Prati nas

Život

Sreća na dva kotača

Biciklom svaki dan prijeđe desetke kilometara, iako joj je 90 godina

Gospođa Elena Galvez (90) svaki dan biciklom prijeđe više od stotinu kilometara kako bi u susjednom mjestu prodala svoje proizvode. Biciklom se služi jer nema novca za auto, no u toj nesreći ima i malo sreće. Naime, Elena smatra da je za njezino dobro zdravlje zaslužan upravo bicikl.

Objavljeno

|

Elena Galvez (screenshot: AJ)

Pretoplo vrijeme za ovaj dio godine ne veseli baš sve, no biciklisti se ne žale. Ubrajate li se i sami među obožavatelje vožnje na dva kotača, bit će vam zanimljiva sljedeća priča.

Ako nešto Elena Galvez (90) iz Čilea ne voli čuti, to je da je prestara za vožnju biciklom. Ova vitalna gospođa živi sama sa svojim kokošima u predgrađu grada Cerrillosa. O godinama ne razmišlja i pedalira tridesetak kilometara dnevno, često puta i više.


Gospođa živi teško, a siromaštvo u njezinom kraju nije nepoznanica. No Elena se ne žali već svaki dan skuplja jaja svojih kokoši i muze mlijeko svoje četiri krave te se vozi do obližnjeg grada Rengo kako bi prodala što ima. Ponekad posjećuje i prijatelje u gradu Requínoa.

Jedino prijevozno sredstvo kojim se gospođa Elena služi je stari bicikl. Kaže i kako je upravo bicikliranje zaslužno za to što je i u dubokoj starosti zdravlje još jako dobro služi.

“To je prava rijetkost da netko u tim godinama još uvijek vozi bicikl. I na takve udaljenosti”, kaže Elenin susjed, Arturo Pinto. “Bez mog bicikla meni nema života. To je moj prijatelj, drug i partner”, odgovara Elena. A i biciklu je gotovo 50 godina!

.

Život

Ova medicinska sestra vodi hospicij za pse. Zadnje dane života ispunjava im srećom

Njeni štićenici dobiju i propisno rođendansko slavlje, čak i kada ne zna kada su točno došli na ovaj svijet. Osjećajna Nicola, naime, vjeruje da svaki pas zaslužuje barem jedan proslavljeni rođendan u životu.

Objavljeno

|

Autor

Psi po mnogo čemu nalikuju ljudima. Između ostalog, u starosti ih muče brojne degenerativne bolesti, baš kao i ljude. Neizlječiva i bolna stanja razlog su zašto se neki ljudi odlučuju na eutanaziranje ljubimaca. Za njih je to pošteda od muka same životinje, ali i pošteda od iscrpljujuće brige za starog ljubimca.

Nažalost, postoje i oni koji bolesnu i staru životinju jednostavno izbace na ulicu ili ostave u azilu. Neki treći pak misle da životinji treba pružiti sve kako bi, što je moguće sretnija, dočekala svoj prirodni kraj. Među njima je jedna Engleskinja koja se odlučila brinuti se o smrtno bolesnim psima.


Naime, kako se ljudi općenito teško nose sa smrtnom bolešću i starošću ljubimca, u priču uskače Nicola Coyle i njen The Grey Muzzle hospicij. Poslanje joj je zadnje dane bolesnog psa učiniti sretnima. Coyle je nekada radila kao medicinska sestra, a sada je svoj dom u Mansfieldu pretvorila u hospicij za pse kojima je preostalo manje od šest mjeseci života. Pse preuzima od veterinara i, u pravilu, skrbi od dva psa istovremeno. Više, kaže, ne bi mogla, s obzirom da se zaista trudi olakšati im bol i učiniti ih sretnima.

A dok se brine o njima, Coyle ih vodi i na omiljene obroke; u lokalni pub gdje im poslužuju odreske ili čak u McDonalds. Njeni štićenici dobiju i propisno rođendansko slavlje, čak i kada ne zna kada su točno došli na ovaj svijet. Osjećajna Nicola vjeruje da svaki pas zaslužuje barem jedan proslavljeni rođendan u životu. Kada ih vodi na plažu, kupuje im ribice, krumpiriće i sladoled.

Dakako, niti jedan rastanak nije lak. S nekim psima provede mjesece, a s nekima tek tjedne. “Tugovanje za svakim od njih je teško, ali oni su heroji”, kaže Coyle i dodaje da ju psi koji su otišli inspiriraju da učini sretnima neke druge napuštene i teško bolesne pse.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP