Prati nas

Vijesti

Kompartijo, mirisavo cvijeće

KPJ slavi stoti rođendan. Je li propala zbog Titove alergije na kritiku?

Tito nije trpio prigovore, pogotovo ne kritiku i okružio se intelektualno, politički i moralno inferiornim poslušnicima koji su čekali njegov odlazak da bi od sebe načinili šerife u svojim etnički omeđenim feudima.

Objavljeno

|

Josip Broz Tito (foto: U.S. National Archives and Records Administration)

Prije točno 100 godina je osnovana Komunistička partija Jugoslavije. Nakon dvije države i dva rata ova je ideja propala, piše Deutsche Welle za kojeg je tim povodom komentar napisao Dušan Bogdanović.

Osvojivši vlast u nečemu što mnogi nepristrani promatrač smatra autentičnim spojem oslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, jugoslavenski komunisti su poslije 1945., a naročito nakon raskida sa Staljinom 1948. godine, otpočeli opsežan modernizacijski i emancipatorski poduhvat koji je od zaostale, ratovima razorene i iznemogle zemlje napravio relativno razvijenu državu koja je u međunarodnim okvirima uživala svojoj veličini nesrazmjeran ugled i poštovanje.


Zašto je propala jugoslavenska ideja?

Neporeciva je, naime, činjenica da su jugoslavenski komunisti predstavljali jedinu snagu koja je porazila dva najveća zla dvadesetog stoljeća: i Hitlera i Staljina. DW nabraja i nekoliko razloga propasti jugoslavenske ideje:

Društva na prostoru nekadašnje Jugoslavije do današnjeg dana nisu osjetila blagodati europskog prosvjetiteljstva i racionalizma, što je rezultiralo bolnim odsustvom demokratskih tradicija.

Nezrele elite, ili, bolje rečeno, “elite”,  koje su manipulirale etničkim razlikama i potencijalnim sukobima umjesto da se posvete izgradnji demokratskih institucija i poštivanju pravila svojstvenih uređenim državama.

Dominacija kolektivističkog (država, nacija, Partija, radnička klasa) nad slobodom emancipiranog pojedinca.

Manje ili više svjesna zamjena teza, u kojoj su relativne slobode (putovanje, radničko samoupravljanje) smatrane demokracijom, u čemu su prednjačile intelektualne elite što, uostalom, nije bilo teško u usporedbi s drugim zemljama s komunistima na vlasti.

Neefikasne i partijskom diktatu podređene institucije koje bi dovele do funkcionalne demokracije, vladavine prava, slobodnih medija i neovisnog sudstva. Takozvana “partijska država” (partitokracija) koju su “patentirali” jugoslavenski komunisti i danas je bolest od koje boluju bezmalo sve nekadašnje republike.

Tito – alergičan na kritiku

Zbog svega toga nije bilo teško napraviti sustav u kojem je vlast centralizirana i, u ličnosti Tita, otjelotvorena u jednom pojedincu. Uvjeren u vlastitu nepogrešivost, Tito nije trpio prigovore, pogotovo ne kritiku i okružio se intelektualno, politički i moralno inferiornim poslušnicima koji su čekali njegov odlazak da bi od sebe načinili šerife u svojim etnički omeđenim feudima.

Kritika i otpora je bilo i za Titove vladavine. Podsjetimo se Milovana Đilasa i njegovog pokušaja da “Novom klasom” i disidentskim djelovanjem ukaže da u jugoslavenskom socijalizmu ne postoje samo “objektivne okolnosti” nego i “subjektivne slabosti”. Đilasov slučaj je samo jedan primjer korištenja aparata represije kako bi se onemogućio svatko tko bi ukazao na demokratsku insuficijenciju i za nju optužio vladajući režim.

Otpora je bilo i na drugoj strani: sukob sa Staljinom je doveo i do neviđenog vala represije nad neistomišljenicima. Donekle razumljiva i opravdana obrana države od prijetećeg sovjetskog napada pretvorila se u monstruozan zločinački sustav koncentracijskih logora kao što je bio notorni Goli otok.

Ovdje treba spomenuti i progon kritičkih intelektualaca okupljenih oko časopisa “Praxis”, koji su direktnim nalogom partijske vrhuške 1975. otpušteni sa Sveučilišta u Beogradu. Neki od njih, treba i to reći, kasnije su postali fanatični sljedbenici zločinačke klike Slobodana Miloševića i ideolozi histerične velikosrpske politike.

Burna povijest KPJ/SKJ je možda najbolja potvrda teze da se u slučaju Jugoslavije kao zajednice srodnih naroda i slične prošlosti radilo o epohalnom “projektu” koji je – naročito u posljednjim godinama njenog postojanja “povjeren” pohlepnim, nezrelim, nesposobnim i vlastoljubivim “elitama” – ili, točnije, uzurpiran od njih, u nedostatku demokratskih mehanizama. Sve to je vodilo direktno u krvavi pir devedesetih godina prošlog stoljeća, čiji su inspiratori, kreatori i kolovođe u mnogima od novonastalih državica i danas na vrhu piramide odlučivanja.

.

Vijesti

Aladrović najavio završavanje ‘dobrih projekata koje je započeo bivši ministar Pavić’

‘Mirovinska reforma je riješila sva tri izazova koja su se našla u toj mirovinskoj reformi, mi s tim rezultatom možemo biti zadovoljni’, kaže ministar koji za iduću godinu najavljuje realizaciju nacionalne mirovine.

Objavljeno

|

Autor

Socijalni dijalog, digitalizacija i štednja, tri su stupa na kojima će Josip Aladrović (34) postaviti svoj mandat ministra rada i mirovinskog sustava.

Gostujući u programu HRT-a, Aladrović je kazao kako se zauzima za nastavak mirovinske reforme, uvođenje nacionalne mirovine u 2020. godini i socijalni dijalog sa svim zainteresiranim skupinama kao i partnerima, sindikatima, sindikatima umirovljenika, s mirovinskim fondovima s hrvatskom udrugom poslodavaca,  a kao posljednji cilj je formiranje gospodarskog socijalnog vijeća.


Istakao je da će završiti “dobre projekte koje je započeo bivši ministar Pavić” te da će vrlo brzo formirati i svoje ideje. “Godinu dana možemo promatrati kao kratko razdoblje, ako ćemo biti svjesni naše odgovornosti, ako ćemo, biti svjesni što moramo učiniti u tih godinu dana, ta godina dana može biti sasvim dovoljna da pokažemo kvalitetne rezultate.”

Inzistira na razgovoru sa sindikatima oko mirovinske reforme

Sindikati su za referendum protiv reforme prikupili više od 740 tisuća potpisa, a Aladrović smatra kako je mirovinska reforma ispunila tri svoja cilja;  dugoročnu održivost mirovinskog sustava, povećanje mirovina i ispravljanje nepravde koje su među generacijama.

“Mirovinska reforma je riješila sva tri izazova koja su se našla u toj mirovinskoj reformi, mi s tim rezultatom možemo biti zadovoljni. Mi i dalje provodimo mirovinsku reformu u kontekstu nacionalne mirovine, 2020. godine. Što se tiče socijalnog dijaloga, i obveze oko tih 740 tisuća potpisa, mi smo jasno istaknuli da želimo razgovarati o potpisima i razlozima nezadovoljstva”, kaže Aladrović.

I dalje stoji kod sume od 45 milijardi kuna, a koje je HZMO, dok mu je bio na čelu predstavio kao trošak sindikalnih zahtjeva do 2040. godine. “To je definitivno izračun kojeg možemo stajati. Naravno, u budućim razgovorima vodit ćemo brigu o očuvanju državnog proračuna i tomu da sustav bude dugoročno održiv.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP