Prati nas

Mozaik

Samo ljubav

Zašto su se komunisti nekad ljubili u usta?

Zagrljaj, pusa u lijevi obraz, pusa u desni obraz pa pusa posred usta. Tako bismo mogli opisati poljubac koji ima i svoje ime – socijalistički bratski poljubac. Bio je to pozdrav između državnika komunističkih zemalja.

Objavljeno

|

Gospode! Pomozi mi preživjeti ovu smrtonosnu ljubav (foto: Tony Webster/Wikimedia)

Mislili ste da je kišni zagrljaj predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Emannuela Macrona na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji bio pretjeran i nepriličan? Što biste tek rekli o načinu na koji su se nekad, sasma uobičajeno, pozdravljali komunistički lideri, među njima i Josip Broz Tito?

Zagrljaj, pusa u lijevi obraz, pusa u desni obraz pa pusa posred usta. Tako bismo mogli opisati pozdrav koji ima i svoje ime – socijalistički bratski poljubac. Bio je to pozdrav između državnika komunističkih zemalja po kojem je bio najpoznatiji predsjednik SSSR-a Leonid Brežnjev. S odumiranjem komunizma u istočnoj Europi, nestao je i ovaj, pomalo bizaran, način pozdravljanja.



Ovu vrstu pozdrava ne treba zamijeniti s obična dva poljupca u obraze s kakvim, recimo, francuski predsjednik dočekuje svoje predsjedničke kolege. Jer, komunističko grljenje s trostrukim poljupcem bilo je simbol jednakosti, bratstva i solidarnosti. Korijeni mu potječu iz radničkog pokreta iz sredine 19. stoljeća. Poznata ritualizacija utvrđena je nakon utemeljenja Prve internacionale, kada je spontani pozdrav postao i službeni pozdrav između drugova.

U Aziji bez poljupca, molim

S druge strane, komunističke vođe u Aziji pozdravljale su se socijalističkim bratskim zagrljajem. Ritual se sastojao od tri zagrljaja u kojem su se izmjenjivale strane tijela, ali bez poljupca. Azijski političari dopuštali su kolegama iz istočnog bloka da ih poljube u obraze, no oni sami gotovo nikada nisu uzvraćali. Komunisti u Aziji i danas se pozdravljaju na ovaj način, a pozdrav su prihvatili i kubanski političari.

Neki povjesničari tvrde da je socijalistički bratski poljubac bio i pokazatelj odnosa između dviju država. Ako su vođe prilikom sastanka preskočile poljubac u usta, značilo je to i da države nisu previše politički bliske.

Srdačan poljubac Tita i Brežnjeva

Smrtonosna ljubav

Kako je već rečeno, prvak u sočnom bratskom ljubljenju bio je ruski predsjednik Brežnjev (1906. – 1982.). Čuveni poljubac u usta između Brežnjeva i Ericha Honeckera, posljednjeg lidera Istočne Njemačke, ovjekovječen je i na ostacima Berlinskog zida (naslovna fotografija) pod imenom „Gospode! Pomozi mi preživjeti ovu smrtonosnu ljubav“. Riječ je o muralu umjetnika Dmitrija Vrubelja, koji kopira čuvenu fotografiju Regisa Bossa.

Ovaj poljubac dogodio se 1979. godine povodom 30. obljetnice osnivanja Istočne Njemačke. Dva dana ranije, 5. listopada, Sovjetski Savez i Istočna Njemačka su potpisali desetogodišnji ugovor o međusobnoj podršci prema kojem bi Istočna Njemačka davala Sovjetskom Savezu pomoć u obliku brodova, strojeva i kemijskog materijala, a Sovjetski Savez Istočnoj Njemačkoj u obliku goriva i nuklearnog materijala.

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati