Prati nas

Vijesti

Dosmrtno

Adam (81) je ugovorio dosmrtno uzdržavanje, sada je podstanar

Sudski postupci traju dugo i takve je ugovore teško raskinuti. 72 posto staraca ne razlikuje o čemu se radi u ugovorima. A razlika je jasna – u dosmrtnom ugovoru druga strana stan može prodati odmah, a u doživotnom tek nakon smrti uzdržavane osobe.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Adam Ivezić (screenshot: RTL)

Adam Ivezić samo je jedan od umirovljenika koji se pokajao što je potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, svoj je stan od pedesetak kvadrata u zagrebačkoj Dubravi mijenjao za dvije sobe u Domu u Bjelovaru s kojim je i sklopio dokument o uzdržavanju.

Supruga mu je bila bolesna i nije se mogao sam o njoj brinuti. Do smrti jednog od njih obvezali su se plaćati 5.000 kuna na mjesec, a nakon toga onaj tko bi dulje živio više ne bi trebao ništa plaćati.


Stan je odmah prodan, nije ga to brinulo. Sve dok mu za tri mjeseca supruga nije preminula, a on je završio na cesti. Kako javlja RTL, sada je s 81 godinom i 3.000 kuna mirovine prisiljen je živjeti kao podstanar. Djece nema, jer mu je sin preminuo prije dvadeset godina. Tužio je svoje uzdržavatelje, a oni su prijavili njega.

“Osjećam se ugroženo i prevareno. Tužan sam i jadan, i ne znam što bi više nabrojio. Meni se ne živi. Ja živim jer moram, jer ne mogu živ u zemlju”, govori.

Nije bio zadovoljan njegom

Pred RTL-ovim kamerama prisjetio se života u domu: “Bili su nemarni u liječenju. Sestra dođe i kaže suho je, a ja kažem dajte pogledajte. Kad je otvorila zapljusnule su je fekalije i što da dalje govorim? Normalno da sam prigovarao, ali grozio se nisam sve dok jedne večeri kad sam došao s vikendice. Našao sam suprugu s glavom na podu. Na usta joj je išla pjena i krv i bila je u polusvjesnom stanju. Normalno da sam zvao sestre i tražio hitnu pomoć. Rekle su da nije supruzi ništa i da nema potrebe za hitnom. A ja sam govorio morate i morate i natjerao sam ih da pozovu hitnu pomoć.”

Kata Ivezić više se nije vratila u dom. Iz opće bolnice u Bjelovaru, prebačena je u onu u Klenovniku, a nedugo zatim je preminula. A Adama su izbacili zbog nedoličnog ponašanja. U domu je ukupno proveo tri mjeseca. Zbog navodnih prijetnji vlasnicima protiv njega se vodi kazneni postupak. On je pak tužio Dom jer su mu prodali stan, izbacili ga i ostavili bez ičega. Iz doma u Bjelovaru negiraju njegovu priču.

I ravnatelj je prijavio Adama

“On je ugovor o smještaju za sebe i gospođu koje govori o dosmrtnom uzdržavanju dobio na uvid i pročitao ga je detaljno. Bilježnica je došla ovdje i nije bilo nikakvih promjena. Od početka je bila riječ o dosmrtnom, a mi smo im sugerirali da stan prodaju i kad to riješe da dođu, a oni su inzistirali i nagovarali nas da mi prihvatimo stan kakav je i da odmah dođu”, kaže Davor Njegovac, ravnatelj Doma.

Njegova supruga Kata, tvrde, zbog teškog stanja trebala je posebnu njegu koju je i dobila. “Mi ni jednom od njega nismo primili niti pismenu obavijest ili prigovor na smještaj. Njoj smo bili jedini skrbnici, vodili smo brigu i kad je bila u bolnici i da psihički i fizički ojača. Za sve to postoji službena bilješka naše socijalne radnice. Da je on nama branio da mi gospođu vodimo na zrak i u restoran da se osjeća bolje. Po njemu je ona trebala biti u zamračenoj sobi i to je bio tretman za nju koristan”, nastavlja dalje Njegovac.

Pokojna Kata nije pala s kreveta, kažu u domu. Medicinske sestre njezino su stanje četiri puta dnevno kontrolirale i vitalne funkcije tada su joj bile u redu. “Sestra je ipak pozvala hitnu. Bili smo prisiljeni, jer oni su zaključili da ne treba. No, on je tada počeo s prijetnjama i liječnica je popustila”, govori ravnatelj. A prijetnje, koje su se ponavljale, kažu prijavili su policiji.

Ugovor je teško raskinuti

Ponudili su mu raskid ugovora i da mu isplate novac no on, kažu, to nije htio. Ivezićeva odvjetnica pak tvrdi da je broj računa dostavljen i da novac nikad nije isplaćen. I sada ova priča čeka sudski kraj.

Sudski postupci traju dugo i takve je ugovore teško raskinuti. 72 posto staraca  ne razlikuje o čemu se radi u ugovorima. A razlika je jasna – u dosmrtnom ugovoru druga strana stan može prodati odmah, a u doživotnom tek nakon smrti uzdržavane osobe. Jasna Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske za RTL kaže da 20 posto poziva upućenih njihovoj pravnoj službi vezano je baš uz takve ugovore. Uglavnom već potpisane.

Jasna Petrović (foto: Sandro Bura)

“Bakica od devedeset godina dolazi kako bi vidjela što može, iako je i sama svjesna da voditi sudski spor s 90 godina znači dočekati smrt a ne presudu. Gospođa ne izvršava čak ni to da joj 1-2 puta tjedno donese topli obrok, niti dolazi davati lijekove niti je vodi kod liječnika. U samom ugovoru postoji opcija da ako poželi ići u dom, ona će joj plaćati dom, ali tako da iznajmi njezin stan. Ona tu ništa ne ulaže, to je prljavi pokvareni biznis”, govori Petrović.

Nevolja je i to što statistike ne postoje. Ne zna se koliko je takvih ugovora. Jedna osoba može ih sklopiti koliko želi i to nitko ne kontrolira. “To su na stotine profesionalnih lešinara, a plus obiteljski ugovori u kojima se izbjegava jedno dijete kao što je na primjer, potomak iz prvog braka. 50 posto i takvi nam dolaze. Imali smo baku iz Sesveta koja je došla jer ju je sin preselio u šupu. Potpisala je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da bi njemu omogućila kredit  i on je to obavio i nakon toga joj je rekao da će fiktivno tu ostati dok ne prođe inspekcija i stavio je u šupu”, kaže šefica SUH-a.

U sindikatu, kažu, godinama upozoravaju na problem da država olako pušta mlade, a napušta stare. I da ne postoji politika i strategija kojom se njihov položaj u društvu može poboljšati. Tražili su da se uvede registar svih ugovora o uzdržavanju i da se ne mogu potpisati više od dva takva ugovora.

.

Vijesti

Lešinarenje staraca: Kako lako i brzo doći do stana?

Gospođa, 52 godine, pruža doživotnu skrb osobi starije životne dobi, po mogućnosti ženskoj osobi s područ­ja Zagreba u zamjenu za nekretninu u Zagrebu ili na moru.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Potpisivanje ugovora o doživotnom, a pogotovo o dosmrtnom uzdrža­vanju, nažalost često završi loše po stariju osobu koja potpisuje te ugovore. upozorava Glas umirovljenika.

Hrvatski starci i starice za koje se nitko nema ili ne želi brinuti, a nemaju dovolj­no sredstava za život, jednostavno su primorani od nekoga potražiti pomoć, no ta druga strana nerijetko ne ispuni ono što se ugovorom obvezala. Događa se, tako, da nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, automatski ostanu bez svoje imovine, nekretnine, a zauzvrat ne dobiju potrebnu skrb, a neki doslovno završe i na ulici.


Ne zbog reklame predatorima, već zbog istrage i ukazivanja na opasnosti koje nude brojni skrbnici, odlučili smo malo pročešljati hrvatske oglasnike i društvene mreže i na kraju smo se za­panjili velikim brojem oglasa koje nude skrb u zamjenu za nekretninu.

Stan u Zagrebu ili na moru

“Gospođa, 52 godine, pruža doži­votnu skrb osobi starije životne dobi, po mogućnosti ženskoj osobi s područ­ja Zagreba u zamjenu za nekretninu u Zagrebu ili na moru. Ukoliko se nema tko za Vas brinuti, a želite ostati u svom domu, slobodno mi se javite. Skrb bi se odnosila na sve što Vam je potrebno u svakodnevnom životu, od prehrane, održavanje higijene, vožnje liječniku do druženja. Slobodno se javite bez ustru­čavanja za bilo kakva pitanja”, stoji u jed­nom takvom oglasu gospođe iz Zagreba koja cilja na stan u Zagrebu ili na moru, po svemu sudeći odmah, odnosno pot­pisivanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Jedan bračni par iz Slavonskog bro­da traži stariju gospođu/gospodina kome je potrebna njega i doživotna skrb u zamjenu za nekretninu, dodajući kako imaju dugogodišnje iskustvo u njezi sta­rijih osoba. Možemo zamisliti koliko su ti predatori već “zaradili” stanova i kuća!

Na istom tragu je i bračni par iz okolice Đurđevca, koji traži stariju žensku osobu za koju bi se također skrbili doživotno u zamjenu za nekretninu.

Nuđenjem skrbi u zamjenu za ne­kretninu neki možda doista žele riješiti stambeno pitanje, poput mladog, viso­koobrazovanog bračnog para iz Varaždi­na, koji traži stariju osobu o kojoj bi se brinuli, a zauzvrat traže ni više ni manje nego kuću, i to potpisivanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kojim bi imovina odmah prešla na njihovo ime. No, da li bi taj par doista ispunjavao svoje obveze ili ne, ili je možda riječ o lešinarima kojima je to samo biznis, ostaje pita­nje. U svakom slučaju, riječ je o prevelikom riziku za stranu koja traži skrb.

Sindikat umirovljenika Hrvatske sto­ga je više puta od Ministarstva pravo­suđa zatražio da se ukinu ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, no svaki put smo odbijeni.

Samo ozbiljne ponude

Ne oglašavaju se samo oni koji nude usluge skrbi, već i starije osobe koje tra­že skrb. Tako jedan 70-godišnji muška­rac iz Kloštar Ivanića pored Ivanić Grada traži žensku osobu, vitalnu, za skrb u zamjenu za nekretninu. Drugi umirovlje­nik je pak napisao da traži žensku osobu koja bi ga doživotno uzdržavala, uz na­pomenu “samo ozbiljne ponude”.

Traženje ili nuđenje skrbi u zamjenu za nekretninu ne odvija se samo preko oglasnika, već i društvenih mreža. Tako na Facebooku postoji stranica “Dohrana Uzdržavanje Starijih Osoba U Zamjenu Za Nekretninu”.

Odmah na vrhu te stra­nice stoji sljedeća, pomalo bizarna po­ruka administratora: “Tražite osobu koju bi uzdržavali ili dohranili u zamjenu za prijepis nekretnine, napišite oglas i ako je prihvatljivog sadržaja bit će objavljen. Izbjegavajte pojam “stariju osobu” u svim varijacijama jer ružno zvuči, a neke stvari se podrazumijevaju.”

Za oko nam je zapela objava jednog para koji skrb u zamjenu za nekretninu nude jer je njihova nekretnina stradala u potresu. “Par (ona 57 i on 63 god), obo­je izrazito vedre naravi, oštećeni zagre­bačkim potresom, na novom početku života, traže slobodnu osobu s neopte­rećenom nekretninom na zagrebačkom području, kojoj je potrebna redovita i svakodnevna životna briga, topla riječ ili osmijeh. Nudimo skrb kako se dogovori­mo. Ako ste usamljena osoba i nesigur­na u sutrašnjicu i ako ste se prepoznali u našem kratkom oglasu, javite nam se. Odgovorit ćemo na svaku dobronamjer­nu poruku, a neozbiljne i neprimjerene ćemo zanemariti2, stoji u njihovoj objavi.

Sve sami dobri ljudi?!

Zanimljiva je i objava jednog 53-godišnjaka koji se predstavio kao umirovljenik, invalid i branitelj, koji kaže, nije imao sreće u životu, a doplaćivao bi sta­rijoj osobi dom u zamjenu za nekretninu. Kaže kako je savjestan, odgovoran, odra­stao bez roditelja te da je dobar čovjek.

Pregledavajući oglase i objave došli smo do zaključka da skrb u zamjenu za nekretnine najviše nude obitelji s dje­com, što se na prvu možda čini i logično jer obitelji na taj način žele riješiti svoje stambeno pitanje. No, ostaje pitanje što se doista krije iza takvih oglasa, odnosno je li riječ o osobama koje su toliko pro­računate da pišu primamljive oglase, u kojima sebe prikazuju u lijepom svjetlu, a zapravo su varalice, predatori koji se na sve načine žele dočepati nekretnina starijih osoba. (Igor Knežević, Glas umirovoljenika)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP