Prati nas

Mozaik

Staromodna ljepotica

Sansevierija: Neki kažu da čisti zrak, a drugi vjeruju da skida uroke

Objavljeno

|

S. hyacinthoides kako ju je 1700. godine nacrtao nizozemski botaničar Jan Moninckx

Tamo negdje osamdesetih, svaki je školski i uredski prozor imao sansevierije. A onda su izašle iz mode zahvaljujući neutemeljenim vijestima o “biljkama koje štetno zrače”. Mnoge su tada ni krive ni dužne završile u kantama za smeće. Danas pak popularniji mediji o njima pišu sasma suprotno kao o “biljkama koje čiste zrak i upijaju elektromagnetsko zračenje”.

Kod nas je najčešće u narodu zvana „sablje“, no rod sansevierija diljem svijeta nazivaju još i zmijolikom biljkom, svekrvinim ili vražjim jezikom, mačem svetog Đure ili konopašicom, jer se od njenih vlakana u nekim dijelovima svijeta rade čvrsti konopi.


Službeno, ovaj je biljni rod koji obuhvaća oko 70 vrsta nazvan Sansevieria po talijanskom vojnom piscu i alkemičaru iz XVIII. st. Raimondu di Sangru, knezu od San Severa. Neki botaničari ga svrstavaju u porodicu ljiljana, dok su drugi uvjereni da mu je mjesto u porodici agava. Vrste roda Sansevieria potječu iz Afrike i jugoistočne Azije, a neke i iz Australije.

Sansevierija u cvatu (foto: Siniša Bogdanić)

Cvijet je neugledan, ali mirisan

Najčešće uzgajana kao lončanica je Sansevieria trifasciata, podrijetlom iz Nigerije i Konga. Prate ju i Sansevieria cylindrica iz Angole, Sansevieria grandis iz Somalije ili iz južne Afrike; Sansevieria kirkii iz istočne Afrike, Sansevieria longiflora iz Angole i Konga, Sansevieria zeylanica, podrijetlom s Ceylona.

Biljka pod zemljom krije cilindrični rizom iz kojega izbijaju rozete s nekoliko uskih vertikalnih listova. Do danas su uzgojeni brojni kultivari koji se razlikuju po širini i visini lista, ali i obrubu koji može biti svijetlije ili žute boje.

Sitni, zelenkastobijeli, neugledni cvjetovi, koji u nekih vrsta intenzivno mirišu, skupljeni su u jednostavnom ili sastavljenom cvatu. No nije samo miris adut kojim će ove biljke privući kukce koji će ih oprašiti, već će se i cijela cvjetna stapka osuti bistrim i gustim kapljicama slatkog nektara. Posreći li vam se pa vaša S. trifasciata ili S. hyacinthoides izbaci cvat, danima ćete uživati u jakom mirisu karanfilčića s primjesama vanilije.

Potpuno nezahtjevna za uzgoj

Sansevierije spadaju među najotpornije biljke koje će sjajno uspijevati na zapadnom ili istočnom prozoru, a voljet će i izravnu južnu ekspoziciju. U uzgoju je ključan čimbenik – voda. Ukratko, ova biljka ne podnosi konstantnu vlažnost supstrata u kojem raste i zadržavanje vode u podlošku. Što je temperatura niža, zalijevanje treba biti rjeđe i oskudnije.

Ljeti biljku valja pošteno zaliti i onda ostaviti da se supstrat pošteno zasuši. Na taj način imitirate njene prirodne životne uvjete u kojima se sušna razdoblja prekidaju obilne i tople kiše. Sansevieriju možete staviti na prezimljavanje u negrijanu prostoriju u kojoj temperatura neće padati ispod deset stupnjeva, no tada će do proljeća uopće nemojte zalijevati. Čak ni kada se listovi blago smežuraju.

Sansevierije se, u pravilu, razmnožavaju dijeljenjem starije biljke na nekoliko manjih pri čemu prvo vrijeme dok se biljka ne stabilizira, a rizom ne zacijeli, zalijevati treba vrlo škrto. Može se razmnožavati i lisnim reznicama.

Zanimljivosti o sansevieriji

Kako bi se zaštitila od isušivanja u svom prirodnom okolišu, sansevierija otvara puči (mikroventile za prozračivanje na površini lista) samo noću. Tada i otpušta kisik koji je nastao metabolizmom tijekom dana, što je razlikuje od većine biljaka. Zbog toga ćete često čuti kako je riječ o biljci koja je dobra za spavaću sobi i koja čisti zrak, što i nije u potpunosti netočno. Naime, NASA je utvrdila da biljka upija neke otrovne supstance iz zraka poput toluena, ksilena i formaldehida.

Biljka je prema nekim izvorima blago otrovna zbog čega nije pogodna za sobe u kojoj bez nadzora borave mala djeca ili životinje.

Sansevierija ima i važnu ulogu u vjeskim ritualima nekih naroda. S. trifasciata sa žutim vrhovima povezuje se u Africi s ženskim duhom oluja. U Nigeriji se povezuje Ogunom, duhom rata i koristi se u ritualima skidanja uroka.

.

Aktivno starenje

Maksimirske mažoretkinje i ove su godine dominirale Maksimirskim jesenima

Sve je počelo prije 24 godine kada se skupina umirovljenica, redom baka i prabaka, odjenula u mažoretkinje za potrebe maskenbala. Od tada do danas treniraju jednom do dva puta tjedno.

Objavljeno

|

Autor

16. Maksimirske jeseni okupile su u najljepšem zagrebačkom perivoju velik broj umirovljenika i njihovih prijatelja. Riječ je manifestaciji koju organiziraju javne ustanove koje djeluju na području Gradske četvrti Maksimir i Grada Zagreba.

Umirovljenici su se tako zabavili na brojnim umjetničkim radionicama i obavili male zdravstvene preglede. Oni odvažniji natjecali su se u zabavnim sportskim disciplinama, kao što su – ribolov, boćanje i šah, a četiri discipline za sudionike su organizirane i na stazi zdravlja. Za sve je sudionike  tradicionalno organiziran besplatan ručak i  besplatan posjet Zoološkom vrtu. U kulturno-umjetničkom program nastupila su brojna umjetnička društva iz cijele Hrvatske, dok je u Paviljonu jeka organizirano Jutro poezije. Na manifestaciji je sudjelovalo i 50-ak članova Slovenske škole zdravlja pa možemo reći da je riječ o međunarodnom događaju.


Dakako, i ove su godine najzapaženije Maksimirske mažoretkinje. Skupina plesačica iz Doma za starije osobe Maksimir po tko zna koji put rasplesala je publiku. A sve je počelo prije 24 godine kada se skupina umirovljenica, redom baka i prabaka, odjenula u mažoretkinje za potrebe maskenbala. Od tada do danas treniraju jednom do dva puta tjedno. Kako je Maksimir izgledao danas, pogledajte kroz objektiv našeg fotoreportera Sandra Bure.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP