Prati nas

Mozaik

Organizirani odlazak

Kako stranci mogu dobiti uslugu eutanazije u Nizozemskoj

Ovim je objašnjenjem nizozemska vlada prekinula sporenja oko toga smiju li nizozemski liječnici obavljati eutanaziju nad stranim državljanima. No to ne znači da je ovu uslugu jednostavno dobiti. Najveća prepreka na koju strani državljani nailaze jest pronaći liječnika koji će se prihvatiti njihovog slučaja. Također, trebaju pronaći lokaciju na kojoj će se zahvat obaviti, a moraju se unaprijed pobrinuti i za zbrinjavanje zemnih ostataka.

Objavljeno

|

Kako obaviti eutanaziju?
foto: Pixabay

Gdje i kako se može obaviti eutanazija? Pitanje je to koje nam je poslalo nekoliko čitatelja nakon objave priloga o Nizozemki Annie Zwijnenberg čiji je voljni odlazak s ovog svijeta zabilježen u dokumentarcu “Prije no što bude prekasno”. Kako u Hrvatskoj, kao i u većini europskih država, eutanazija i asistirano samoubojstvo nisu dopušteni, provjerili smo što za strance propisuje Nizozemsko zakonodavstvo.

Kako na svojim stranicama ističe nizozemska vlada, eutanazijom se smatra postupak u kojem liječnik okončava pacijentov život ili mu pruža asistenciju u kontroliranom samoubojstvu na vlastiti zahtjev. Cilj je prekinuti patnju kada ne postoje izgledi za oporavak. Samo ako se provodi prema propisanim pravilima, navodi se u objašnjenju, eutanazija nije kazneno djelo.


Kada je riječ o okončanju života, nizozemski liječnici nisu dužni ispuniti pacijentovu želju. Ako ne žele obavljati taj zahtjev, savjetuje im se da porazgovaraju sa svojim pacijentima i usmjere ih k drugom liječniku. Liječnik koji je obavio eutanaziju, o svemu mora izvijestiti prvog nadležnog patologa s kojim će zajedno prijaviti slučaj Odboru za eutanaziju. Ako odbor utvrdi da eutanazija nije provedena u skladu s važećim aktima, slučaj će proslijediti javnom tužitelji i zdravstvenoj inspekciji. U 99,8% do sada obavljenih eutanazija, nisu utvrđene nepravilnosti.

Eutanazija za strance

Liječnik koji izvodi eutanaziju mora biti u potpunosti siguran da je je izvođenje eutanazije u skladu s važećim nizozemskim propisima, što znači da mora biti upućen u medicinsku povijest pacijenta-stranca koji je odlučio okončati život. Dakle, mora biti u potpunosti siguran da ne postoje realni izgledi za ozdravljenje. Također, mora biti uvjeren da se radi o pacijentovoj odluci, donesenoj samostalno i pri zdravoj svijesti.

Cijeli postupak zahtjeva kompleksne procjene i na kraju sam liječnik odlučuje je li moguće izvesti eutanaziju na osobi koja ne živi u Nizozemskoj i koja tek kratko vrijeme boravi u toj zemlji.

Ovim je objašnjenjem nizozemska vlada prekinula sporenja oko toga smiju li nizozemski liječnici obavljati eutanaziju nad stranim državljanima. No to ne znači da je ovu uslugu jednostavno dobiti. Najveća prepreka na koju strani državljani nailaze jest pronaći liječnika koji će se prihvatiti njihovog slučaja. Također, trebaju pronaći lokaciju na kojoj će se zahvat obaviti, a moraju se unaprijed pobrinuti i za zbrinjavanje zemnih ostataka.

Eutanazija ili organizirana smrt?

U slučaju nizozemskih državljana, trošak eutanazije snosi državno zdravstveno osiguranje i on iznosi oko stotinjak dolara za lijekove koji se koriste. Prema podacima koje je objavio The Guardian, u 2017. godini u Nizozemskoj je obavljeno 6.600 eutanazija, što je za 10 posto više no u 2016. godini. Većina pacijenata bolovala je karcionoma, srčanih i bolesti krvožilnog sustava ili bolesti živčanog sustava kao što su Parkinsonova bolest ili multipla skleroza. U 83 slučaja radilo se o teškim psihičkim bolestima.

No, iako će mnogi reći da se radi o pravu pacijenta na dostojanstvenu smrt, neki zagovornici eutanazije u međuvremenu su promijenili mišljenje. Jedan od njih je teolog i etičar dr. Theo Boer koji je 2002. zagovarao eutanaziju, no 2014. je napustio regulatorno tijelo za eutanaziju. “Navikli smo se na eutanaziju, a to je upravo ono što se nije trebalo dogoditi. Više ne govorimo o iznimnim situacijama za koje je stvorena zakonska mogućnost eutanazije. Sada se sve polako kreće prema organiziranoj smrti”, kazao je Boer za The Guardian.

.

Mozaik

Fotografija bake koja doji unuče izazvala veliku raspravu

Svima koji se zgražaju valja poručiti da ovo nije ništa čudnije nego da jedna vrsta, npr. čovjek, pije mlijeko druge vrste, npr. krave. Ako smo se na to navikli, tad nas ni baka koja doji unuče ne bi trebala previše uzrujavati.

Objavljeno

|

Slika objavljena na Facebook stranici SOS Lactation izazvala je pravu pomutnju na toj društvenoj mreži. Naime, fotografija snimljena u Vijatnamu prikazuje baku kako doji svoje unuče.

Komentatori su se ispod slike javili iz raznih razloga: nekima nije bilo jasno kako je to uopće moguće s obzirom da je baka vjerojatno prošla fertilnu dob i ušla u menopauzu, dok je drugima čitava situacija pomalo neukusna i pitaju se je li uopće u redu da baka doji unuče sve i ako to fizički može.


S obzirom na brojne upite, administratori stranice koja promiče dojenje objasnili su: “Proizvodnja mlijeka se svodi na ponudu i potražnju. Dojke nastavljaju proizvoditi mlijeko dok god postoji potražnja, odnosno dok god dijete ili djeca žele piti to mlijeko. Što se dojenja u menopauzi tiče, dojenje je povezano sa žlijezdom hipofizom na koju ne utječu promjene u menopauzi tako da su i žene koje su prošle promjenu i i zgubile menstruaciju, u mogućnosti dojiti.

Kad je žena jednom uspostavila laktaciju, odnosno počela proizvoditi mlijeko, može laktaciju ponovno pokrenuti i nakon prestanka dojenja. Poznati su slučajevi da su žene dojile djecu koju su posvojile jer su ponovno pokrenule laktaciju nakon što su dojile svoju biološku djecu. Također, iz povijesti je poznato da su prije postojale profesionalne dojilje koje su dojile djecu onih majki koje to iz nekog razloga nisu željele ili mogle.

Što se pak tiče situacije u kojoj baka doji svoje unuče, nama se može činiti neobičnim, no to je uobičajeno u nekim kulturama. Recimo u nekim dijelovima Vijetnama. Svima koji se zgražaju valja poručiti da ovo nije ništa čudnije nego da jedna vrsta, npr. čovjek, pije mlijeko druge vrste, npr. krave. Ako smo se na to navikli, tad nas ni baka koja doji unuče ne bi trebala previše uzrujavati.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP