Prati nas

Aktivno starenje

Nikad nije kasno

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?
foto: Étienne Beauregard-Riverin/Unsplash

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.


Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

.

Aktivno starenje

Nisu svi sami ljudi usamljeni, kao što ni zajednički život ne donosi uvijek sreću

Iako svi želimo kvalitetan odnos sa što je moguće više ljudi, samački život ne donosi nužno i usamljenost, niti zajednički život nužno donosi sreću. umjesto toga, moguće je voditi neovisan život i istovremeno izgraditi čvrste veze s osobama s kojima ne dijelimo kućanstvo.

Objavljeno

|

Ljudi brkaju pojmove samoća i usamljenost, piše Walker Thornton na portalu Senior Planet. U društvu koje brak smatra idealom, oni koji se nikada nisu udavali ili ženili, koji su udovci ili rastavljeni, najčešće su neshvaćeni.

Hoćeš li me i dalje trebati kad mi budu 84 godine?

Usamljenost nije povezana s time jeste li u vezi ili niste i pogrešno je misliti da su brak ili kohabitacija rješenje tog problema. Pitajte bilo koga tko je ikada bio u nesretnom braku ili u braku u kojem nije bilo komunikacije. Eric Klinenberg, autor knjige ‘Biti sam’ koja govori upravo o samoći i usamljenosti, kaže da sve više ljudi svjesno izabire samački život. “Ljudi koji žive sami doista jesu ponekad usamljeni. No ponekad su usamljeni i ljudi koji su u braku”, kaže Klinenberg.


Mladi ljudi često namjerno odabiru samački život. U SAD-u u dobnoj skupini mlađoj od 65 godina, čak 15 milijuna ljudi namjerno žive sami te tako dokazuju da stara teza o tome da je samački život nužno i nesretan, više ne drži vodu. Mladi ljudi koji žive sami, jednako su zadovoljni i zdravi kao i oni koji žive s nekim.

No što je s 11 milijuna starijih osoba koje vode samački život? Prema podacima znanstvenih studija, njima samoća ipak malo teže pada. Kako starimo, sve više brinemo o tome kako bi bilo (ili kako će biti) živjeti sam. Tko će nam pomoći ako budemo bolesni? Što ako se budemo osjećali usamljeno i izolirano? Brinemo o održavanju društvenih veza ako postanemo nepokretni. Oni među nama koji su odlučili da se nakon rastave ili smrti partnera neće više ženiti, možda sad preispituju svoju odluku. Trebaju li starije osobe ponovno porazmisliti o svojem statusu? Je li došlo vrijeme da ponovno nađemo partnera?

U nastojanju da nekako brojkom označe osjećaj usamljenosti – odnosno, osjećaj nemanja smislenog kontakta s drugim ljudima što izaziva bolan stres – gerijatrijski specijalisti Sveučilišta Kalifornija pitali su 1.604 starije osobe koliko se često osjećaju usamljenima, izoliranima ili izostavljenima. 62 posto ispitanih koji su rekli da se osjećaju usamljeno, bili su u braku. Možda je ono što nam pod stare dane doista treba proširena mreža društvenih kontakata i osmišljeno provođenje vremena – a ne novi muž ili žena.

Riječ ili dvije s prijateljima

Svi mi težimo kvalitetnim odnosima i vezama s drugim ljudima. Možda je upravo to razlog što se sve veći broj starijih osoba okreće internetskim stranicama za pronalazak partnera. No postoje i drugi načini da proširite svoj krug prijatelja i poznanika. Jedan od odličnih načina je Facebook preko kojega se možete družiti s prijateljima, izmjenjivati informacije, slike i videa pa čak igrati i razne igre. Online prijatelji donekle mogu biti zamjena za prave prijatelja.

Iako svi želimo kvalitetan odnos sa što je moguće više ljudi, samački život ne donosi nužno i usamljenost, niti zajednički život nužno donosi sreću. umjesto toga, moguće je voditi neovisan život i istovremeno izgraditi čvrste veze s osobama s kojima ne dijelimo kućanstvo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP