Prati nas

Aktivno starenje

Budućnost je stigla

Prestari ste za vožnju? Zato su tu samovozeći automobili i autobusi

Tehnički je put autonomnim autobusnim uslugama 80 posto otvoren. Sve je više velikih kompanija poput IBM-a ili Njemačkih željeznica koje streme ovakvim rješenjima pa bi to moglo utjecati na zakonodavce.

Objavljeno

|

screenshot: Adlinktech

Posjedovati vlastiti automobil je za mnoge građane Njemačke još uvijek vrlo važna stavka u životu. Pogotovo za starije ljude na selu. No što kada zdravlje više ne dopušta upravljanje automobilom? Odgovor donosi Deutsche Welle.

Selo Petershagen-Eggersdorf u saveznoj pokrajini Brandenburgu je posljednjih godina doživjelo značajan porast broja stanovnika. Zbog sve skupljeg života u velikim gradovima poput obližnjeg Berlina, mnogi sele u provinciju. Početkom devedesetih Petershagen-Eggersdorf je brojao 8.000 stanovnika. Sada se broj povećao na 15.000.


Život u provinciji iziskuje i mobilnost pa stoga i ne čudi da mnoge obitelji posjeduju i po nekoliko automobila. Sve gušći promet postaje problem, smatra načelnik sela Marco Rutter. Posebice za mnoge starije u mjestu. “Bez obzira na to što se posljednjih godina doselilo mnogo mladih, većina u selu su stariji. Već je sad gotovo jedna trećina stanovnika u starosnoj dobi između 55 i 65 godine života”, kaže Rutter.

Više prometa, više problema

Intenziviranje prometa mnoge starije vozače je učinilo nesigurnima. No privoljeti građane da se odreknu automobila u automobilima zaluđenoj naciji Njemačkoj, nije jednostavno. Iako se Petershagen-Eggersdorf ne može požaliti zbog slabe povezanosti javnim prijevozom (lokalna željeznica povezuje mjesto sa središtem Berlina za manje od sat vremena), mnogi stariji ne koriste javni prijevoz, nego ostaju za upravljačem automobila sve dok ih djeca ne uvjere da su prestari za vožnju.

“Oni koji nemaju dozvolu ovisni su o drugima”, kaže Erwin Mattauch, šef lokalnog ogranka humanitarne organizacije Narodna solidarnost, koja se brine o starijim građanima. “Imamo članove koji nisu u stanju hodati niti nekoliko stotina metara do autobusne stanice. No ovakvi slučajevi su rijetki unutar naše grupe”, kaže Mattauch.

Kada počinje budućnost?

Prema demografskim očekivanjima, broj osoba kojima će biti potrebne individualne usluge mobilnosti je u stalnom porastu, posebice u ruralnim područjima Njemačke. Marco Rutter je počeo razmišljati o ovoj temi i prije dolaska na vlast i počeo se zanimati za autonomne električne autobuse kakvi se već testiraju u Švicarskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, ali i u njemačkim gradovima Hamburgu i Berlinu.

Ovakav javni prijevoz s fleksibilnim stanicama bi se idealno uklopio u potrebe njegove zajednice. “To ne bi bio servis od vrata do vrata, ali ne bi bio ni daleko od ovakvog rješenja”, kaže Rutter.

No on je isto tako svjestan da u Njemačkoj postoje mnoge zakonske prepreke koje stoje na putu takvim rješenjima. Poput jednog zakona iz šezdesetih koji štiti monopol javnog prijevoza i taksija. No postoje neki pomaci. “Tehnički je put autonomnim autobusnim uslugama 80 posto otvoren. Sve je više velikih kompanija poput IBM-a ili Njemačkih željeznica koje streme ovakvim rješenjima pa bi to moglo utjecati na zakonodavce”, kaže Rutter.

Nepovjerenje u vozila bez vozača

No možda projekt propadne zbog onih kojima je namijenjen. “Stariji bi svakako pozdravili više autobusa no oni imaju dvojbi oko vozila koja se kreću bez vozača”, kaže 79-godišnji Mattauch. Njegova vršnjakinja Anneliese Garske potvrđuje njegove dvojbe. Iako sama zbog slabog vida ne može voziti, ideja o vozilu bez vozača joj se ne sviđa. “Nitko me ne bi mogao natjerati da sjednem u takvo vozilo”, kaže odlučno Garske.

Mattauch međutim vjeruje da će buduće generacija umirovljenika biti prijateljskije raspoložene naspram autonomnih vozila jer će biti bolje upoznate s tim konceptom. “Oni će sigurno bez razmišljanja ulaziti i u takva vozila”, kaže Mattauch.

77-godišnji umirovljenik Alfred Schneider kaže da je svoju vozačku dozvolu dobio kao 21-godišnjak i da još uvijek vozi. “No kada dođe vrijeme da to više neću biti u stanju, neću previše birati kako ću doći od točke A do točke B. To neće biti pitanje povjerenja u autobuse bez vozača nego moje mobilnosti”, pragmatičan je Schneider.

.

Aktivno starenje

Ovih šest načina razmišljanja vuku nas naprijed, a zbog njih se i osjećamo bolje

Marlene Caraballo autorica je bloga ‘Cheers To Chapter Two’ što bi se moglo prevesti kao ‘Nazdravimo drugom poglavlju’. Obrađuje brojne teme zanimljive osobama 50+ među kojima je i samopouzdanje.

Objavljeno

|

Svi mi pokušavamo biti najbolja verzija samih sebe i živjeti najbolji mogući život, pogotovo kad prijeđemo neke godine, piše Marlene Caraballo u svom blogu Cheers To Chapter Two. Neke dane se osjećamo kao pobjednici, a druge dane smo u potpunom kaosu.

Istina je, kao i uvijek, negdje na sredini i baš u toj sredini leži naš pravi stav i naše pravo ja. Pa zašto onda neki ljudi uvijek izgledaju i ponašaju se kao da su puni samopouzdanja, a drugi se vuku kroz dane osjećajući se poraženo i jadno čak i ako nemaju objektivnih razloga za to?


Razgovarajući s jakim i samopouzdanim osobama iznad pedesete, došla sam do zaključka da je ključ u ovih šest načina razmišljanja.

1. Očekuju obilje

Ako se ujutro probudimo i odmah počnemo razmišljati o stvarima kojih se plašimo i užasavamo i ako se usredotočimo na sve ono što nemamo i što ne zaslužujemo, upravo to je ono što ćemo na kraju naći. Nedostatnost je stanje u kojem mislimo da nešto ne zaslužujemo, da nam stalno nečega fali, bez obzira radilo se o novcu, zdravlju, prijateljima, samopouzdanju, sreći. Drugim riječim, čaša nam je uvijek napola prazna.

Osobe s pozitivnim stavom čašu vide napola punom i sa samopouzdanjem se suočavaju sa svime onime što im donosi novi dan. One vjeruju da su pred njima dobre stvari i takve stvari u svojem životu primjećuju. Optimistične su i u životu očekuju obilje. Ako nam takav stav nije prirođen, moguće ga je do neke mjere izvježbati. No za to je potrebna odlučnost i upornost.

2. Zahvalni su

Prihvatiti svaki novi dan sa zahvalnošću znači osjećati se dobro i prije nogo smo ujutro otvorili oči. Budimo realni, doživjeti pedeseti rođendan je dobra vijest samo po sebi, jer, nažalost, svi znamo ljude kojima to nije uspjelo. Mi smo već u prednosti samim time što smo dobili šansu nastaviti naprijed. Možete izabrati da budete zadovoljni s onim što imate ili vječno zdvajati nad onim što nemate. Jer koliko god da imali, uvijek će se naći netko tko ima više. Pa zašto onda brinuti o tome?

Svakoga dana našega života imamo priliku svjedočiti čudu bivanja živima. Miris ljiljana u zraku, zvuk cvrčaka u predvečerje, nevjerojatni prizori izlaska i zalaska sunca… Jednostavno biti živ je bonus samo po sebi. Divno je usredotočiti se na ono što imate umjesto na ono što nemate.

3. Rješavaju probleme

Ako ste napunili pedesetu, slobodno se potapšajte po leđima jer ste do sada već sigurno porješavali puno problema u svojem životu. Zapravo, rješavate probleme svaki dan. Snažna i samopouzdana osoba iznalazi rješenja problema umjesto da očajava što se s problemima uopće susrela. Svatko ima probleme i izazove u životu. Čak i oni koji nam djeluju najsretniji i najopušteniji. Razlika je u perspektivi. Sretni ljudi vide problem i razmisle o rješenju. Nesretni ljudi samo gledaju u problem i ne čine ništa.

4. Pomažu drugima

Ako pomno promotrimo snažne i samopouzdane osobe, primijetit ćemo da su one gotovo uvijek one koje daju. No tu valja biti i oprezan jer dati previše sebe može dovesti do emocionalne iscrpljenosti. Ipak, najsretniji među nama uvijek gledaju onkraj svojih vlastitih potreba.

Imati suosjećanja prema drugima i, još važnije, poduzeti nešto da pomognemo onima koji pomoć trebaju, čini čuda za naše vlastito raspoloženje jer se tada osjećamo korisno i velikodušno. Pomaganje drugima bez žrtvovanja sebe, a bez da očekujemo nešto zauzvrat, baš uvijek nam vraća mnogo, mnogo više.

5. Ne uspoređuju

Samopouzdane osobe se ne uspoređuju s drugima. Znaju gdje stoje u odnosu na druge, ali ih to ne opterećuje. Odnosno, vide li nekoga tko stoji bolje od njih u poslu, društvu, kondiciji, bilo čemu, ugledaju se na njega i inspiriraju se njime, no ostaju usredotočene na svoj vlastiti put.

6. Gledaju širu sliku i imaju velike snove

Ovo je možda i najosobnije od svega jer naš pogled na život posve je različit od bilo čijeg pogleda. Imati velike snove ne znači sanjariti o nemogućem, već misliti da možemo ostvariti više nego ostvarujemo sada. I najvažnije od svega, da zaslužujemo više. Oni koji gledaju širu sliku i imaju velike snove, znaju zacrtati cilj i poduzeti prema tom cilju male ali uporne korake sve dok ne postignu ono što su zamislili.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP