Prati nas

Mozaik

Staromodna ljepotica

Sansevierija: Neki kažu da čisti zrak, a drugi vjeruju da skida uroke

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

S. hyacinthoides kako ju je 1700. godine nacrtao nizozemski botaničar Jan Moninckx

Tamo negdje osamdesetih, svaki je školski i uredski prozor imao sansevierije. A onda su izašle iz mode zahvaljujući neutemeljenim vijestima o “biljkama koje štetno zrače”. Mnoge su tada ni krive ni dužne završile u kantama za smeće. Danas pak popularniji mediji o njima pišu sasma suprotno kao o “biljkama koje čiste zrak i upijaju elektromagnetsko zračenje”.

Kod nas je najčešće u narodu zvana „sablje“, no rod sansevierija diljem svijeta nazivaju još i zmijolikom biljkom, svekrvinim ili vražjim jezikom, mačem svetog Đure ili konopašicom, jer se od njenih vlakana u nekim dijelovima svijeta rade čvrsti konopi.


Službeno, ovaj je biljni rod koji obuhvaća oko 70 vrsta nazvan Sansevieria po talijanskom vojnom piscu i alkemičaru iz XVIII. st. Raimondu di Sangru, knezu od San Severa. Neki botaničari ga svrstavaju u porodicu ljiljana, dok su drugi uvjereni da mu je mjesto u porodici agava. Vrste roda Sansevieria potječu iz Afrike i jugoistočne Azije, a neke i iz Australije.

Cvijet je neugledan, ali mirisan

Najčešće uzgajana kao lončanica je Sansevieria trifasciata, podrijetlom iz Nigerije i Konga. Prate ju i Sansevieria cylindrica iz Angole, Sansevieria grandis iz Somalije ili iz južne Afrike; Sansevieria kirkii iz istočne Afrike, Sansevieria longiflora iz Angole i Konga, Sansevieria zeylanica, podrijetlom s Ceylona.

Sansevierija u cvatu (foto: Siniša Bogdanić)

Biljka pod zemljom krije cilindrični rizom iz kojega izbijaju rozete s nekoliko uskih vertikalnih listova. Do danas su uzgojeni brojni kultivari koji se razlikuju po širini i visini lista, ali i obrubu koji može biti svijetlije ili žute boje.

Sitni, zelenkastobijeli, neugledni cvjetovi, koji u nekih vrsta intenzivno mirišu, skupljeni su u jednostavnom ili sastavljenom cvatu. No nije samo miris adut kojim će ove biljke privući kukce koji će ih oprašiti, već će se i cijela cvjetna stapka osuti bistrim i gustim kapljicama slatkog nektara. Posreći li vam se pa vaša S. trifasciata ili S. hyacinthoides izbaci cvat, danima ćete uživati u jakom mirisu karanfilčića s primjesama vanilije.

Potpuno nezahtjevna za uzgoj

Sansevierije spadaju među najotpornije biljke koje će sjajno uspijevati na zapadnom ili istočnom prozoru, a voljet će i izravnu južnu ekspoziciju. U uzgoju je ključan čimbenik – voda. Ukratko, ova biljka ne podnosi konstantnu vlažnost supstrata u kojem raste i zadržavanje vode u podlošku. Što je temperatura niža, zalijevanje treba biti rjeđe i oskudnije.

Ljeti biljku valja pošteno zaliti i onda ostaviti da se supstrat pošteno zasuši. Na taj način imitirate njene prirodne životne uvjete u kojima se sušna razdoblja prekidaju obilne i tople kiše. Sansevieriju možete staviti na prezimljavanje u negrijanu prostoriju u kojoj temperatura neće padati ispod deset stupnjeva, no tada će do proljeća uopće nemojte zalijevati. Čak ni kada se listovi blago smežuraju.

Sansevierije se, u pravilu, razmnožavaju dijeljenjem starije biljke na nekoliko manjih pri čemu prvo vrijeme dok se biljka ne stabilizira, a rizom ne zacijeli, zalijevati treba vrlo škrto. Može se razmnožavati i lisnim reznicama.

Zanimljivosti o sansevieriji

Kako bi se zaštitila od isušivanja u svom prirodnom okolišu, sansevierija otvara puči (mikroventile za prozračivanje na površini lista) samo noću. Tada i otpušta kisik koji je nastao metabolizmom tijekom dana, što je razlikuje od većine biljaka. Zbog toga ćete često čuti kako je riječ o biljci koja je dobra za spavaću sobi i koja čisti zrak, što i nije u potpunosti netočno. Naime, NASA je utvrdila da biljka upija neke otrovne supstance iz zraka poput toluena, ksilena i formaldehida.

Biljka je prema nekim izvorima blago otrovna zbog čega nije pogodna za sobe u kojoj bez nadzora borave mala djeca ili životinje.

Sansevierija ima i važnu ulogu u vjeskim ritualima nekih naroda. S. trifasciata sa žutim vrhovima povezuje se u Africi s ženskim duhom oluja. U Nigeriji se povezuje Ogunom, duhom rata i koristi se u ritualima skidanja uroka.

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP