Prati nas

Mozaik

I u Hrvatskoj

Pokvarena hrana je i na europskim tanjurima. To je unosan biznis

U Europi godišnje 23 milijuna ljudi oboli od trovanja hranom, gotovo 5.000 osoba od toga i umre. WHO tvrdi kako je stvarni broj sigurno puno veći, jer ne ide svatko liječniku zbog mučnine i smetnje u probavi prouzročene nekom lošom namirnicom.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: rawpixel.com/Pexels

Dan sigurnosti namirnica je WHO posvetio borbi protiv pokvarene hrane. To je i Hrvatima odlično poznato, jer osim što je to povezano sa siromaštvom, to je i način da trgovci napune džepove, piše Deutsche Welle.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi kako više od 400 tisuća ljudi svake godine umire jer su pojeli pokvarene namirnice. Svaki deseti stanovnik našeg planeta barem jednom godišnje oboli jer je pojeo nešto pokvareno. “Pokvareno” je svakodnevni izraz za biološku reakciju razgradnje: bakterije, virusi, paraziti razgrađuju namirnicu, a ako ju takvu pojedemo, ti paraziti na taj način dođu i u ljudsko tijelo.


“Ovo je jedinstvena prilika potaći svijest o opasnosti pokvarene hrane. Kod vlada, država, proizvođača, transportera i potrošača”, izjavio je predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus. “Od poljoprivrednog imanja pa sve do tanjura, svi sudionici moraju pomoći u tome da naša hrana bude čista.”

Pogađa siromašne, ali i bogate!

Bogate zemlje i potrošači imaju i dobre hladnjake, kod njih je čak problem što goleme količine posve ispravne hrane bacaju u smeće, jer imaju novaca kupiti novu namirnicu, već kad im se nešto učini “sumnjivo”. Ipak, i u Europi godišnje 23 milijuna ljudi oboli od trovanja hranom, gotovo 5.000 osoba od toga i umre. WHO tvrdi kako je stvarni broj sigurno puno veći, jer ne ide svatko liječniku zbog mučnine i smetnje u probavi prouzročene nekom lošom namirnicom.

Jer baš kako predsjednik WHO apelira na sve sudionike lanca prehrane, tako baš svi u tom lancu pokušavaju i “utopiti” pokvarenu namirnicu potrošaču. To počinje od banalnog i ne tako opasnog pokušaja prodavača na tržnici među zdravo voće i povrće podmetnuti barem neki komad koji je već počeo gnjiliti. Neki trgovci neće oklijevati i nanovo pakirati hranu kako bi sakrili istekli rok trajanja. Restorani su posebna priča: gostioničar će nerado baciti hranu koju je on već kupio, ali je još nije prodao. Ponekad će kuharu narediti da “malo odreže” ono što je već vidljivo trulo i pljesnivo, a na ostalo onda stavi malo više začina. Više novca ugostitelju će ostati i ako se ne mijenja ulje u fritezi.

Brzi novac sa trulim mesom

A onda su tu i “veliki” prevaranti koji su poznati i potrošačima u Hrvatskoj, ali prije svega pokvareno meso se uvijek iznova pojavljuje i u drugim državama Europe. Najčešće je prevara sasvim jednostavna: svjetska cijena govedine je trenutno oko tri i pol do četiri eura po kilogramu, svinjetine nešto manje od dva eura. Ali: uvijek iznova se događa da se na nekom teretnom brodu ili šleperu pokvari sustav hlađenja i zamrznuto meso se počinje otapati. U tom trenutku to više nije sigurna hrana i zapravo će štetu nadoknaditi osiguranje.

Ali netko će biti spreman kupiti i takvo meso. Naravno, njegova cijena je onda tek nekoliko centi – trgovac i prijevoznik će biti sretni dobiti i toliko, jer ih čeka trošak odstranjivanja otpada, možda i sterilizacije hladnjače. Tako kupljeno meso je lutrija: nešto se možda još nije odmrznulo i počelo truliti, ali prevarant vjeruje kako će i takvo meso moći upotrijebiti za mesne prerađevine koje će onda pokušati prodati kao “posebnu ponudu”. Tu ima smisla i apel vladama država, jer i takva hrana je morala proći nadležna tijela za nadzor hrane.

Opasna pokvarena hrana je puno veći problem u siromašnim zemljama: treba imati pred očima kako još uvijek oko dvije milijarde ljudi nema pristup čistoj vodi i tko će onda tamo bacati hranu, čak i ako više nije ispravna. Apel za ispravnu hranu je utoliko i pitanje planetarne solidarnosti i suradnje, a to se tiče i nas: “Jedan objed danas vrlo lako može biti sastavljen od sastojaka s nekoliko kontinenata, a njihova sigurnost ovisi i o međunarodnoj suradnji”, podsjeća Zsuzsanna Jaka, direktorica WHO-a za Europu. Zato i ovaj dan treba biti poticaj vladama provjeriti sigurnosne mehanizme zaštite živežnih namirnica na svim područjima.

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni mirisni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP