Prati nas

Mozaik

Hipervitaminoza

Starija žena umrla od previše vitamina D

Štićenica jednog doma za starije osobe iz Michigana umrla je radi predoziranja vitaminom D. Naime, uzimala je dvije kapsule kolekalciferola dnevno od kojih je svaka sadržavala 40.000 jedinica vitamina D. Međutim, na sudskom saslušanju rečeno je da je umirovljenica trebala uzimati dvije tablete mjesečno, a ne dnevno.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Sharon McCutcheon/Unsplash

Starija žena je umrla nakon predoziranja tabletama vitamina D u staračkom domu u Michiganu, piše Independent. 86-godišnja Eileen Cowles težila je jedva 45 kilograma neposredno prije smrti.

Uzimala je dvije kapsule kolekalciferola dnevno od kojih je svaka sadržavala 40.000 jedinica vitamina D. Međutim, na sudskom saslušanju rečeno je da je umirovljenica trebala uzimati dvije tablete mjesečno, a ne dnevno.


Njezina obitelj je otkrila grešku nakon što su pronašli papire dok su čistili njezinu sobu u staračkom domu. Mrtvozornik je ustanovio da je umrla od unutarnjeg krvarenja izazvanog visokim razinama kalcija u krvi kao posljedica predoziranja D vitaimom. Patolog Dr. Richard Shepherd, izjavio je sudu da nikad nije vidio tako ekstreman slučaj hiperlkalcemije – visoke razine kalcija u krvi – u svojoj 35 godišnjoj karijeri.

“Smatram da je uzrok njezinog unutarnjeg krvarenja najvjerojatnije povezan s hiperkalcemijom“, rekao je. “Mislim da nikada nisam vidio ovakav slučaj hiperkalcemije. Nisam mogao pronaći nijedan prirodni razlog tako visoke razine kalcija.”

Gospođa Cowles započela je s uzimanjem niske doze kolikalciferola i to dvaput mjesečno kako bi pojačala snagu kostiju nakon preloma lijevog kuka koji joj se dogodio prethodne godine.

Ali kada se gospođa Cowles sljedećeg mjeseca preselila u starački dom, njezin liječnik opće prakse se promijenio te joj je novi liječnik izdao recept za kolekalciferol na kojem je samo pisalo “uzeti dvije tablete”, bez navođenja da li je riječ o dnevnoj ili mjesečnoj dozi. I tako je započela sa svakodnevnim uzimanjem. Na taj način joj je propisano još nekoliko pakiranja lijeka.

Njezino stanje počelo se pogoršavati nakon čega je primljena u ambulantu a potom u bolnicu, gdje su joj dijagnosticirali povišenu razinu kalcija. Liječnik je rekao istrazi da je doziranje bilo pogrešno i da bi skrutinizirao ponovljeno propisivanje kad bi imao više vremena.

“Mislim da je riječ o ljudskoj pogrešci”, rekao je. “Ovo je slučaj u kojem je potrebno skenirati veliki broj recepata na dnevnoj bazi, zajedno s povjerenjem kojeg imam u svoje kolege. Da je bilo više vremena, možda bih mogao primijetiti pogrešku. Ovako je to bilo je poput igle u plastu sijena.” Istraga se nastavlja.

.

Mozaik

Poricanje pandemije način je na koji se psihički slabiji suočavaju s opasnošću

Ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U proteklih šest mjeseci informacije o koronavirusu sve su preciznije i dostupnije, no ipak čini se da imamo sve više ljudi koji tvrde kako je riječ o prevari. Od popularnih televizijskih voditelja pa do organizatora navodnog Festivala slobode na glavnom zagrebačkom trgu, svi misle kako su protuepidemijske mjere pretjerane.

U općoj eksploziji neracionalnog čujemo i pobunu protiv cijepljenja, iako cjepivo protiv COVID-a nije ni dostupno, a kamoli obavezno. Ili protiv lockdowna za kojeg vladajući političari već mjesecima tvrde da ga neće proglasiti. Poricanje opasnosti zajednički je nazivnik svih ovih pojava, a psiholozi su već davno objasnili kako i zašto do njega dolazi.


Poricanje kao mehanizam obrane nije uvijek loš izbor, piše CNN. Kratkoročno, on osobi daje vrijeme za prilagodbu. No kada ono postane trajna “psihološka štaka” i pri tome ugrožava druge, riječ je o opasnosti.

Eve i Mark Whitmore, psiholozi s više od 30 godina radnog iskustva, objasnili su kako je poricanje način na koji se neki ljudi suočavaju sa stvarnošću i brane od tjeskobe.

“U periodima s puno tjeskobe i ugroza, ljudi razviju strategije kako bi se zaštitili, kako bi se osjećali sigurno. Najlakše je poreći postojanje izvora ugroze. U tom slučaju jednostavno kažu da je epidemija prevara i da ne postoji”, izjavio je Mark Whitmore.

Pri tome ne treba miješati poricanje sa racionalizacijom koja je način na koji ljudi umanjuju izvor ugroze. Kada, primjerice, kažu daje COVID-19 samo gripa, oni priznaju da COVID-19 postoji, ali ga umanjuju i kažu da nije tako opasan kako se u javnosti tvrdi. I poricanje i racionalizacija su znak loše prilagodbe na novu situaciju.

Ove reakcije su, kaže Mark Whitmore, povezane s osjećajem vladanja situacijom. Kada je pandemija objavljena, bilo je malo informacija. S njenim napredovanjem sve više znamo kako se zaštiti i imamo sve više osjećaja kontrole. No na početku su informacije bile oskudne i kontradiktorne što je izazvalo stres i tjeskobu kod dijela ljudi koji su morali iznaći način da se nose sa situacijom s kakvom se ranije nisu nikada sreli i koja je značajno izmijenila njihov život. Neki su stvorili mitove i teorije o pandemiji, drugi su potražili informacije koje će potvrditi njihovo stajalište da velike opasnosti zapravo i nema.

Psiholozi pak korijen ovakvom ponašanju vide u djetinjstvu. “U dobi od 6 ili 7 godina dijete već može razlikovati fikciju od stvarnosti, no u našoj kulturi potiče ih se da vjeruju u nestvarno, bilo da se radi o Djedu Božićnjaku ili drugim stvarima. Kada ljudi odrastu u okruženju koje im nudi neutemeljena vjerovanja, vjerojatnije je da će vjerovati u razne dezinformacije i teorije urote”, kaže psihologinja Eve Whitmore.

Uz to, ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

“Ljudima treba pomoći da prime i drugačiju informaciju. Treba ih natjerati da se suoče s njom i to treba činiti u fazama. Kada se radi o prijateljima ili članovima obitelji, valja početi s informacijama koje neće doživjeti kao napad ili ugrožavanje. Kada počnu prihvaćati, u fazama treba pojačati dostavu realističnih informacija sve dok ih ne prihvate i steknu jači osjećaj kontrole”, savjetuje Mark Whitmore.

“Također, možete pokazati vlastitim primjerom. Neka vas vide da nosite masku, perete ruke i održavate fizičku distancu. Neka vas vide da pratite pravila koja su donijele zdravstvene vlasti”, zaključuje Eve Whitmore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP