Prati nas

Aktivno starenje

Budućnost je stigla

Prestari ste za vožnju? Zato su tu samovozeći automobili i autobusi

Tehnički je put autonomnim autobusnim uslugama 80 posto otvoren. Sve je više velikih kompanija poput IBM-a ili Njemačkih željeznica koje streme ovakvim rješenjima pa bi to moglo utjecati na zakonodavce.

Objavljeno

|

screenshot: Adlinktech

Posjedovati vlastiti automobil je za mnoge građane Njemačke još uvijek vrlo važna stavka u životu. Pogotovo za starije ljude na selu. No što kada zdravlje više ne dopušta upravljanje automobilom? Odgovor donosi Deutsche Welle.

Selo Petershagen-Eggersdorf u saveznoj pokrajini Brandenburgu je posljednjih godina doživjelo značajan porast broja stanovnika. Zbog sve skupljeg života u velikim gradovima poput obližnjeg Berlina, mnogi sele u provinciju. Početkom devedesetih Petershagen-Eggersdorf je brojao 8.000 stanovnika. Sada se broj povećao na 15.000.


Život u provinciji iziskuje i mobilnost pa stoga i ne čudi da mnoge obitelji posjeduju i po nekoliko automobila. Sve gušći promet postaje problem, smatra načelnik sela Marco Rutter. Posebice za mnoge starije u mjestu. “Bez obzira na to što se posljednjih godina doselilo mnogo mladih, većina u selu su stariji. Već je sad gotovo jedna trećina stanovnika u starosnoj dobi između 55 i 65 godine života”, kaže Rutter.

Više prometa, više problema

Intenziviranje prometa mnoge starije vozače je učinilo nesigurnima. No privoljeti građane da se odreknu automobila u automobilima zaluđenoj naciji Njemačkoj, nije jednostavno. Iako se Petershagen-Eggersdorf ne može požaliti zbog slabe povezanosti javnim prijevozom (lokalna željeznica povezuje mjesto sa središtem Berlina za manje od sat vremena), mnogi stariji ne koriste javni prijevoz, nego ostaju za upravljačem automobila sve dok ih djeca ne uvjere da su prestari za vožnju.

“Oni koji nemaju dozvolu ovisni su o drugima”, kaže Erwin Mattauch, šef lokalnog ogranka humanitarne organizacije Narodna solidarnost, koja se brine o starijim građanima. “Imamo članove koji nisu u stanju hodati niti nekoliko stotina metara do autobusne stanice. No ovakvi slučajevi su rijetki unutar naše grupe”, kaže Mattauch.

Kada počinje budućnost?

Prema demografskim očekivanjima, broj osoba kojima će biti potrebne individualne usluge mobilnosti je u stalnom porastu, posebice u ruralnim područjima Njemačke. Marco Rutter je počeo razmišljati o ovoj temi i prije dolaska na vlast i počeo se zanimati za autonomne električne autobuse kakvi se već testiraju u Švicarskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, ali i u njemačkim gradovima Hamburgu i Berlinu.

Ovakav javni prijevoz s fleksibilnim stanicama bi se idealno uklopio u potrebe njegove zajednice. “To ne bi bio servis od vrata do vrata, ali ne bi bio ni daleko od ovakvog rješenja”, kaže Rutter.

No on je isto tako svjestan da u Njemačkoj postoje mnoge zakonske prepreke koje stoje na putu takvim rješenjima. Poput jednog zakona iz šezdesetih koji štiti monopol javnog prijevoza i taksija. No postoje neki pomaci. “Tehnički je put autonomnim autobusnim uslugama 80 posto otvoren. Sve je više velikih kompanija poput IBM-a ili Njemačkih željeznica koje streme ovakvim rješenjima pa bi to moglo utjecati na zakonodavce”, kaže Rutter.

Nepovjerenje u vozila bez vozača

No možda projekt propadne zbog onih kojima je namijenjen. “Stariji bi svakako pozdravili više autobusa no oni imaju dvojbi oko vozila koja se kreću bez vozača”, kaže 79-godišnji Mattauch. Njegova vršnjakinja Anneliese Garske potvrđuje njegove dvojbe. Iako sama zbog slabog vida ne može voziti, ideja o vozilu bez vozača joj se ne sviđa. “Nitko me ne bi mogao natjerati da sjednem u takvo vozilo”, kaže odlučno Garske.

Mattauch međutim vjeruje da će buduće generacija umirovljenika biti prijateljskije raspoložene naspram autonomnih vozila jer će biti bolje upoznate s tim konceptom. “Oni će sigurno bez razmišljanja ulaziti i u takva vozila”, kaže Mattauch.

77-godišnji umirovljenik Alfred Schneider kaže da je svoju vozačku dozvolu dobio kao 21-godišnjak i da još uvijek vozi. “No kada dođe vrijeme da to više neću biti u stanju, neću previše birati kako ću doći od točke A do točke B. To neće biti pitanje povjerenja u autobuse bez vozača nego moje mobilnosti”, pragmatičan je Schneider.

.

Aktivno starenje

Britanka (77) postala najstarija osoba koja je sama oplovila svijet

‘Bogovi vjetra nisu čitavo vrijeme bili sa mnom, morala sam zaobići dva ciklona kod Havaja i jedan u Indijskom oceanu. Na to sam potrošila čitav tjedan’, kazala je Socrates.

Objavljeno

|

77-godišnja Britanka postala je najstarija osoba na svijetu koja je potpuno sama, bez ičije pomoći i u jednom mahu, oplovila svijet, piše Guardian.

Jeane Socrates iz Lymingtona u Hampshireu, svoje je putovanje dugo 320 dana završila u Victoriji u Kanadi. Kad je uplovljavala u luku pratila ju je flotila drugih brodica, a s obale su joj oduševljeno mahale stotine ljudi. Kraljevski jahtaški klub Victorija čestitao je Jeane na velikom pothvatu i potvrdio da je upravo postala najstarija osoba kojoj je tako nešto pošlo za rukom.


Socrates je plovila na 11,5 metara dugoj jedrilici Nereida, a tijekom putovanja čak je doživjela i manju nesreću kad su joj solarni paneli pali u more.

No za Jeane ovo nije prvi rekord takve vrste. Naime, i 2013. je oplovila svijet te je i tada bila najstarija osoba koja je to učinila. Prije nje, rekord je držao Minoru Saito kojemu je bila 71 godina kad je 2005. oplovio svijet.

“Bogovi vjetra nisu čitavo vrijeme bili sa mnom, morala sam zaobići dva ciklona kod Havaja i jedan u Indijskom oceanu. Na to sam potrošila čitav tjedan”, kazala je Socrates. Također, zahvalila je javnosti na podršci: “Poslali su mi jako puno divnih poruka. Mislim da im se sviđa činjenica da sam tijekom puta prevladala toliko puno problema i dokazala da su i ovakve stvari moguće.”

Jeane je počela jedriti zajedno s mužem nedugo nakon što je 1997. otišla u mirovinu. Par je putovao Europom, Karibima i Amerikom. Nakon suprugove smrti 2003., Jeane je nastavila putovati sama i to opisala kao nimalo lak zadatak jer se morala upoznati s raznim sistemima na jedrilici Nereida i uhvatiti se u koštac s raznim problemima – što je sve opisala u svojem blogu.

Prvi pokušaj oplovljavanja svijeta imala je 2009. no tada nije uspjela. U pokušaju iz 2017. doživjela je i strašnu nesreću kad je pala preko palube u more i slomila nekoliko rebara.

Tijekom putovanja Socrates je prikupila i oko 2.000 funti za humanitarnu organizaciju RNLI koja se bavi spašavanjima na moru bez obzira na vremenske uvjete. “Zapravo, što je vrijeme gore, to je vjerojatnije da su oni tamo negdje vani i pokušavaju nekoga spasiti. Njih ne financira vlada i zato je ovo jako važno”, kazala je Socrates.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP