Prati nas

Mozaik

Staromodna ljepotica

Sansevierija: Neki kažu da čisti zrak, a drugi vjeruju da skida uroke

Objavljeno

|

S. hyacinthoides kako ju je 1700. godine nacrtao nizozemski botaničar Jan Moninckx

Tamo negdje osamdesetih, svaki je školski i uredski prozor imao sansevierije. A onda su izašle iz mode zahvaljujući neutemeljenim vijestima o “biljkama koje štetno zrače”. Mnoge su tada ni krive ni dužne završile u kantama za smeće. Danas pak popularniji mediji o njima pišu sasma suprotno kao o “biljkama koje čiste zrak i upijaju elektromagnetsko zračenje”.

Kod nas je najčešće u narodu zvana „sablje“, no rod sansevierija diljem svijeta nazivaju još i zmijolikom biljkom, svekrvinim ili vražjim jezikom, mačem svetog Đure ili konopašicom, jer se od njenih vlakana u nekim dijelovima svijeta rade čvrsti konopi.



Službeno, ovaj je biljni rod koji obuhvaća oko 70 vrsta nazvan Sansevieria po talijanskom vojnom piscu i alkemičaru iz XVIII. st. Raimondu di Sangru, knezu od San Severa. Neki botaničari ga svrstavaju u porodicu ljiljana, dok su drugi uvjereni da mu je mjesto u porodici agava. Vrste roda Sansevieria potječu iz Afrike i jugoistočne Azije, a neke i iz Australije.

Sansevierija u cvatu (foto: Siniša Bogdanić)

Cvijet je neugledan, ali mirisan

Najčešće uzgajana kao lončanica je Sansevieria trifasciata, podrijetlom iz Nigerije i Konga. Prate ju i Sansevieria cylindrica iz Angole, Sansevieria grandis iz Somalije ili iz južne Afrike; Sansevieria kirkii iz istočne Afrike, Sansevieria longiflora iz Angole i Konga, Sansevieria zeylanica, podrijetlom s Ceylona.

Biljka pod zemljom krije cilindrični rizom iz kojega izbijaju rozete s nekoliko uskih vertikalnih listova. Do danas su uzgojeni brojni kultivari koji se razlikuju po širini i visini lista, ali i obrubu koji može biti svijetlije ili žute boje.

Sitni, zelenkastobijeli, neugledni cvjetovi, koji u nekih vrsta intenzivno mirišu, skupljeni su u jednostavnom ili sastavljenom cvatu. No nije samo miris adut kojim će ove biljke privući kukce koji će ih oprašiti, već će se i cijela cvjetna stapka osuti bistrim i gustim kapljicama slatkog nektara. Posreći li vam se pa vaša S. trifasciata ili S. hyacinthoides izbaci cvat, danima ćete uživati u jakom mirisu karanfilčića s primjesama vanilije.

Potpuno nezahtjevna za uzgoj

Sansevierije spadaju među najotpornije biljke koje će sjajno uspijevati na zapadnom ili istočnom prozoru, a voljet će i izravnu južnu ekspoziciju. U uzgoju je ključan čimbenik – voda. Ukratko, ova biljka ne podnosi konstantnu vlažnost supstrata u kojem raste i zadržavanje vode u podlošku. Što je temperatura niža, zalijevanje treba biti rjeđe i oskudnije.

Ljeti biljku valja pošteno zaliti i onda ostaviti da se supstrat pošteno zasuši. Na taj način imitirate njene prirodne životne uvjete u kojima se sušna razdoblja prekidaju obilne i tople kiše. Sansevieriju možete staviti na prezimljavanje u negrijanu prostoriju u kojoj temperatura neće padati ispod deset stupnjeva, no tada će do proljeća uopće nemojte zalijevati. Čak ni kada se listovi blago smežuraju.

Sansevierije se, u pravilu, razmnožavaju dijeljenjem starije biljke na nekoliko manjih pri čemu prvo vrijeme dok se biljka ne stabilizira, a rizom ne zacijeli, zalijevati treba vrlo škrto. Može se razmnožavati i lisnim reznicama.

Zanimljivosti o sansevieriji

Kako bi se zaštitila od isušivanja u svom prirodnom okolišu, sansevierija otvara puči (mikroventile za prozračivanje na površini lista) samo noću. Tada i otpušta kisik koji je nastao metabolizmom tijekom dana, što je razlikuje od većine biljaka. Zbog toga ćete često čuti kako je riječ o biljci koja je dobra za spavaću sobi i koja čisti zrak, što i nije u potpunosti netočno. Naime, NASA je utvrdila da biljka upija neke otrovne supstance iz zraka poput toluena, ksilena i formaldehida.

Biljka je prema nekim izvorima blago otrovna zbog čega nije pogodna za sobe u kojoj bez nadzora borave mala djeca ili životinje.

Sansevierija ima i važnu ulogu u vjeskim ritualima nekih naroda. S. trifasciata sa žutim vrhovima povezuje se u Africi s ženskim duhom oluja. U Nigeriji se povezuje Ogunom, duhom rata i koristi se u ritualima skidanja uroka.

.

Mozaik

Kako je pustinjski pijesak dospio u kišu koja pada nad Hrvatskom

2013. godine afrički pijesak došao je do Hrvatske čak tri puta u mjesec dana. Dva puta ga je spustila kiša, a treći se put taložio sam, što je izazvalo smanjenu vidljivost zbog zamućenog zraka.

Objavljeno

|

Autor

Kiša s pijeskom iz pustinje

Iako promjena vremena koju već danima najavljuju mediji neće donijeti ništa neuobičajeno za ovo doba godina, mnoge je zaintrigirala najava prljave kiše. Naime, umjesto da opere prašinu, ova bi kiša mogla dodatno uprljati prozore i automobile jer će u njoj biti pustinjskog pijeska. Zbog toga nije uputno ostavljati rublje da se suši na otvorenom kako ne bi poprimilo žućkastu i narančastu boju.

Svake godine oko 1700 milijuna tona pijeska i prašine olujni vjetrovi odnesu iz pustinjskih područja, čak i do drugih kontinenata, a otprilike trećina padne na oceane. Najviše je pogođen sjeverni dio Atlantskog oceana zbog puta vjetrova i blizine Sahare, a znanstvenici kažu da to može biti kobno za žive organizme u njemu.



2013. godine afrički pijesak došao je do Hrvatske čak tri puta u mjesec dana. Dva puta ga je spustila kiša, a treći se put taložio sam, što je izazvalo smanjenu vidljivost zbog zamućenog zraka. Satelitska snimka sjeverne Afrike i južne Europe iz svemira otkrila je tada spektakularne prizore “selidbe” pustinjskog pijeska preko Sredozemnog mora.

Nastavi čitati