Prati nas

Aktivno starenje

Zabavljaju se kao djeca

Mrzlom vodom protiv tegoba menopauze

Dvadesetak žena otkrilo je da im kupanje u moru ne toplijem od šest stupnjeva Celzija pomaže u uklanjanju simptoma menopauze, a neke su kazale i da se mentalno bolje osjećaju. Oformile su i grupu Gvirske sjenice’ i redovito odlaze na ‘hladno plivanje’.

Objavljeno

|

foto: The Gower Bluetits, Open Water Chill Swimmers/Facebook

Grupa plivačica u hladnim vodama kaže da im zaranjanje u vodu hladniju od šest stupnjeva Celzija pomaže u uklanjanju simptoma menopauze, a neke su kazale i da se mentalno bolje osjećaju, piše BBC.

“Nisam odmah prepoznala da sam ušla u menopauzu kad se ta promjena počela događati prije par godina”, kaže Alison Owen (49). “Čitala sam da neke žene postanu tjeskobne, dok druge pate od depresije. Nisam željela da se i meni dogodi nešto takvo, pa sam odlučila biti aktivna i poduzeti nešto u vezi s time.”



Alison je dala otkaz na poslu učiteljice kako bi se u potpunosti mogla posvetiti kćeri koja boluje od cerebralne paralize. Ubrzo nakon što je prestala raditi započela je s plivanjem u hladnoj vodi. Nakon što je sama pokušala otplivati malo u hladnom moru kod poluotoka Swansea, javila joj se još jedan žena koja je bila zainteresirana za tu neobičnu aktivnost.

“Na početku je sve samo uzbuđenje. To valjda oslobađa unutarnje dijete, podsjeti te na to kakav si bio prije nego si dobio djecu, prije nego si se zaposlio, prije nego si digao kredit”, kaže Alison.

Kaže da je na početku potrebna velika borbenost jer tijelu treba oko minuta i pol da se privikne, no kasnije bude lakše. Dodaje i da je odaziv žena koje su se željele okušati u plivanju tolik da su oformile i grupu “Gvirske sjenice” koja djeluje kao svojevrsni plivački klub. Rezultat je i do 20 žena koje uz smijeh i viku trče niz plažu i uskaču u prohladno more.

“Upravo prolazim kroz menopauzu”, kaže jedna od plivačica Patricia Woodhouse (53). “Osjećam da mi je puno lakše otkako plivam. Noću se više ne preznojavam tako puno. Prije sam bila jako tjeskobna, no i to se popravilo. Mislim da se ovdje radi o tome da si priuštiš desetak minuta tijekom kojih ne misliš na ništa druga, samo na sebe.”

Zašto hladna voda pomaže?

Prema riječima dr. Mikea Tiptona sa Sveučilišta Portsmouth, inače stručnjaku za plivanje u hladnoj vodi, efekti koje su hrabre plivačice prijavile nisu ništa neobično.

“Postoji puno dokaza na razini anegdota koji sugeriraju da plivanje u hladnoj vodi doista olakšava mnoge tegobe. No zasad još nije bilo znanstvene studije koji bi objasnili o čemu se doista radi. Plivanje u hladnoj vodi gotovo uvijek uključuje i tjelovježbu i druženje, pa i to valja uzeti u obzir”, kaže doktor Tipton i dodaje da će biti teško razlučiti kakvu ulogu u svemu ima baš hladna voda.

“Svi znamo da nas nakon ulaska u hladnu vodu čeka svojevrsni šok zbog kojeg se otpušta hormon stresa rezultat čega je stanje povišenog raspoloženja. No ipak, ljudi bi morali biti svjesni da se radi o potencijalno opasnoj aktivnosti jer reakcije ponekad mogu biti i poteškoće s disanjem.”


“Za mene je to sloboda”, kaže Patricia. “To je ista ona sloboda koju smo imali kao djeca. Bez inhibicija, bez briga o tome kako izgledamo. Baš kao kad smo bili mladi.”

.

Aktivno starenje

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.



Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

Nastavi čitati