Prati nas

Zdravlje

Razbijanje mitova

Vježba nas ne može spasiti, unos šećera je kriv za sve

Možemo trčati do mjeseca i natrag i još uvijek biti debeli zbog sveg šećera i ugljikohidrata koje jedemo. A još više zbunjuje činjenica što možemo aktivno vježbati i biti normalne tjelesne težine bez ikakve garancije da će nam to donijeti dobro zdravlje ukoliko se loše hranimo.

Objavljeno

|

Znaju li mladi kuhati? kako kuhaju mladi? Što su jeli naši stari?
foto: BigStock

U fascinantnom članku koji je izašao u Britanskom časopisu za sportsku medicinu, tri autora tvrde kako je ideja o vježbi kao ključu gubitka tjelesne težine i zdravlja pogrešna, iako općeprihvaćena, kao i da se ona mora iskorijeniti.

Dokaza da je način prehrane puno bitniji od vježbanja ima sve više, kažu autori. Možemo trčati do mjeseca i natrag i još uvijek biti debeli zbog sveg šećera i ugljikohidrata koje jedemo. A još više zbunjuje činjenica što možemo aktivno vježbati i biti normalne tjelesne težine bez ikakve garancije da će nam to donijeti dobro zdravlje ukoliko se loše hranimo.


Dakle, autori kažu da nam je potrebno temeljito redefiniranje pojma zdravlja koje mora obuhvatiti i moćnu PR mašineriju prehrambene industrije, s obzirom da je ona dobrim dijelom odgovorna za stvaranje ovakve krive predodžbe.

Fizička aktivnost ne potiče gubitak težine

Glavni zaključak tima autora – koji tvrde da javnost još uvijek to ne razumije – jest da vježba sama po sebi ne vodi do gubitka tjelesne mase. Ona može dovesti do različitih pozitivnih učinaka na zdravlje, ali gubitak težine – osim ako ne smanjite unos kalorija – neće biti jedan od njih. “Redovita fizička aktivnost smanjuje rizik od razvijanja kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, demencije i nekih karcinoma za barem 30%”, kažu autori. “Ipak, fizička aktivnost ne potiče gubitak težine.”

Nadalje, tijekom zadnjih 30 godina, stupanj aktivnosti ukupne populacije po pitanju tjelovježbe bio je na podjednakoj razini dok se u istom periodu postotak pretilih u populaciji drastično povećao. Dakle nešto drugo je odgovorno za pretilost – prehrambene navike.

Prehrambene navike su se polako ali sigurno srozavale, s obzirom da su visoko procesuirana hrana i zašećerena pića sve više postajale redoviti dio standardne prehrane. Istraživanja pokazuju, tvrde autori, da loša prehrana sada prouzrokuje više bolesti nego fizička neaktivnost, alkohol i pušenje zajedno. Ovo je krajnje zabrinjavajuća statistika. A stvarnost je još gora od toga.

Vježbanje uz lošu prehranu ne koristi zdravlju

Veći problem povezan s tim je da i ljudi normalne težine koji aktivno vježbaju, ukoliko se loše hrane, također imaju metaboličke markere koji ih stavljaju u skupinu visokog rizika za kronične bolesti i ranu smrt. “Do 40% osoba s normalnom tjelesnom težinom će imati neke metaboličke poremećaje koji se obično povezuju s prekomjernom tjelesnom težinom poput hipertenzije, dislipidemije, bolesti masne jetre i kardiovaskularnih bolesti.”

Srž problema je u sljedećem: “Kontinuirano nam se prodaje ideja kako iza epidemije pretilosti stoji nedostatak tjelovježbe, tj. sjedilački način života. Provedene su mnoge studije i napisani su mnogi članci koji tvrde da je sjedenje razlog našeg propadanja. Umjesto da šalju efektne poruke o ulozi prehrane u zdravlju koje su u skladu sa znanosti, javnost se bombardira nezdravim sugestijama o održavanju normalne tjelesne težine putem brojanja kalorija”, kaže tim autora koji dodaje: “Mnogi još uvijek vjeruju da je pretilost isključivo rezultat nedovoljne tjelovježbe. Ova lažna predodžba je ukorijenjena u mašineriji prehrambene industrije za odnose s javnošću, a ona koristi taktiku zastrašujuće sličnu onoj duhanske industrije.“

Šećer potiče glad, a masti sitost

Istina je puno jednostavnija: “Kalorije šećera potiču stvaranje masti i glad, a kalorije masti donose punoću tj. sitost.” Sa svakih dodatnih 150 kalorija šećera (tj. jednom limenkom gaziranog napitka) koju osoba konzumira dnevno, rizik od dijabetesa raste 11 puta bez obzira na količinu tjelovježbe. Najbolje što ljudi mogu napraviti kako bi smršavili, kažu autori, je smanjiti unos kalorija – i još bitnije za naglasiti, smanjiti unos kalorija šećera.

Dakle, ako je točno sve ono što njihovo istraživanje sugerira, kako ćemo se mijenjati? Moramo se jako potruditi kako bi promijenili načina na koji razmišljamo o prehrani, pogotovo stoga što su mediji zasićeni reklamnim porukama koji tvrde da su ugljikohidrati dobri za nas. Način na koji se hrana reklamira, kažu autori, a možda i način na koji se hrana stvara, trebala bi se mijenjati.

Izloženi ste PR mašineriji proizvođača prehrambenog smeća

Javnost bi trebala biti bombardirana porukom da visokoprosesuirane namirnice treba izbaciti iz prehrane, a cjelovite i prirodne namirnice koristiti što češće, kad god je to moguće. Ako pokušavate smršaviti, smanjite unos kalorija s naglaskom na šećere i nemojte očekivati da ćete smršaviti isključivo vježbanjem. A čak i ako niste pretili, ne možete biti zdravi ako se nezdravo hranite.

Autori završavaju s ovom snažnom porukom: “Vrijeme je da se popravi šteta koju je počinila PR mašinerija prehrambene industrije smeća. Srušimo mitove o fizičkoj neaktivnosti i pretilosti. Lošu prehranu ne možete popraviti nikakvom aktivnosti.”

.

Nema predaje

Moždani udar – kako ga prepoznati i kako pomoći

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Objavljeno

|

“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila je nedjelja, 7. kolovoza 2011. Bili smo kod kuće, ja sam nešto radila po kuhinji, a muž je bio u kupaonici. Odjednom sam čula udarac, kao da se nešto stropoštalo. Dotrčala sam u kupaonicu i vidjela Stanka gdje leži na podu. Nije se mogao micati, jedna ruka mu je bila ukočena i polovica lica nekako čudno obješena. Odmah sam pomislila da je to moždani udar”, prepričava taj šokantan dan gospođa Mirjana Babić iz Zagreba.

“Nazvala sam hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Muža su stavili na nosila i u kola, a ja sam sjela u auto i krenula za njima. Kad smo došli u bolnicu, liječnici su počeli s obradom, a meni su rekli da je jako dobro u toj cijeloj strašnoj priči što nije bio sam kod kuće kad se to dogodilo i što je dopremljen u bolnicu nedugo nakon udara. Kako su mi objasnili, baš ta brza reakcija je ključna. Operiran je, izvadili su mu nekoliko ugrušaka i prebačen je na intenzivnu njegu na kojoj je proveo više od deset dana. Tek kad se malo ustabilio i kad je prošla neposredna opasnost, prebacili su ga na običan odjel”, opisuje dalje gospođa Mirjana.


“Nakon bolnice, muž je prebačen u Krapinske toplice na rehabilitaciju gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ondje je počeo s redovitim vježbama i stanje mu se malo popravilo, ali ne do kraja. Nije mogao hodati, govoriti, sam se hraniti, obavljati nuždu… Još uvijek je, više-manje, tako. Sada je kod kuće, no već je godinama u krevetu, nepokretan”, kaže gospođa Mirjana.

“U dobru i zlu”

Brigu o nepokretnom mužu preuzela je na sebe. Nije lako, ali to je bila jedina opcija. “Domovi su jako skupi, to je prvo. Pogotovo oni koji bi čovjeku pružili doista adekvatnu njegu kad je u ovakvom stanju. S druge strane, državni domovi imaju ogromne liste čekanja. Ali ne radi se samo o tome. Nekako mi je bilo neobično čovjeka s kojim sam provela većinu života smjestiti u dom sad kad su nastupili problemi. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – tako smo se zavjetovali i to je to.”

No briga o nepokretnom čovjeku nije nimalo laka, kaže nam Mirjana i opisuje svoju svakodnevnu rutinu. “Hranim ga i kupam, a moram ga i redovito okretati da mu ne nastanu rane od ležanja. Kupili smo poseban madrac protiv dekubitusa, ali i uz taj madrac treba čovjeka svako malo okretati. Stanku ne radi probava kako treba, pa mu svaka tri dana moram isprovocirati stolicu. Onda ide pranje, provjetravanje i sve po redu”, priča dalje Mirjana.

Ipak, od svega toga Mirjani najteže pada otežana komunikacija s mužem. “Stanko teško ne govori tako da teško komuniciramo. U prvo vrijeme je to bilo uglavnom gestama, pogledima, dodirima, a onda se govor počeo malo po malo vraćati. Moždani udar koji je imao bio je vrlo jak pa su mi liječnici rekli da je pravo čudo što je uopće preživio te da sigurno ne bi preživio da je bio sam kad se to dogodilo i da nismo tako brzo reagirali. A sad – što je tu je. Nije lako, ali držimo se. Sigurna sam da je situacija obrnuta, da bi se i on tako brinuo o meni.”

Kako nastaje moždani udar?

Suprug gospođe Mirjane jedan je od 11.300 ljudi u Hrvatskoj koliko ih svake godina doživi moždani udar. Zašto on nastaje, pitali smo doc. prim. dr.sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa i zamjenika predstojnice Klinike za neurologiju i v.d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh.

Moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile (arterije) ugruškom u mozgu ili u vratu (i tada ga nazivamo ishemijski moždani udar) ili prsnuća krvne krvne žile u mozgu (i tada ga nazivamo hemoragijski moždani udar). Uzroci moždanog udara su različiti te su povezani s promjenjivim (modificiajućim) čimbnicima rizika – odnosno na one na koje možemo utjecati te s nepromjenjivim (ne-modificirajućim) čimbenicima rizka na koje ne možemo utjecati (kao npr. dob, spol, prethodni moždani udar, nasljeđe)

Može li se moždani udar spriječiti? (posebnim režimom prehrane, vježbe, načinom života…)

Činjenica je da se 90 % moždanih udara može spriječiti ukoliko djelujemo na 10 promjenjivih (modificirajućih) čimbenika rizika. Promjenjivi čimbenici rizika su: 1. arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak), 2. šećerna bolest, 3. hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), 4. srčane bolesti – fibrilacija atrija 5. pretilost, 6. pušenje, 7. prekomjerna konzumacija alkohola, 8. sjedelački način života, 9. neadekvatna prehrana i 10. stres.

Neki od ovih čimbenika rizika mogu se kontrolirati zdravim načinom života što uključuje redovitu tjelesnu aktivnost (bar 30 minuta dnevno), balansiranu prehranu bogatu voćem i povrćem (mediteranska dijeta) – sa smanjenim unosom soli, masnoća i ugljikohidrata, kontrolu tjelesne težine, prestankom pušenja i konzumiranja alkohola, te smanjenjem razine stresa, ukoliko ove nefarmakološke metode ne pomognu i u kontroli arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i hiperlipidemiji preporuča se primjena lijekova, što predstavlja osnovu i za liječenje fibrilacije atrija.

Osim toga za potvrdu nekih od ovih čimbenika rizika potrebno je učiniti laboratorijsku obradu krvi i elektroardiogram (EKG), a korisno je i učiniti ultrazvuk karotidnih i vertebralnih arterija kako bi se procijenio stupanj ateroskleroze te eventualno pristupilo kirurškom ili endovaskularnom liječenju stenoze (suženja) karotidne arterije ukoliko je ona viša od 70 %.

Kad nastupi moždani udar, kako pomoći sebi ili nekome drugome?

Najvažnije ga je prepoznati te pozvati hitnu pomoć kako bi se osoba dovela u bolnicu u kojoj se može obaviti potrebna obrada i započeti sa liječenjem u što kraćem roku kako bi se smanjilo oštećenje mozga koje nastaje kod moždanog udara. Moždani udar je bolest mozga koji nastaje naglo i uzrokovan je poremećajem cirkulacije, a deficit odgovara zahvaćenom području mozga.

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Ukratko FAST se odnosi na Face – naglo nastala asimetrija lica, Arm – naglo nastala slabost ili utrnutost ruke, Speech – naglo nastali poremećaj govora i Time – vrijeme je bitno jer obrzini reakcije ovisi ishod. Naime, svake minute u moždanom udaru u prosjeku propada 2 milijuna neurona (moždanih stanica) ali taj broj može ići i do 27 milijuna stanica u minuti.

Kako izgleda rehabilitacija i koliko se uspješno ljudi oporavljaju od moždanog udara te o čemu to ovisi?

S rehabilitacijom nakon moždanog udara treba započeti što ranije, najčešće se počinje nakon 24 sata od moždanog udara. Oporavak od moždanog udara ovisi o više čimbenika, vrsti moždanog udara, težini i veličini moždanog udara, primjenjenoj terapiji, drugim bolestima osobe (komorbiditeti) te komplikacijama tijekom liječenja. Smatra se da ukoliko se liječenje provodi u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara pobošljava ishod za 14 %, primjenom intravenske trombolize (rastapanje ugruška lijekom) za 30 %, a mehanička trombektomija za preko 50 % (primjenjuje se za kod osoba sa začepljenjem velike moždane arterije, posebnim kateterima se ugrušak uklanja iz cirkulacije).

Smatra se da se trećina osoba s moždanim udarom nemaju posljedice, druga trećina je ovisna o drugima, dok trećina bolesnika umre. U posljednje vrijeme ovi omjeri se mijenjaju, jer se smrtnost od moždanog udara smanjuje, nažalost planira se porast broja oboljelih od moždanog udara na razini Europe, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Pod rehabilitacijom se obično podrazumijeva fizikalna terapija, ali svakako bi trebala uključiti i radnu terapiju te logopedske vježbe.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP