Prati nas

Mozaik

Zdravo i hrskavo

I Europa postaje svjesna da su kukci gotovo savršena hrana i za ljude i za životinje

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Free-Photos/Pixabay

Svjetska organizacija za prehranu (FAO) smatra da se u budućnosti čovječanstvo neće moći prehraniti bez konzumacije kukaca. Ono što je u nekim dijelovima Azije i Afrike već uobičajeno trebalo bi postati normalno i u zapadnim zemljama, javlja Deutsche Welle.

Ali, većini nas na zapadu se gadi pomisao da bismo mogli jesti neke kukce. Radije ćemo se odreći životinjskih bjelančevina nego jesti hamburger od brašnjaka ili kobasicu od skakavaca. A moglo bi biti i drukčije. Jer, u uzgoju stoke bi kukci mogli igrati važnu ulogu u održivoj proizvodnji ribe, mesa i jaja.


Nizozemci prednjače u Europi u korištenju kukaca. Sad je u gradiću Bergenu op Zoom na jugu te zemlje otvorena najmodernija farma kukaca u Europi. Po navodima poduzeća Protix to je prva tvornica u svijetu u kojoj se naveliko uzgajaju crne vojničke muhe i odmah prerađuju u stočnu hranu.

U Nizozemskoj dosad ima 25 takvih farmi na kojima se uzgajaju kukci. Dosad je u Europskoj uniji upotreba mrtvih kukaca kao hrane dopuštena samo kod uzgoja ribe i za kućne ljubimce. Očekuje se, međutim, da će zabrana uskoro biti ukinuta i za uzgoj svinja i peradi. Nizozemsko poduzeće Protix zasad uzgaja i kukce brašnjake kao hranu za perad, jer su oni izuzeti od zabrane u Europskoj uniji. Što govori u prilog uporabi kukaca za stočnu hranu?

Kukci su bogati bjelančevinama

Kukci u vrlo kratkom vremenu svoju hranu pretvaraju u bjelančevine. Od čvrste mase tijela kukaca na bjelančevine otpada između 35 i 60 posto. Kod cvrčaka čak 77 posto otpada na bjelančevine. Kukci ne sadrže gotovo ni malo ugljikohidrata, imaju jako malo masti, a to znači i jako malo kolesterola, a bogati su vitaminima, mineralima i rijetkim elementima.

Manje će se uvoziti soje i ribljeg brašna

Europa trenutno sama proizvodi oko 25 do 30 posto biljnih proteina za vlastite potrebe, ostatak mora uvoziti. Najomiljeniji i najjeftiniji izvor bjelančevina je trenutno soja. Nakon Drugog svjetskog rata je stalno u porastu potrošnja mesa. Tako je porasla i potreba za sojom koja se prvotno koristila samo za dobivanje ulja.

U posljednjih 20 godina proizvodnja soje u svijetu je više nego udvostručena. Europljani soju uvoze većinom iz Sjeverne i Južne Amerike, osobito iz Brazila, Argentine i Pargvaja. Njemačka je najveći uvoznik soje u Europskoj uniji. Oko 80 posto uvezene soje u Europi se koristi za stočnu hranu.

U budućnosti bi proteini od kukaca mogli zamijeniti biljne proteine u stočnoj hrani, prije svega u uzgoju peradi, svinja i ribe, predviđa Deutsche Welle.

Manje štete za okoliš

Uzgoj soje i trgovina sojom u svijetu ima brojne negativne posljedice za okoliš. Na to aktivisti za zaštitu okoliša upozoravaju već godinama. U zemljama u kojima se soja uzgaja krče se šume i savane kako bi se stvorile njive za uzgoj soje.

Intenzivna poljoprivreda dovodi do erozije tla, smanjuje se raznolikost vrsta. Korištenjem gnojiva i pesticida zagađuju se vode. Uz to transport soje s jednoga kraja zemlje na drugi dovodi do puno većeg izlučivanja za okoliš štetnih plinova nego što bi to bio slučaj s korištenjem proteina od kukaca.

Kukci trebaju manje hrane

Za razliku od sisavaca kukci imaju punokraći ciklus rasta. Oni svoju hranu brže pretvaraju u meso i brže rastu. Trebaju manje hrane i vode, mogu biti uzgajani na vrlo malom prostoru, lako ih je uzdržavati i stvaraju manje otpada štetnog za okoliš.

Nova tvrtka u Nizozemskoj dat će nove podatke na temelju iskustva o uzgoju kukaca u velikom stilu. Primjerice koje bolesti ili koji higijenski problemi nastupaju prilikom masovnog uzgoja te je li nužno korištenje lijekova.

Proizvodnja kao dio zatvorenoga kruga

Nova farma kukaca u Nizozemskoj radi po vlastitim navodima prema načelu zatvorenoga kruga. Ostaci biljne hrane koriste se kao hrana za kukce. A oni se koriste u proizvodnji stočne hrane bogate bjelančevinama.

Ipak, ni kukci ne žive samo od otpada. Ni njih se ne može hraniti bilo kakvim otpadom. I oni rastu i uspijevaju najbolje ako im je na raspolaganju besprijekorna hrana.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP