Prati nas

Život

Odlučila je

Alenka je dobila zeleno svjetlo za eutanaziju u Švicarskoj, to će je koštati 70.000 kuna

Sa 17 godina u Zagrebu je prošla prvu operaciju na desnom kuku pa na ortopedskoj klinici u Ljubljani na lijevom i desnom, 1995. opet na oba kuka, 1998. na lijevom, 1999. na desnom… U bolnici u Mariboru operirana je 2006., pa 2017. ponovno u Ljubljani, gdje je dobila tešku bakterijsku infekciju.

Objavljeno

|

Alenka Čurin-Janžekovič (screenshot: Televizija Ormož)

“Volim svoj život. Sve bih još jednom ponovila. No, ne želim umirati na rate, među tuđim ljudima. Zato sam izabrala vas da mi u tome pomognete.” Napisala je to 61-godišnja umirovljena učiteljica Alenka Čurin-Janžekovič iz sela Zagorje, u slovenskoj općini Sveti Tomaž, u pismu švicarskoj organizaciji Dignitas koja se nalazi pokraj Züricha. To pismo zapravo je molba da joj pomognu da – umre, javlja Večernji list.

Kao 12-godišnjoj djevojčici u Klinici za ortopediju na Šalati u Zagrebu postavljena joj je dijagnoza – Morquiov sindrom, mukopolisaharidoza IV, nasljedna metabolička bolest. Pojednostavljeno opisano, zbog pomanjkanja enzima za razgradnju šećera, kosti i hrskavica doslovno joj se raspadaju.


Sa 17 godina u Zagrebu je prošla prvu operaciju na desnom kuku pa na ortopedskoj klinici u Ljubljani na lijevom i desnom, 1995. opet na oba kuka, 1998. na lijevom, 1999. na desnom… U bolnici u Mariboru operirana je 2006., pa 2017. ponovno u Ljubljani, gdje je dobila tešku bakterijsku infekciju.

“Ne bojim se”

Dignitas u 70-ak država imaju oko 7100 članova. Među njima je i Alenka koja je platila članarinu i dobila “zeleno svjetlo” za prvi razgovor s liječnikom koji će joj propisati recept, smrtonosnu dozu lijekova. “Ne bojim se. Konačnu sam odluku donijela kad sam trpjela velike bolove, a znam da će biti sve gore i gore”, ispričala je ova umirovljenica koja živi sa suprugom Marijanom Janžekovičem (79), umirovljenim policajcem.

“Teško mi je i osjećam se kao da mi tlo pod nogama propada, svijet mi se ruši, kad se sjetim da bi Alenka svakog dana mogla otići i da ću morati živjeti bez nje. Teško je to objasniti, ali ona najbolje zna kroz što prolazi i kakve bolove trpi. Nemoćni smo. Rekla je da više neće ići na operaciju, nego u Švicarsku”, kaže Marijan.

“Crkva se nema što miješati”

“Država je odvojena od Crkve koja se tu nema što miješati. Ona zbog toga nije u položaju da govori o tome”, kaže Večernjem Alenka i dodaje: “No, moja mi država odriče pravo na dostojanstvenu smrt pa moram u Švicarsku.”

Procedura je jasna. Trošak registracije je 200 švicarskih franaka, a godišnja članarina 90 franaka. Uvjeti za članstvo su neizlječiva bolest u terminalnoj fazi ili bolest koja se pogoršava i neizostavno vodi u smrt. Mogu se prijaviti i oni koje trpe neizdržive bolove koji se ne mogu olakšati i oni s trajnim invaliditetom. Kandidat može biti i relativno zdrav čovjek koji u starosti više ne vidi smisao života. Uvjet je da je svjestan svega i da može sam posegnuti za čašom sa smrtonosnim koktelom barbiturata. Uz molbu šalje se i liječnička dokumentacija. Cijeli postupak okvirno stoji oko 10.790 franaka. Preračunato, to je 70.000 kuna.

U to ulazi 4000 franaka za dokumentaciju, 3000 za pomoć u samoubojstvu, dokumentacija poslije smrti stoji oko 1500, a kremacija, ako se za nju odluči, 2000 franaka. “Neću odustati. U dogovoru s Marijanom odlučila sam pričekati dokle god bude išlo, da što dulje ostanemo zajedno. Sve ovisi o tome što će tijelo reći”, kaže.

.

Život

Iz spuštenog lijesa se čulo: ‘Halo, mračno je! Jel ja to čujem popa?’

Četverostruki otac i osmerostruki djed iz Dublina preminuo je prošlog tjedna uslijed duge i teške bolesti. Kažu da je bio duhovit čovjek, uvijek spreman na šalu.

Objavljeno

|

Autor

“Halo, halo, pustite me van”, odjekivalo je iz rake s netom spuštenim lijesom. No umjesto očekivane panike i užasa, okupljeni ožalošćeni koji su na onaj svijet došli ispratiti pokojnog gospodina Shaya Bradleya od srca su se nasmijali.

Naime, bila je to posljednja šala pokojnika, četverostrukog oca i osmerostrukog djeda iz Dublina koji je preminuo prošlog tjedna uslijed duge bolesti. Ali, Shay Bradley nije želio suze na svojem ispraćaju, nego je želio smijeh,  pa je na vrijeme snimio nekoliko rečenica koje su puštene kroz zvučnike u grobu.


“Pustite me van. Pustite me van! Ovdje je jebeno mračno. Čujem li to popa? Čujem te, pope! U kutiji sam”, odjekivalo je iz lijesa da bi potom pokojnik zapjevao: “Nazvao sam samo da kažem zbogom.”

“Ovo je bila posljednja želja moga oca. Uvijek je bio šaljivdžija. Dobro si ih nasamario, tata. Nasmijao si nas kad nam je bilo najpotrebnije.Voljet ću te zauvijek”, napisala je na Facebooku kći pokojnika, Andrea Bradley, uz snimku neobične šale. Pogledajte video.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP