Prati nas

Mozaik

Glasne budale

Oni s ekstremnim stavovima znaju najmanje, a misle da znaju najviše

Što manje ljudi znaju, više se protive činjenicama oko kojih postoji znanstveni konsenzus, pokazalo je novo istraživanje. Također, ekstremni stavovi često idu pod ruku s omalovažavanjem kompleksnosti neke teme, odnosno s „neshvaćanjem koliko toga treba znati“.

Objavljeno

|

Je li GMO štetan?
foto: Pixabay

Znanstvenici su nedavno pitali više od 2000 Amerikanaca i Europljana što misle o genetski modificiranoj hrani. Također, provjerili su koliko ispitanici doista znaju o GM hrani i općenito znanosti, postavivši im seriju od 15 pitanja na koje je trebalo odgovoriti s da ili ne. Na ovaj način željeli su ispitati neobičan fenomen. Naime, ljudi općenito vrlo loše prosuđuju vlastito znanje odnosno neznanje.

Studija provedena u tri zemlje, SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj, pokazala je da ekstremni protivnici GM hrane imaju “zapanjujuće slab uvid u vlastito znanje”. Naime, znaju najmanje, a misle da znaju najviše. “Što manje ljudi znaju, više se protive činjenicama oko kojih postoji znanstveni konsenzus”, zaključak je autora studije. “Popularizatori znanosti ulažu velik trud da educiraju javnost kako bi njihove stavove usuglasili sa stavovima stručnjaka”, kaže se u članku objavljenom u časopisu Nature Human Behaviour.


No osobe s napuhanim osjećajem o onome što zapravo znaju – dakle, upravo oni kojima je učenje najpotrebnije – ujedno su i najmanje spremne prihvatiti nove informacije. “Studija sugerira da je osnovni preduvjet za promjenu nečijeg stava, prvo ga nagovoriti da prihvati rupe u vlastitom znanju”, pišu autori studije.

Ovaj problem je sličan Dunning-Krugerovom efektu: što je neka osoba manje kompetentna za neko područje, o sebi misli da je baš u tome najveći stručnjak. “Ne samo da ti ljudi donose posve krive zaključke i odabiru posve pogrešne stvari, već ih njihova nekompetencija onemogućuje da shvate zabludu”, napisali su 1999. David Dunning i Justin Kruger.

Ili, da se poslužimo riječima slavnog komičara, Johna Cleesa: “Ako ste jako, jako glupi, kako možete spoznati da ste jako, jako glupi? Trebali biste biti barem malo pametni da shvatite koliko ste glupi.”

Ekstremni stavovi često idu pod ruku s omalovažavanjem kompleksnosti neke teme, odnosno s “neshvaćanjem koliko toga treba znati”, rekao je Philip Fernbach, voditelj studije i profesor marketinga na Sveučilištu Colorado Boulder. “Ljudi koji ne znaju baš puno, misle da znaju mnogo i to je osnova njihovih ekstremnih stavova.”

Saznanja tima profesora Fernbacha odnose se na osobe svih stupnjeva obrazovanja i svih svjetonazora. Znanstvenici su za pokus odabrali upravo pitanje GM hrane jer ta tema nema stranačku pripadnost. “I ljudi desno i oni lijevo podjednako mrze GM hranu, iako su znanstvenici složni da je takva hrana potpuno sigurna za ljudsku prehranu baš kao i konvencionalna hrana. Genetski inženjering je jedna od najvažnijih tehnologija današnjice koja doista mijenja svijet na dramatičan način i donosi velike prednosti ljudima širom svijeta. Pa ipak, mnogi joj se ljudi žestoko protive”, kaže Fernbach.

Jedna studija istoga tima znanstvenika, pokazala je da se čak 91 posto od 1000 ispitanih Amerikanaca na nekoj razini protivi GM hrani. No najveću razina protivljenja zamijećena je kod onih čije je znanje o genetici i općenito znanosti najoskudnije. Istovremeno ti su ljudi bili najuvjereniji u svoje znanje i ispravnost svog stava.

“Ako je netko dobro ugođen, te dvije stvari bi trebale biti u korelaciji: ako znam koliko zapravo znam, tad bih trebao reći da nešto dobro znam ili da uopće ne znam. Znači, trebala bi postojati vrlo visoka korelacija između samoprocijenjenog i objektivnog znanja. To i jest tako kod ljudi umjerenih stavova ili onih čiji se stavovi poklapaju sa znanstveno utvrđenim činjenicama”, kaže Fernbach. Međutim, kako ljudi postaju ekstremniji u svojim stavovima, ta korelacija opada do te mjere da ljudi misle da znaju puno, a zapravo znaju jako malo ili uopće ne znaju. “Za ljude ekstremnih stavova karakteristično je da jako loše procjenjuju vlastito znanje”, kaže Fernbach.

Autori studije koja je uključivala i suradnike sa Sveučilišta Toronto, također su istraživali stavove ljudi prema genskoj terapiji i klimatskim promjenama. I dok su kod teme o genskoj terapiji zabilježili slične rezultate, tema klimatskih promjena je stanje ponešto drugačije jer je snažno politički polarizirana pa ljudi uglavnom vezano uz tu temu zauzimaju stav sukladan svom političkom svjetonazoru, bez obzira na to koliko misle da znaju.

Ljudi često pate od “iluzije znanja pa misle da se razumiju u sve: od običnih kućnih popravaka, pa do kompleksnih društvenih politika”, pišu autori studije. “Očito je da ljude moramo educirati , no to se dosad nije pokazalo baš učinkovitim”, kaže Fernbach. Osim toga, to ponekad ima posve suprotan učinak jer se ljudi osjećaju napadnutima ako se propituje ili osporava njihovo znanje ili “znanje”. Farnbach i njegov tim namjeravaju nastaviti s istraživanjem i provjeriti može li su utvrditi to “pogrešno kalibriranje” i kad su u pitanju teme poput homeopatije ili cijepljenja.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP