Prati nas

Mozaik

Zdravo i hrskavo

I Europa postaje svjesna da su kukci gotovo savršena hrana i za ljude i za životinje

Objavljeno

|

foto: Free-Photos/Pixabay

Svjetska organizacija za prehranu (FAO) smatra da se u budućnosti čovječanstvo neće moći prehraniti bez konzumacije kukaca. Ono što je u nekim dijelovima Azije i Afrike već uobičajeno trebalo bi postati normalno i u zapadnim zemljama, javlja Deutsche Welle.

Ali, većini nas na zapadu se gadi pomisao da bismo mogli jesti neke kukce. Radije ćemo se odreći životinjskih bjelančevina nego jesti hamburger od brašnjaka ili kobasicu od skakavaca. A moglo bi biti i drukčije. Jer, u uzgoju stoke bi kukci mogli igrati važnu ulogu u održivoj proizvodnji ribe, mesa i jaja.


Nizozemci prednjače u Europi u korištenju kukaca. Sad je u gradiću Bergenu op Zoom na jugu te zemlje otvorena najmodernija farma kukaca u Europi. Po navodima poduzeća Protix to je prva tvornica u svijetu u kojoj se naveliko uzgajaju crne vojničke muhe i odmah prerađuju u stočnu hranu.

U Nizozemskoj dosad ima 25 takvih farmi na kojima se uzgajaju kukci. Dosad je u Europskoj uniji upotreba mrtvih kukaca kao hrane dopuštena samo kod uzgoja ribe i za kućne ljubimce. Očekuje se, međutim, da će zabrana uskoro biti ukinuta i za uzgoj svinja i peradi. Nizozemsko poduzeće Protix zasad uzgaja i kukce brašnjake kao hranu za perad, jer su oni izuzeti od zabrane u Europskoj uniji. Što govori u prilog uporabi kukaca za stočnu hranu?

Kukci su bogati bjelančevinama

Kukci u vrlo kratkom vremenu svoju hranu pretvaraju u bjelančevine. Od čvrste mase tijela kukaca na bjelančevine otpada između 35 i 60 posto. Kod cvrčaka čak 77 posto otpada na bjelančevine. Kukci ne sadrže gotovo ni malo ugljikohidrata, imaju jako malo masti, a to znači i jako malo kolesterola, a bogati su vitaminima, mineralima i rijetkim elementima.

Manje će se uvoziti soje i ribljeg brašna

Europa trenutno sama proizvodi oko 25 do 30 posto biljnih proteina za vlastite potrebe, ostatak mora uvoziti. Najomiljeniji i najjeftiniji izvor bjelančevina je trenutno soja. Nakon Drugog svjetskog rata je stalno u porastu potrošnja mesa. Tako je porasla i potreba za sojom koja se prvotno koristila samo za dobivanje ulja.

U posljednjih 20 godina proizvodnja soje u svijetu je više nego udvostručena. Europljani soju uvoze većinom iz Sjeverne i Južne Amerike, osobito iz Brazila, Argentine i Pargvaja. Njemačka je najveći uvoznik soje u Europskoj uniji. Oko 80 posto uvezene soje u Europi se koristi za stočnu hranu.

U budućnosti bi proteini od kukaca mogli zamijeniti biljne proteine u stočnoj hrani, prije svega u uzgoju peradi, svinja i ribe, predviđa Deutsche Welle.

Manje štete za okoliš

Uzgoj soje i trgovina sojom u svijetu ima brojne negativne posljedice za okoliš. Na to aktivisti za zaštitu okoliša upozoravaju već godinama. U zemljama u kojima se soja uzgaja krče se šume i savane kako bi se stvorile njive za uzgoj soje.

Intenzivna poljoprivreda dovodi do erozije tla, smanjuje se raznolikost vrsta. Korištenjem gnojiva i pesticida zagađuju se vode. Uz to transport soje s jednoga kraja zemlje na drugi dovodi do puno većeg izlučivanja za okoliš štetnih plinova nego što bi to bio slučaj s korištenjem proteina od kukaca.

Kukci trebaju manje hrane

Za razliku od sisavaca kukci imaju punokraći ciklus rasta. Oni svoju hranu brže pretvaraju u meso i brže rastu. Trebaju manje hrane i vode, mogu biti uzgajani na vrlo malom prostoru, lako ih je uzdržavati i stvaraju manje otpada štetnog za okoliš.

Nova tvrtka u Nizozemskoj dat će nove podatke na temelju iskustva o uzgoju kukaca u velikom stilu. Primjerice koje bolesti ili koji higijenski problemi nastupaju prilikom masovnog uzgoja te je li nužno korištenje lijekova.

Proizvodnja kao dio zatvorenoga kruga

Nova farma kukaca u Nizozemskoj radi po vlastitim navodima prema načelu zatvorenoga kruga. Ostaci biljne hrane koriste se kao hrana za kukce. A oni se koriste u proizvodnji stočne hrane bogate bjelančevinama.

Ipak, ni kukci ne žive samo od otpada. Ni njih se ne može hraniti bilo kakvim otpadom. I oni rastu i uspijevaju najbolje ako im je na raspolaganju besprijekorna hrana.

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP