Prati nas

Mozaik

Staromodna ljepotica

Sansevierija: Neki kažu da čisti zrak, a drugi vjeruju da skida uroke

Objavljeno

|

S. hyacinthoides kako ju je 1700. godine nacrtao nizozemski botaničar Jan Moninckx

Tamo negdje osamdesetih, svaki je školski i uredski prozor imao sansevierije. A onda su izašle iz mode zahvaljujući neutemeljenim vijestima o “biljkama koje štetno zrače”. Mnoge su tada ni krive ni dužne završile u kantama za smeće. Danas pak popularniji mediji o njima pišu sasma suprotno kao o “biljkama koje čiste zrak i upijaju elektromagnetsko zračenje”.

Kod nas je najčešće u narodu zvana „sablje“, no rod sansevierija diljem svijeta nazivaju još i zmijolikom biljkom, svekrvinim ili vražjim jezikom, mačem svetog Đure ili konopašicom, jer se od njenih vlakana u nekim dijelovima svijeta rade čvrsti konopi.


Službeno, ovaj je biljni rod koji obuhvaća oko 70 vrsta nazvan Sansevieria po talijanskom vojnom piscu i alkemičaru iz XVIII. st. Raimondu di Sangru, knezu od San Severa. Neki botaničari ga svrstavaju u porodicu ljiljana, dok su drugi uvjereni da mu je mjesto u porodici agava. Vrste roda Sansevieria potječu iz Afrike i jugoistočne Azije, a neke i iz Australije.

Sansevierija u cvatu (foto: Siniša Bogdanić)

Cvijet je neugledan, ali mirisan

Najčešće uzgajana kao lončanica je Sansevieria trifasciata, podrijetlom iz Nigerije i Konga. Prate ju i Sansevieria cylindrica iz Angole, Sansevieria grandis iz Somalije ili iz južne Afrike; Sansevieria kirkii iz istočne Afrike, Sansevieria longiflora iz Angole i Konga, Sansevieria zeylanica, podrijetlom s Ceylona.

Biljka pod zemljom krije cilindrični rizom iz kojega izbijaju rozete s nekoliko uskih vertikalnih listova. Do danas su uzgojeni brojni kultivari koji se razlikuju po širini i visini lista, ali i obrubu koji može biti svijetlije ili žute boje.

Sitni, zelenkastobijeli, neugledni cvjetovi, koji u nekih vrsta intenzivno mirišu, skupljeni su u jednostavnom ili sastavljenom cvatu. No nije samo miris adut kojim će ove biljke privući kukce koji će ih oprašiti, već će se i cijela cvjetna stapka osuti bistrim i gustim kapljicama slatkog nektara. Posreći li vam se pa vaša S. trifasciata ili S. hyacinthoides izbaci cvat, danima ćete uživati u jakom mirisu karanfilčića s primjesama vanilije.

Potpuno nezahtjevna za uzgoj

Sansevierije spadaju među najotpornije biljke koje će sjajno uspijevati na zapadnom ili istočnom prozoru, a voljet će i izravnu južnu ekspoziciju. U uzgoju je ključan čimbenik – voda. Ukratko, ova biljka ne podnosi konstantnu vlažnost supstrata u kojem raste i zadržavanje vode u podlošku. Što je temperatura niža, zalijevanje treba biti rjeđe i oskudnije.

Ljeti biljku valja pošteno zaliti i onda ostaviti da se supstrat pošteno zasuši. Na taj način imitirate njene prirodne životne uvjete u kojima se sušna razdoblja prekidaju obilne i tople kiše. Sansevieriju možete staviti na prezimljavanje u negrijanu prostoriju u kojoj temperatura neće padati ispod deset stupnjeva, no tada će do proljeća uopće nemojte zalijevati. Čak ni kada se listovi blago smežuraju.

Sansevierije se, u pravilu, razmnožavaju dijeljenjem starije biljke na nekoliko manjih pri čemu prvo vrijeme dok se biljka ne stabilizira, a rizom ne zacijeli, zalijevati treba vrlo škrto. Može se razmnožavati i lisnim reznicama.

Zanimljivosti o sansevieriji

Kako bi se zaštitila od isušivanja u svom prirodnom okolišu, sansevierija otvara puči (mikroventile za prozračivanje na površini lista) samo noću. Tada i otpušta kisik koji je nastao metabolizmom tijekom dana, što je razlikuje od većine biljaka. Zbog toga ćete često čuti kako je riječ o biljci koja je dobra za spavaću sobi i koja čisti zrak, što i nije u potpunosti netočno. Naime, NASA je utvrdila da biljka upija neke otrovne supstance iz zraka poput toluena, ksilena i formaldehida.

Biljka je prema nekim izvorima blago otrovna zbog čega nije pogodna za sobe u kojoj bez nadzora borave mala djeca ili životinje.

Sansevierija ima i važnu ulogu u vjeskim ritualima nekih naroda. S. trifasciata sa žutim vrhovima povezuje se u Africi s ženskim duhom oluja. U Nigeriji se povezuje Ogunom, duhom rata i koristi se u ritualima skidanja uroka.

.

Show

Matija Vuica proslavila 61. rođendan objavom fotografije iz gimnazijskih dana

Vuica je rođena 19. srpnja 1958. godine u Metkoviću. Pjevačku karijeru započela je sa grupom Trotakt projekt 1981. godine. Alternativni rock novovalnog prizvuka kojeg je sastav njegovao, te poseban imidž, svrstao ih je u kultne sastave 1980-ih godina.

Objavljeno

|

Autor

Pjevačica i modna kreatorica Matija Vuica proslavila je 61. rođendan. Tim povodom na Instagramu je objavila niz fotografija iz mladosti, među kojima je najzanimljivija ona iz gimnazijskih dana.

“Za današnji dan odabrala sam fotke iz različitih perioda zivota; neke stare, koje pričaju o meni. Vecinu je snimio moj dragi prijatelj Igor cc Kelčec prateci nasu glazbenu karijeru”, napisala je Vujica dodajući da je neke fotografije snimio i pokojni izdavač Nacionala Ivo Pukanić. “I jedna gimnazijska. Ima ih na tisuće, al’ za ovaj datum, ove godine neka budu ovi autori koji su mi puno značili u vremenu kad nije bilo društvenih mreža.”


Vuica je rođena 19. srpnja 1958. godine u Metkoviću. Pjevačku karijeru započela je sa grupom Trotakt projekt 1981. godine. Alternativni rock novovalnog prizvuka kojeg je sastav njegovao, te poseban imidž, svrstao ih je u kultne sastave 1980-ih godina. Poslije će grupa promjeniti ime u Gracia, čiju okosnicu do danas čine Matija Vuica i njen životni partner Jurica Popović.

Mtija Vuica u gimnazijskim danima (foto: M. Vuica/Instagram)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP