Pixabay

Znanstvenici su nedavno pitali više od 2000 Amerikanaca i Europljana što misle o genetski modificiranoj hrani. Također, provjerili su koliko ispitanici doista znaju o GM hrani i općenito znanosti, postavivši im seriju od 15 pitanja na koje je trebalo odgovoriti s da ili ne. Na ovaj način željeli su ispitati neobičan fenomen. Naime, ljudi općenito vrlo loše prosuđuju vlastito znanje odnosno neznanje.

Studija provedena u tri zemlje, SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj, pokazala je da ekstremni protivnici GM hrane imaju “zapanjujuće slab uvid u vlastito znanje”. Naime, znaju najmanje, a misle da znaju najviše. “Što manje ljudi znaju, više se protive činjenicama oko kojih postoji znanstveni konsenzus”, zaključak je autora studije. “Popularizatori znanosti ulažu velik trud da educiraju javnost kako bi njihove stavove usuglasili sa stavovima stručnjaka”, kaže se u članku objavljenom u časopisu Nature Human Behaviour.


No osobe s napuhanim osjećajem o onome što zapravo znaju – dakle, upravo oni kojima je učenje najpotrebnije – ujedno su i najmanje spremne prihvatiti nove informacije. “Studija sugerira da je osnovni preduvjet za promjenu nečijeg stava, prvo ga nagovoriti da prihvati rupe u vlastitom znanju”, pišu autori studije.

Ovaj problem je sličan Dunning-Krugerovom efektu: što je neka osoba manje kompetentna za neko područje, o sebi misli da je baš u tome najveći stručnjak. “Ne samo da ti ljudi donose posve krive zaključke i odabiru posve pogrešne stvari, već ih njihova nekompetencija onemogućuje da shvate zabludu”, napisali su 1999. David Dunning i Justin Kruger.

Ili, da se poslužimo riječima slavnog komičara, Johna Cleesa: “Ako ste jako, jako glupi, kako možete spoznati da ste jako, jako glupi? Trebali biste biti barem malo pametni da shvatite koliko ste glupi.”

Ekstremni stavovi često idu pod ruku s omalovažavanjem kompleksnosti neke teme, odnosno s “neshvaćanjem koliko toga treba znati”, rekao je Philip Fernbach, voditelj studije i profesor marketinga na Sveučilištu Colorado Boulder. “Ljudi koji ne znaju baš puno, misle da znaju mnogo i to je osnova njihovih ekstremnih stavova.”

Saznanja tima profesora Fernbacha odnose se na osobe svih stupnjeva obrazovanja i svih svjetonazora. Znanstvenici su za pokus odabrali upravo pitanje GM hrane jer ta tema nema stranačku pripadnost. “I ljudi desno i oni lijevo podjednako mrze GM hranu, iako su znanstvenici složni da je takva hrana potpuno sigurna za ljudsku prehranu baš kao i konvencionalna hrana. Genetski inženjering je jedna od najvažnijih tehnologija današnjice koja doista mijenja svijet na dramatičan način i donosi velike prednosti ljudima širom svijeta. Pa ipak, mnogi joj se ljudi žestoko protive”, kaže Fernbach.

Jedna studija istoga tima znanstvenika, pokazala je da se čak 91 posto od 1000 ispitanih Amerikanaca na nekoj razini protivi GM hrani. No najveću razina protivljenja zamijećena je kod onih čije je znanje o genetici i općenito znanosti najoskudnije. Istovremeno ti su ljudi bili najuvjereniji u svoje znanje i ispravnost svog stava.

“Ako je netko dobro ugođen, te dvije stvari bi trebale biti u korelaciji: ako znam koliko zapravo znam, tad bih trebao reći da nešto dobro znam ili da uopće ne znam. Znači, trebala bi postojati vrlo visoka korelacija između samoprocijenjenog i objektivnog znanja. To i jest tako kod ljudi umjerenih stavova ili onih čiji se stavovi poklapaju sa znanstveno utvrđenim činjenicama”, kaže Fernbach. Međutim, kako ljudi postaju ekstremniji u svojim stavovima, ta korelacija opada do te mjere da ljudi misle da znaju puno, a zapravo znaju jako malo ili uopće ne znaju. “Za ljude ekstremnih stavova karakteristično je da jako loše procjenjuju vlastito znanje”, kaže Fernbach.

Autori studije koja je uključivala i suradnike sa Sveučilišta Toronto, također su istraživali stavove ljudi prema genskoj terapiji i klimatskim promjenama. I dok su kod teme o genskoj terapiji zabilježili slične rezultate, tema klimatskih promjena je stanje ponešto drugačije jer je snažno politički polarizirana pa ljudi uglavnom vezano uz tu temu zauzimaju stav sukladan svom političkom svjetonazoru, bez obzira na to koliko misle da znaju.

Ljudi često pate od “iluzije znanja pa misle da se razumiju u sve: od običnih kućnih popravaka, pa do kompleksnih društvenih politika”, pišu autori studije. “Očito je da ljude moramo educirati , no to se dosad nije pokazalo baš učinkovitim”, kaže Fernbach. Osim toga, to ponekad ima posve suprotan učinak jer se ljudi osjećaju napadnutima ako se propituje ili osporava njihovo znanje ili “znanje”. Farnbach i njegov tim namjeravaju nastaviti s istraživanjem i provjeriti može li su utvrditi to “pogrešno kalibriranje” i kad su u pitanju teme poput homeopatije ili cijepljenja.

.

Aktivno starenje

Upoznajte Sheilu Kiss i pokušajte pogoditi koliko joj je godina

Godine zdravog života i brige za tijelo ovoj su se Britanki itekako isplatile. Naime, Sheila Kiss ima 62 godine, izgleda fantastično i muku muči kako otjerati od sebe sve mlađahne kavalire.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sheila Kiss je Britanka, trenutno nastanjena na Baliju. Voli aktivan život, redovito vježba i pazi što jede, no to sve skupa nije ono najzanimljivije u vezi Sheile. Najneobičniji podatak u vezi gospođe Kiss je nejzina dob. Naime, 62 su joj godine.

Dakako, mnogi joj kažu da izgleda i do 20 godina mlađe, što joj svakako godi čuti. No zbog toga, kako priznaje, ima i problema.


“Moram stalno podsjećati mlađahne muškarce da sam dovoljno stara da im budem majka”, kaže Kiss i otkriva da joj se na Instagram profil redovito javljaju i upola mlađi kavaliri.

Kiss je u mladosti bila manekenka i fitness trenerica, a desetljeća brige za vlastito tijelo, sada se itekako vide. No, gotovo opsjednuta teretanom postala je tek u četrdesetim godinama, nakon što je rodila dvoje djece, te je tada počela vježbati gotovo svakodnevno, a tu je naviku zadržala sve do sada.

S obzirom da je pojačala vježbanje, može jesti što god poželi, a upravo to – uživanje u životu – smatra i glavnim sastojkom dobrog izgleda.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP